Superzvijezde su promijenile njihovu ulogu, Englezi troše desetke milijuna, a Hrvatska traži novog Perišića

Otkako su Lionel Messi, Cristiano Ronaldo, Arjen Robben, Gareth Bale, Neymar i Mohamed Salah transformirali naše razumijevanje ove uloge, Premier liga je poludjela za krilnim napadačima, piše ovih dana ESPN. Fascinacija je otišla tako daleko da engleski klubovi sada troše bogatstvo već i na krila koja samo driblaju i jedva da postižu golove: od Bradleya Barcole, Savia i Bryana Mbeumaa na vrhu do Pedra Neta, Nonija Maduekea i Jamieja Gittensa pri kraju transfernog top 10 kluba, na kupovine elitnih krilnih napadača potrošeno je više od 730 milijuna funti.

Percepcija da više nema ozbiljnog nogometa bez eksplozivnog igrača koji će na aut-crti primiti loptu, slomiti beka i kreirati višak nije zaobišla ni naše vodeće klubove. Friški primjeri Monsefa Bakrara, Gabrijela Vidovića ili Naila Omerovića dokaz su kako su takvi profili uvijek tržišno zanimljivi i lako pronalaze kupce, oni su atraktivni i lako uočljivi, iako bi im preciznija nogometna metrika pronašla i ozbiljne mane, kao što ih ESPN prepoznaje u igri Ilmana Ndiayea, koji je Evertonov dres upravo zamijenio onim Manchester Cityja. Sa 75 posto uspješnih pokušaja on je najbolji dribler Premier lige, ali i igrač koji je tijekom posljednje dvije sezone imao ukupno 11 golova i tri asistencije. City se odlučio kockati i za transfer je izbrojio 60 milijuna funti.

Na tragu superzvijezda iz uvoda teksta Ivan Perišić je redefinirao shvaćanje uloge krilnog napadača u krugu hrvatske reprezentacije. Na pragu 38. rođendana, s 39 golova na računu on nastavlja puhati za vrat rekorderu Davoru Šukeru (45 pogodaka) i usput podsjećati Slavena Bilića da mu za stabilnu plovidbu narednih godina treba još barem jedan sličan igrač. Postoji li takav potencijal u ponudi ili je trend krila koja ne postižu golove stigao i na prag Vatrenih?

Stilom igre i navikom da se često izvlači na udarac Marco Pašalić najbliže se primaknuo Perišiću, ili je to barem činio do početka nove MLS-sezone u kojoj je iznenada zaboravio tresti mreže. Za razliku od lanjske kampanje, kada je na tri fronte upisao 15 golova za Orlando City i zasvijetlio na radaru ambicioznijih europskih klubova, u tekućoj se kampanji Pašalić zaustavio na tri gola. Posljednji put strijelac je bio prije mjesec dana u 1:2 porazu protiv Cluba Leona.

Rejting 26-godišnjeg napadača u nacionalnoj momčadi porastao je uslijed navedene golgeterske plime, Zlatko Dalić vodio je Pašalića na Svjetsko prvenstvo, ali tamo mu je u završne dvije utakmice s Ganom i Portugalom ponudio samo mrvice minutaže. U 4-2-3-1 rasporedu Dalić je koristio Martina Baturinu i Nikolu Vlašića na krilnim pozicijama.

Tijekom Rijekine šampionske sezone Niko Janković je izvjesno vrijeme figurirao kao sljedeća velika priča na mjestu krilnog napadača, glasan medijski tam-tam učinio je da i sam igrač povjeruje kako mu se smiješi budućnost među Vatrenima, zbog čega se zahvalio na interesu reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali je u iznenadnom obratu sljedeće sezone Janković ispao žrtvom trenera Sáncheza i izletio iz ozbiljnih kombinacija.

U međuvremenu je Mateo Lisica prošao istom stazom: od vrlo dobrog starta u Dinamu začinjenog driblinzima, bijegovima, ubačajima i golovima Maccabiju iz Tel Aviva u Europskoj ligi do dugotrajne stanke uzrokovane mononukleozom. Dok se Lisica proljetos vraćao u natjecateljski pogon, pod svjetlima reflektora našao se Adrian Segečić, koji je lani odigrao vrlo zapaženu sezonu za Portsmouth u Championshipu (38 nastupa, 11 golova).

Premda se komfornije osjeća s devetkom na leđima, Franjo Ivanović je selidbom u Lens zadužio i novu ulogu, pokazavši da može konkurirati i za mjesto krilnog napadača, ali uloga će prirodnije leći Marinu Šotičeku, koji je dobar dojam iz prvih nastupa za Hajduk sada počeo nadograđivati i pogocima...