Uvijek sam svima govorio da sam Nijemac u glavi, a Hrvat u srcu. Poentirao je u razgovoru za Sportske novosti prvoga dana srpnja na terasi hotela u Brdu kod Kranja, čime je potvrdio kvalitetu već provjerene kombinacije, od koje je reprezentacija već profitirala u povijesti.

Danas je, pak, Niko Galešić novi "berliner" među Vatrenima. Hrvatska već pamti tandem reprezentativaca iz Berlina koji je ostavio duboke tragove u nacionalnoj vrsti jer je Niko Kovač skupio 83 nastupa, a brat Robert, također, iz njemačke je prijestolnice dogurao do "kockica" i upisao još jedan nastup više od starijeg "brudera". Galešić je na Rujevicu sletio iz Zehlendorfa u ljeto 2019., nakon što se sedam godina školovao u nogometnom pogonu berlinske Herthe, dok je imenjak Kovač prošao kroz obratnu putanju: iz Zehlendorfa je poletio prema Herthi i zakoračio u upečatljivu karijeru, a Robert se iz istoga kluba probio do Nürnberga.

Pokazao pravo lice

No, poslije prvih 13 nastupa za Rijeku, na Kvarneru su procijenili da će talentirani branič napredovati na posudbi, pa je polovicu sezone (2021./22.) proveo na posudbi u Hrvatskom dragovoljcu, uz ostatak mlade riječke ekspedicije u zagrebačkom Sigetu. Iako su uvjerljivo ispali iz prvoligaškog društva te sezone, s čak 12 bodova zaostatka, Galešić se na Rujevicu vratio kao karika za udarnu postavu. Transfer prema Dinamu za tri milijuna eura - koji je još među pet najvećih u maksimirskoj povijesti - od starta su obilježile prepreke za braniča iz Berlina. "Modri" su završavali najgoru sezonu u prethodna dva desetljeća i ostali bez oba trofeja, treneri su se uredno mijenjali po kvartalima, a u (n)ovoj Dinamovoj eri se od početka pretvorio samo u alternativu za Sergija Domíngueza i Scotta McKennu.

U obrani pokriva uloge stopera i desnog beka, a ističe se stabilnošću i zrelošću u igri

DAMIR KRAJAC Cropix

Iz današnje perspektive zato nevjerojatno zvuči činjenica da je Galešić u prethodnoj sezoni do Božića za Dinamo u prvenstvu i Europskoj ligi skupio točno 300 minuta. Dakle, od potencijalne 24 utakmice i ukupno 2160 minuta, odigrao je oko 14 posto i pojavio se u šest utakmica, a nastupe u Kupu protiv niželigaša ne ubrajamo u tu statistiku. No, tu je Niko Galešić, zapravo, pokazao svoje pravo lice. Bez prigovora ili iskazivanja nezadovoljstva je trenirao i strpljivo čekao svoju priliku, a ugledao ju je onda na desnoj strani obrane, u izostanku rješenja i zbog ozljeda suigrača, kada se istaknuo stabilnošću i zrelošću u igri, pa su se te predstave ponavljale, a njegove su prezentacije i minute rasle.

- Bilo je teško, ali sam dosta toga naučio u tom periodu. Nastavio sam raditi i davao sam sve od sebe, na kraju se to vratilo. Nisam nikada razmišljao o odlasku, bio sam cijelo vrijeme s glavom u Dinamu i znao sam da imam tu kvalitetu, da mogu biti važan dio ove momčadi i to se tako ispostavilo - otkrio je u intervjuu iz srpnja.

Osim razgovora na ljetnim pripremama, Galešića smo na licu mjesta promatrali i kroz sve pripremne dvoboje u Sloveniji prethodnoga ljeta, kada je bio - napisali smo to i konstatirali već u više navrata - najbolja Dinamova obrambena karika. Ipak, u sezonu je zakoračio kao pričuvna opcija u dvobojima protiv Thuna, dok je u prvenstvu dobivao minute, ali primarno zbog odmora prvih izbora za srce obrane. Ponovno se vraćao na desnu stranu, ali njegova je kvaliteta vidljivija i opipljivija u ulozi stopera. Nju je bez greške odradio u Sunderlandu i Varaždinu, kao "šlag na tortu" stabilnih izvedbi i, konačno, igračke kvalitete s 25 godina.

Zabetonirao poziciju u klubu

Sergeja Jakirovića smo u tekstu, ujedno, spomenuli poslije Dinamove pobjede u Sunderlandu, kada smo istaknuli da je trener Hull Cityja možda proročanski najavio odlazak Luke Stojkovića u Premier ligu, ali u medijskim istupima je istaknuo i da je Galešić kalibar za reprezentaciju, što je od ponedjeljka i činjenica. U reprezentaciji nudi obrambenu stabilnost i mirnoću, čvrstoću u duelima i smisao za igru iz zadnje linije, dok se u Dinamu kroz prva tri mjeseca sezone istaknuo i kao golgeterska karika jer je poentirao već triput nakon prekida, a i dalekometni udarci su mu jedna od specijalnosti iz profila. Iako pokriva i desnu stranu obrane, u reprezentaciji će prvenstveno konkurirati za stopera zbog trenutačne situacije i ozljeda.

Niko Galešić zabio je tri pogotka za Dinamo u tekućoj sezoni

GORAN MEHKEK Cropix

U klubu je, vjerujemo, zabetonirao svoju poziciju u srcu obrane i potvrdio ljetne zapise da je najbolja Dinamova obrambena karika, čemu svjedoči i poziv u reprezentaciju, pa u Maksimiru sada imaju po jednoga predstavnika u svakoj liniji nacionalne vrste: Dominika Kotarskog među vratarima, Galešića za obranu, Josipa Mišića u veznoj liniji i Diona Drenu Belju u konkurenciji za napad. Dinamo je u (n)ovu eru zakoračio bez hrvatskog reprezentativca, a 15 mjeseci kasnije ima čak četvoricu. Uskoro možda i petoricu jer Stojković već pleše po rubu ulaska u reprezentaciju i čeka pred vratima Vatrenih, što je iznova potvrdio s briljantnom partijom u Sunderlandu, pa i novom izvedbom u Varaždinu četiri dana poslije toga.

Niko Galešić je, pak, priča o upornosti, ustrajanju i vjeri. Nije odustajao i zato sada ubire plodove. Možda će upisati premijerni nastup za Hrvatsku, ali i sami poziv mu je nagrada za sve. Kao tinejdžer je igrao i "desetku", ali onda je otac Ante u Berlinu zaključio: "Ako želiš napraviti pravu karijeru, onda ćeš igrati stopera". Od ponedjeljka je član hrvatske reprezentacije.