Uzvrati polufinala donijeli su nam više-manje očekivane rasplete. U finalu Lige prvaka 2025./26, na Puskas Areni u Budimpešti istrčat će na teren branitelj naslova Paris SG te vodeći premierligaš Arsenal. Francuskoj momčadi je to prilika za drugo europsko slavlje, a ako ga ostvari, bit će jedini klub, uz Real Madrid, koji je obranio naslov u Ligi prvaka. Uz dodatak da je Real Madrid ostvario čak tri uzastopne titule (dvije obrane).
Po mnogim stručnim analitičarima, upravo je pariški klub dostigao onu razinu kvalitete kojom bi mogao ostvariti ciklus pobjeda. Osim što igraju izvanredno, igrači Luisa Enriquea su i vrlo mladi. Prosječna dob momčadi koja je istrčala na Allianz Areni je 25 godina, dok je domaća škvadra imala prosjek 28,4. U drugom polufinalu, Atletico Madrid istog je prosjeka kao Bayern (28,4), dok je Arsenal na 26,3 godine.
Dakle, Luis Enrique i Mikel Arteta natjecat će se u finalu u kojem prvi može ostvariti svoju treću europsku titulu, nakon što je s Barcelonom (2015.) i PSG-om (2025.) slavio prethodna dva naslova. Mikel Arteta će imati prilike osvojiti prvu europsku titulu, što bi ujedno bio i prvi naslov kontinentalnog prvaka u 140 godina povijesti slavnog londonskog kluba. Taj duel dvojice Španjolca, Luisa Enriquea iz Asturije te Mikela Artete iz Baskije, još je jedna potvrda o dominaciji španjolske trenerske ideologije. Dok se Enrique treba potvrditi, Arteta stvara temelj za ulazak među besmrtnike trenerskog poslanja. U svibnju će imati prilike donijeti Arsenalu i prvu Premier ligu od 2004. godine, a onda to sve začiniti europskom titulom.
Sukladno viđenom nogometu, aktualnosti forme dvije momčadi, kao i odnosima tehničke kvalitete, PSG je veliki favorit finala. Opće mišljenje struke, koje se nameće nakon srijede na Allianz Areni, odnosno utorka na Emiratesu, jest da je Enriqueova momčad moćnija, razigranija, brža i efikasnija. Dakle, u omjerima kvalitete smatra se da PSG ima razinu više. Možda je upravo ta atmosfera favoriziranosti francuskog kluba onaj trn koji može remetiti mirnoću pogleda Luisa Enriquea prema Budimpešti. Stara je teza kako je najteže igrati već "osvojena finala".
Peto uzastopno finale
Iskustva, međutim, ni Enriqueu, a ni PSG-u ne manjka. Na Puskas Areni, pred 67 tisuća gledatelja, igrat će peto uzastopno finale. Počeli su lanjskom pobjedom u Ligi prvaka, kada su deklasirali Inter na Allianz Areni (5:0), nastavili prvim Mundijalom za klubove u SAD-u, Superkupom UEFA, Interkontinentalnim FIFA kupom i sada sezonu zaključuju novim finalom LP-a. Jedino finale u kojem su propustili pobjedu dogodilo se u New Yorku u srpnju prošle godine, kada ih je Chelsea svladao s 3:0. Deset mjeseci kasnije Chelsea se "raspao", promijenio više trenera i igrača, a PSG je opet u finalu LP-a.
Mikel Arteta živi najspektakularnije dane otkako je 2019. postao menadžer Topnika. Ujedno su mu to i najstresniji dani, a što se vidjelo i u finišu dvoboja s Atleticom, kada je djelovao i "gori" od inače "divljeg" vođenja kolege mu Diega Simeonea. Bio je Arteta s Arsenalom blizu osvajanja prve Premier lige nakon 2004., ali je u nekoliko navrata propuštena ta velika šansa. Novo propuštanje bilo bi krajnje depresivno kako za baskijskog trenera, tako i Arsenalovo okruženje. Protiv Atletica je Arteta pokazao pragmatičnost. Fućkaš dojmove o igri, najvažniji je prolaz u finale. Kako je slavio, bilo je jasno koliko mu je značilo izboriti finale elitnog natjecanja.
Arteta je uvjerenja da će eliminacija madridske ekipe biti od velike koristi za samopouzdanje njegove, pomalo umorne momčadi koja u nedjelju igra ključnu utakmicu (dva preostala suparnika su lakša) za osvajanje naslova. West Ham United se bori za ostanak i ima dovoljno kvalitete da za svoju korist, ali posredno i Manchester Cityu, podmetne klipove Arsenalu. Već bi i remi bio velika usluga Cityu. Kad bi Arteta sa svojim igračima i vjernim navijačima ostvario veliki uspjeh osvajanjem naslova prvaka Engleske, bio bi to najveći impuls Gunnersima za finale u Budimpešti. S trofejom koji nedostaje 22 godine, sezona bi već bila povijesnih okvira, a finale LP-a dodatni i najvredniji bonus.
Raskošna kvaliteta
Na stranu svakovrsne argumentacije u prognozi finala, tehničko-taktički gledano PSG je favorit. Što je u konačnici najvažnije, jer se u finalima pobjeđuje na terenu, a ne u medijskom i inom javnom okruženju. Luis Enrique je stvorio zbilja impresivnu momčad, koja ima sve faktore nužne kvalitete za dominaciju. Organizirani su, igraju tzv. "totalni nogomet" u oba smjera, imaju raskošnu kvalitetu tehničkih vrijednosti pojedinaca, redom su svi brzi unutar svojeg djelokruga djelovanja, moćni su po bokovima i prodorni u sve tri ofenzivne linije.
Istina je da je Arsenal neporažen u ovoj sezoni Lige prvaka, dok je PSG doživio dva poraza (Bayern, Sporting), ali je točno i to da je francuska momčad stigla u svibanj na maksimalnim okretajima, svježa i razigrana, a Topnici djeluju u deficitu energije i svježine.
U Münchenu je Enrique pokazao da je PSG sposoban podignuti na puno višu razinu defenzive, a time umanjio najveću vrijednost Bayerna - ofenzivu. Enriqueov napad se potvrdio pogotkom (i više šansi), ali i velikom požrtvovnošću u obrani svog gola.
U nogometu je sve moguće, Arsenal je također velika momčad, ali realnosti nas upućuju da bi PSG mogao krenuti stopama Real Madrida u obrani euro-naslova i nastavka ciklusa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....