Kad su se već morali susresti u polufinalu, a ne u finalu, gdje im je po ekstra kvaliteti mjesto, Paris Saint-Germain i Bayern odlučili su nogometni svijet ostaviti bez daha u prvoj utakmici u Parizu. Konačnih 5:4 za PSG ostavlja i potpuno otvoreni uzvrat u Münchenu za još jednu spektakularnu večer sljedeće srijede, poslije koje će se znati tko će u finale. Tko god to bude, bit će i favorit protiv Atletica ili Arsenala jer oni razinu nogometa francuskog i njemačkog prvaka jednostavno ne mogu dostići, čak joj se ni približiti.
Bila je to noć na Parku prinčeva kada su vratari i braniči jedini gledali na semafor priželjkujući kraj, dok nogometni zaljubljenici i navijači pred televizijskim ekranima vjerojatno nisu stigli otići u frižider po novo pivo, jer postojao je rizik da ni u snimci neće vidjeti neku čaroliju s terena. I PSG i Bayern bili su u stanju kao na futsalu s tri ili četiri dodavanja doći od svog do suparničkog vratara, a u konačnici ga i matirati. Napad na napad, šansa na šansu, gol na gol, nogomet za koji se poželi da nikada ne prestane, a kad već nije finale, prava je sreća da će novi ogled ubrzo doći. Od 12 udaraca u okvir devet su bili pogoci, po jedan pogođeni okvir s obje strane (domaći pogodili svoju vratnicu nakon prodora Olisea) i jedna obrana domaćeg vratara Matveja Safonova. Veliki Manuel Neuer ostao je na nuli u rubrici obrane, a opet, od pet primljenih pogodaka pitanje je je li ijednog mogao braniti, čak je najbliže bio kod kaznenog udarca Ousmanea Dembéléa kada je pogodio za 3:2 u nadoknadi prvog poluvremena.
PSG je na početku drugog dijela došao do još dva pogotka i rezultata 5:2, ali bila bi to nerealno visoka prednost s obzirom na kvalitetu Bayerna i ono što je nudio na travnjaku fantastičnim intenzitetom trke i gotovo savršenom uigranošću, jednakom Parižanima. Oporavili su se Nijemci od teškog nokauta i preko Dayota Upamecana i Luisa Díaza uzvratili udarac, tako da tih 4:5 iz njihova kuta izgleda obećavajuće za nadoknaditi i prestići na Allianz Areni. U nezaboravnom spektaklu, čiji će se rekordi tek naknadno zbrajati, hrvatski nogomet imao je predstavnika u liku desnog beka Bayerna Josipa Stanišića.
Proveo je na terenu cijelu utakmicu, za razliku od suigrača mu na lijevoj strani Alphonsa Daviesa, koji je zamijenjen na poluvremenu Konradom Laimerom. Sva trojica imala su daleko najteže zadatke jer valovi napada Parižana išli su po krilima, a najviše preko Hviče Kvarachelije, kojeg je izravno čuvao Stanišić. Gruzijac ga je više pokretom nego driblingom "slomio" kod prvog pogotka Parižana i zabio za 1:1, dok je kod četvrtog gola domaćih, opet u režiji Kvarachelije, Stanišić bio u prilici izblokirati udarac, ali pokret noge prema lopti kasnio je djelić sekunde. Nedostajalo je hrvatskom reprezentativcu malo hrabrosti i odlučnosti, ali kada se uzme u obzir da je igrao protiv napadački toliko moćnog rivala, njegova partija uopće nije bila loša, dapače. Imao je nekoliko dobivenih duela i pravovremenih uklizavanja, a jedan udarac na vrata domaćih mu je izblokiran. Iz perspektive hrvatskog izbornika Zlatka Dalića zapravo je privilegija imati igrača koji sudjeluje u najboljoj utakmici sezone i ima realnu šansu s Bayernom postati prvak Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....