Potrošiti dvije milijarde za novi stadion, pa usporedno potrošiti stotine milijuna da bi se dovela glamurozna pojačanja, te naposljetku postati klub u kojem se zvijezde međusobno tuku ili šamaraju stručna lica u kampu, doista je čudesan doseg. Tko zna što je mislio Florentino Perez kada su ga vodeći kolumnisti madridskih medija prozvali da je simbolika svih grešaka koje iskazuje posljednjih godina to što je kazao Luki Modriću da može biti što hoće u Realu, ali da je vrijeme da više ne bude igrač. Podsjetio je na to i AS-ov analitičar, tvrdeći da od odlaska Modrića i Kroosa Blancosi ne mogu doći k sebi, doslovno limitirani u zoni stvaranja igre.
Ispuhani balon
Ako je taj segment, stvaranje igre, ključan problem zbog čega momčad koja ima dva ponajbolja svjetska napadača, Mbappéa i Viniciusa, sjajne veziste kao što su Bellingham, Tchouaméni, Valverde, vrhunskog vratara Courtoisa i još niz odličnih aktera igre u svlačionici, djeluje kao ispuhani balon, zašto onda Florentino Perez inzistira na povratku Josea Mourinha? Portugalac je i u svojim najboljim godinama na planu igre djelovao odviše konzervativno, temeljivši svoju filozofiju na čvrstom defenzivnom bloku i brzoj tranziciji. Sve nakon Reala djelovalo je realno kao sve slabija moć trenera koji je specijalizirao gradnju vlastitog imidža i njegovu prodaju...
U Madridu su, kada je vladao Mourinho (2010.–2013.), ubrzo uslijedile podjele među utjecajnim analitičarima, nogometnim autoritetima i posljedično u široj javnosti. Real jest s njime u drugoj sezoni osvojio naslov prvaka Španjolske (prve kup, a treće superkup), ali na planu igre, u okruženju gdje nije dovoljno pobjeđivati nego treba težiti spektakularnosti, to je bilo daleko od očekivanja. Mourinhov Real bio je "težak" za gledanje, a s obzirom na neuspješnosti u Europi, sve su izraženije bile kritike.
To je samo dodatno žestilo Portugalca koji se bez uvijanja prepucavao s medijima, poznatim analitičarima (treneri, bivši igrači), inicirajući i vrlo neelegantne sukobe sa sucima, savezom i, dakako, s omraženom mu Barcelonom i Guardiolom. To je toliko otišlo daleko da je rast njegovih protivnika samo rastao, a broj pobornika stalno se smanjivao. Ironija sudbine je, kažu neki od tih analitičara, što je Mourinho najviše učinio za Real time da je tvrdoglavo inzistirao na dovođenju Luke Modrića.
Dotadašnji vezist Tottenhama bio je antipod Mourinhovim vizijama "moćnih vezista" i ideje nogometa (agresivno). Pokazalo se da će Hrvat biti jedan od najvažnijih igrača idućih 13 godina na Bernabeuu, u kojima je postao i najtrofejniji u povijesti madridskog velikana...
Florentino Perez, kažu dobro upućeni, obožavao je Mourinha zbog njegove "diktatorske naravi u upravljanju momčadi punoj sebičnih zvijezda". Iako je vraćao trenere, pa su spomenuti Ancelotti, Zidane, Solari imali dva mandata, Perez se nije usudio vratiti Mourinha upravo zbog animoziteta madridskog okruženja prema Portugalcu i njegovim metodama djelovanja. No, već je prošlog proljeća, kada je Carlu Ancelottiju kazao da više neće biti trener, kanio razgovarati s Mourinhom. Pobijedila je ona struja u klubu koja je željela domaćeg stručnjaka i bivšeg igrača. Bio je to Xabi Alonso, podržan i od strane medija, a i šire javnosti jer je, eto, bio uspješan u Bayeru Leverkusenu...
Perezovi migovi
Razočarani Mourinho već je u rujnu imao migove iz predsjednikovih ureda, kako je Perez bio odmah jako nezadovoljan Alonsom. U SAD-u nije dojmio upravljajući momčadi u kojoj se odmah naslutilo da im ne odgovara "učiteljski" pristup Alonsa. Puno priče, dugi treninzi i tlačenja na sastancima, te pokušaj da sve igrače svrsta u okvir najveće retoričke "prevare" u trenerskim tezama o kadru – "svi kreću od nule i imaju iste šanse...". Mourinho je, međutim, već imao dogovor s Benficom i ostalo je na tome da je "s predsjednikom uvijek u dobrim odnosima i čestim kontaktima".
Nakon svih cirkusa u svlačionici Reala, a koje je netko od igrača, dovoljno ozlojeđen da bude tako zloban, prenio novinarima, Florentino Perez shvatio je da mu je najbolje nikoga ne slušati nego odlučiti po svome. U 80. godini života više nema puno vremena da sačuva status najuspješnijeg predsjednika u povijesti velikog kluba, a koji se posljednje dvije godine, uz puno krivih odluka, počeo tretirati kao "ipak manje vrijednim od velikog Santiaga Bernabeua".
Odšteta nije problem
Jose Mourinho formalno je još trener Benfice, koja idućeg vikenda zaključuje sezonu. Želja mu je da s klubom gdje je počeo trenersku karijeru priču zaključi plasmanom u Ligu prvaka i sezonom bez poraza. To je utjeha za neuspješni pohod na titulu. Iako mu je Rui Costa ponudio novi ugovor, djeluje to više kao forma, jer su u Lisabonu svjesni da je Mourinhov san bio vratiti se u Real i napraviti "najbolju priču svoje duge i trofejno plodne karijere". Formalna je i odšteta koju mora platiti u roku od deset dana nakon posljednje utakmice, ako želi otići. Taj iznos od 3 milijuna je simboličan, i kad bi bio ikakav simbolički problem Realu da to plati.
Njegova misija, ako se doista preseli u Valdebebas, bit će da uvede red u svlačionicu. Perez je uvjeren da će svi igrači koji sada izgledaju nikakvi u takvom odnosu biti uspješniji. Mourinho je, kako navode najupućeniji analitičari, postavio dva glavna uvjeta Perezu. Poučen iskustvom iz prve ere u Madridu, Mourinho želi da ima utjecaj na prijelazni rok, ako ništa drugo, onda u definiranju kojih je pozicija potrebno pojačati. Drugi uvjet je jasno poštivanje hijerarhije, uslijed čega nitko nema što tražiti u svlačionici ako nije dio kadra i njegova stručnog stožera, odnosno njegova mora biti posljednja u svemu što ima veze s odnosima u svlačionici...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....