Popis Ivice Olića dijametralno je suprotan od liste Slavena Bilića, što je jako dobra vijest, ali puni učinak i dugo očekivani rezultat dobit ćemo samo ako iz Olićeva kadra izraste nekoliko igrača koji Vatrenima profilno tako nedostaju. Mlada hrvatska reprezentacija ima čak tri vrlo zanimljiva krila i pravog lijevog beka, pa i intrigantne šestice, dok joj fali centarfor, a ne obiluje ni desetkama kojima se lopta lijepi za nogu. Kod Bilića su, pak, čak četiri devetke i toliko desetki da bi mogao opskrbiti cijelu skupinu Lige nacija, pogotovo ako bi dodao i one s pretpoziva. U isto doba od originalnih krila računa samo na Marca Pašalića i donekle Ivana Perišića, jer on je rješenje i za lijevog beka, kojega pravog na listi zapravo nema ni jednoga.
Dakle, Olić ima točno što Biliću treba – krila, lijevog beka i šestice, sada je pitanje kvalitete, jesu li to igrači čiji će rang danas-sutra odgovoriti zahtjevima kakve su postavili prethodnici. Sve nas zanima hoćemo li u Adrianu Segečiću, Marinu Šotičeku i Fabijanu Krivaku dobiti barem jedno krilo visoke klase za najbolju nacionalnu vrstu, a Olić je na desnoj strani najčešće u toj ulozi koristio Adriana Jagušića, koji to može igrati, no po profilu više je veznjak.
Nekadašnji napadač, kojega je krasila upravo brzina, u rukama drži moderna ofenzivna rješenja. Već je na press-konferenciji Bilić spomenuo Segečića, Šotičeka i Krivaka, pritom je Segečić bio na pretpozivu za Svjetsko prvenstvo. Do A vrste će vjerojatno doći, ali to nije dovoljno, ključno je hoće li biti toliko dobri i spremni da rade razliku i donesu drukčije opcije od onih na koje smo navikli. Šotičeku najviše odgovara igra na lijevoj strani, Segečiću na tri pozicije – desno, desetka i lijevo, Krivaku desno kao i Jagušiću.
Zanimljivo će biti i kako će Olić rasporediti snage sada u kvalifikacijama, ali u tri susreta svi će mu dobro doći. Segečić je njega i Niku Kranjčara oduševio čim se pojavio, ponajviše tehničkom razinom, dali su mu tada prednost pred Šotičekom na mjestu lijevog krila, sad možda bude i desetka. U međuvremenu je Marin dobio podršku u Hajduku kakvu u Baselu nije imao te zaigrao moćnije, pa je gotovo bizarno za Hrvatsku da se Olić može i našaliti kako krila ima i na prodaju. U U-21 zanimljiv je i lijevi branič Šimun Hrgović, ali dugoročno i šestice Branko Pavić i Luka Vrbančić.
Istodobno, za centarfora gotovo da nije imao koga pozvati, ponovno za taj posao računa na Frana Topića, a prvi put i na Antonija Verinca, dečka rođenog 27. prosinca 2004. u Hamburgu koji igra u Austriji Lustenau, na posudbi iz St. Gallena. Njega odlikuju visina (193 cm), pa i brzina, no došao je na red tek nakon teških ozljeda Leona Grgića i Antona Matkovića.
Slaven Bilić pročitao je u ponedjeljak imena 26 igrača čija je prosječna starost 27,9 godina. Na svojem vjerojatno najvažnijem popisu u prvom mandatu, na Euru 2008. godine, imao je 23 nogometaša čiji je prosjek bio 27,1 godina. Izbornik ni najmanje ne gleda datum rođenja pa je ponudio ozbiljnu zbirku igrača koji su pregazili tridesetu, a jedan od najvećih problema Vatrenih posljednjih godina, nedostatak krilnih igrača, nije riješen. No, Bilić svejedno nema staru momčad budući da je ozbiljna skupina startera ili onih koji su jako blizu da to budu od 19 do 24 godine: Vušković, Gvardiol, Baturina, Petar Sučić, Luka Sučić, Matanović, Ivanović i Beljo. Potom do 26 godina su Kotarski, Pandur, Stanišić, Smolčić, Šutalo i Marco Pašalić.
Od Olića ga razlikuje ne samo obilje desetki nego i – devetki: Matanović, Budimir, Beljo i Musa su klasične, a Ivanović i Kramarić specifične. Ako iz mlade vrste dolazi ono što nam u A nedostaje, manji je problem što u mladoj nismo bogati tamo gdje smo u A već nakrcani. Druga je stvar što nijedan naš napadač danas nije svjetska klasa koja bi igrala u najvećim klubovima.
Bilić je zasad sve mlade prepustio Oliću da zaključi kvalifikacijsku priču i izbori Europsko prvenstvo u utakmicama s Mađarskom, Ukrajinom i Litvom. Za potvrdu prvog mjesta i plasmana u Albaniju i Srbiju 2027. godine trebaju nam samo četiri boda. Na početku ciklusa mladi su najslabije stajali s golmanima pa je Olić doveo Anthonyja Pavlešića koji je tada bio u Bayernu, sad je u Sigmi Olomouc, a "pojavio" se Hajdukov Toni Silić.
Mnogi će kazati kako je 2006. godine Bilić hrabro u prvi plan gurnuo Modrića, Eduarda i Ćorluku, a danas je kao jedino ime koje Dalić nije zvao priključio 33-godišnjeg Josipa Mišića. To je naoko velika razlika, no Bilić je sto puta rekao da Modrića i društvo nije gurnuo u prvi plan zato što su mladi, nego zato što su dobri. To je ujedno i poruka između redaka za Segečića, Šotičeka, Hrgovića i ostale iz U-21, da još moraju dodati gas za A reprezentaciju. Kad bi Bilić bio siguran da je netko od njih novi Luka, Dudu ili Čarli, vjerujemo da bi ga već zvao. Nije postao izbornik kako bi okupio "klub veterana". Iako 27,9 godina nije tako dramatično ni puno više nego 27,1 godina u Austriji 2008. Nakon što mladi okončaju kvalifikacije, mogli bi doći izbornikovi potezi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....