Evo tko je najveći dobitnik novog Maksimira: Jedna stvar je genijalna, a šutnja o cijeni dvorana budi nemir

U četvrtak je podno Dolca, ali u zgradi ponad klupica na kojoj su kumice prodavale krumpir, paprike i mirisne ruže, u prostorijama Društva arhitekata Zagreba (inače apsolutno neprimjerenoj za konferencije za novinare na kojoj se okupilo 30-ak predstavnika "sedme sile", sve kamere i mikrofoni ove države) predstavljen novi maksimirski stadion. Ovo je sedma već vizija Maksimira koju je ovaj novinar vidio, nazočio svečanostima ovakvim, od 1998. Doslovno! Kao danas se sjećamo pokojnog Mirka Novosela, tada direktora NK Croatia kada je u Plavom salonu predstavio divnu maketu prekrasnog stadiona za 60.000 mjesta. Za finale Lige prvaka. Sjećate se vjerojatno i ideje Plavi vulkan, na Kajzerici. Kao i nekoliko zatvorenih struktura u Maksimiru itd.

I tako, dok čovjek ne trepne okom, ode 28 godina. A novog maksimirskog stadiona i dalje nema. No, ima ideja, vizija, skica i maketa. Sada se otišlo najdalje, a vele upućeni i daleko najozbiljnije. Međunarodni javni natječaj. U 13.00 sati je predstavljeno kako bi taj novi Maksimir (navodno) trebao izgledati. To se kao držalo u tajnosti, ali isto navodno. Naime, u novinarskim krugovima koji sat-dva, pa možda i tri ranije, se pričalo, komentiralo kako ostaje svaka tribina za sebe, stadion nije kružnog oblika, idemo reći spojen itd. Od 88 radova pristiglih iz 20-ak država, pobjednici su dvojica talijanskih arhitekata Tommaso Fantini i Alberto Rossi. Izgled? Pa, opet ćemo malo otrcanu, ali istinitu - o ukusima se ne raspravlja. Nekome predivno, nekome užasavajuće ružno, a ako pitate poglavito sportske novinare i one koje su nazočili predstavljanju, prevladava unison stav:

- "Pa, valjda neće takav izgraditi, odnosno valjda će se nešto ipak mijenjati".

Ma u biti, ne trebaju baš sve mijenjati. Ima dosta toga što je predstavljeno, a što je genijalno, perfektno i apsolutno pozdravljamo. Nešto što uopće ne bi ništa mijenjali. Primarno - rukomet će napokon dobiti zasluženo svoj hram, svoj dom! Na Sveticama (4-5.000 mjesta). Ono što je ovom sportu davno obećano i što rukomet zaslužuje. Rukomet je najveći dobitnik promocije "novog Maksimira". Da, sjajno i za košarku i futsal jer je i njima namijenjena jedna dvorana (3.000 mjesta), iako tu odmah ističemo oprez. Naime, već sada su za tu dvoranu naveli kako je potrebno osmisliti izgled. Hm... ali dobro, računamo (zasad) i tu dvoranu. Dobro je i što će niknuti atletski stadion Svetice s tribinom na 2.000 mjesta. Nije loša ideja ni intermodalni terminal Borongaj. Perfektno! Navijamo da se sve to izgradi. A stadion...

Pa, ako pitate ovog novinara, nadamo se da će biti ipak malo... ljepši. Uz odmah isticanje dužnog poštovanja arhitektima koji su stručni, a što ovaj novinar za arhitekturu nije, te što samo iznosimo svoj stav, bez želje nametanja. No, pravo na komentar... e, to već imamo.

- Ovo je unikatan stadion po kojem će Zagreb biti prepoznatljiv. Što, mogli smo IKEA stadion ili neki ovalnog tipa, zatvoren, poput Allianz Arene kakvih ima, jedan nalik drugom, posvuda po svijetu. Ti su sve slični stadioni slični, a kad ljudi vide ovaj u Zagrebu, on je baš specifičan, on je baš unikatan - rekao je između ostalog gradonačelnik Tomislav Tomašević.

U redu, i gradonačelnik ima pravo na svoj stav, ima i svoj ukus, jedino što nam se čini kako odgovorni u gradovima poput Barcelone, Madrida, Manchestera, Pariza recimo i da ne nabrajamo dalje, su također željeli unikatnost, funkcionalnost i ljepotu u svojim gradovima. Ne znamo nikog tko je rekao da mu je Santiago Bernabeu ružan. To neće napisati ni ovaj novinar čije srce je usko vezano uz Barcelonu. A svi su ti stadioni ovalni, jedinstvenog sklada, uklopljeni u tkivo svojeg grada, moderni, a nadasve lijepi. I svaki je itekako prepoznatljiv! No, izlazimo iz sfere ukusa. Nećemo o tomu. Idemo mi o novcu za početak.

Koliko bu to sve koštalo građane ovog grada i države? Jer, mi to plaćamo, nema privatnog investitora.

- Što se cijene tiče, 175 milijuna eura bez PDV, s kompleksom garaža nešto više od 200 milijuna eura - odgovorio nam je gradonačelnik Tomašević.

Nema međutim spomena koliko će koštati one dvorane, pa Borongaj. To već budi lagani nespokoj. Nismo pesimistični, samo smo realistično oprezni s iskustvom od 28 godina promatranja "izgradnje" Maksimira. Drugo pitanje - kada radovi počinju i kada bi trebali završiti?

- Po hodogramu koje imamo, mi očekujemo i nadamo se da bi mogli početi s gradnjom početkom 2029. godine. Prije toga je rušenje. Procijenjeni rok izgradnje je 22 mjeseca, što znači kako se nadamo da bi do kraja 2030. godine mogli imati otvorenje stadion. Ono što mi sada imamo je idejno rješenje. Tek trebamo dobiti idejni projekt, da bi mogli ići u lokacijsku dozvolu, zatim trebao imati glavni projekt da bi mogli ići pod građevinski, pa izvedbeni projekt da bi onda s troškovnikom mogli uopće ići u javnu nabavu za izgradnju. Imamo mi još puno koraka.

Kada će početi rušenje?

- To se nadam u ljeto 2027., a da naravno dotad bude završen stadion u Kranjčevićevoj kako bi se Dinamo mogao preseliti s utakmicama ondje.

Kranjčevićevu vidimo, to nam je čak i u kvartu. Niče stadion koji jest lijep, ali je ipak maleni stadiončić s tek nešto više od 11.000 mjesta. Pohvalno da, ali za jednu europsku metropolu od 800.000 stanovnika to ne bi trebao biti projekt kojeg bi bilo koja vlast, pa tako ni sadašnja gradska trebala hvaliti kao osobito postignuće. To je ponavljamo, stadiončić! Maksimira glede, vjerovat ćemo u njega, ali i u sve dvorane oko stadiona, tek kad ih - vidimo! Oprostite, ali 28 godina nas čini razložno opreznim.