"Kada je Andres Iniesta napokon postigao gol, osjetio sam da smo vrlo blizu ispunjenju našeg sna, ali prva misao koja mi je prošla glavom zapravo je bila - Slaven Bilić.", u autorskom tekstu za Coaches‘ Voice Vicente Del Bosque svojedobno je podijelio reminiscencije na finale Svjetskog prvenstva 2010.
Trofejni španjolski izbornik zapravo se prisjetio priznanja svojeg hrvatskog kolege s jednog trenerskog seminara nakon Eura 2008. U četvrtfinalu protiv Turske potrošio sam previše energije na proslavu gola, otkrio je tada Bilić, umjesto da razmišljam kako zatvoriti utakmicu u tih preostalih nekoliko sekundi. Del Bosque je lekciju savladao kroz tuđe traumatično iskustvo: kada je Iniesta u 116. minuti zabio za 1:0, izbornik se odbio utopiti u euforiji pobrinuvši se da Španjolska u preostale četiri minute izbjegne svaku kobnu eventualnost. Zakrčio je prilaze vratima, odgurao Nizozemce iz zone udarca i La Roja se dan poslije iz Južne Afrike u domovinu vratila bogatija za svoju prvu mundijalsku titulu.
Drukčiji pogled
Del Bosque je prije deset godina trajno sišao s izborničke pozornice na koju se upravo vratio Slaven Bilić. "Ljudi su mi govorili da stupam na dužnost u najgorem mogućem trenutku. Ja sam imao drukčiji pogled", dok čitamo tekst iz 2018. lako nam je zamisliti kako ga umjesto Del Bosquea piše upravo Bilić. Jer kao što je ‘mudrac iz Salamance‘ iz ruku Luisa Aragonesa preuzeo naizgled savršenu momčad kojoj u teoriji nije mogao utisnuti vlastiti pečat - kako ćeš ‘frizirati‘ sastav koji je upravo osvojio europski naslov? - tako je i Slaven Bilić naslijedio pogon Zlatka Dalića nakrcan medaljama s najvećih natjecanja. Je li izborniku izvedivo staviti prepoznatljiv autorski potpis pored momčadi koja je igrala finala SP-a i Lige nacija? Po mogućnosti takav potpis da ne završiš kao heroj internetske satire, tajni agent 007?
Dok ustaje iz nokdauna ohrabrujuća je vijest za Bilića da odgovor na pitanje iz prethodne rečenice glasi - jest, izvedivo je. Potvrdio Del Bosque. Ključ reforme bivšeg španjolskog izbornika, koja je rezultirala stvaranjem trofejne dinastije u vidu dvije europske i jedne svjetske titule, krio se u jednoj žrtvi i dvojici novih partnera. Marcos Senna je bio žrtva, vrlo zahvalna ‘šestica‘, igrač koji je kod Aragonesa vodio računa o ravnoteži među momčadskim linijama, a iz te su žrtve profitirali Sergio Busquets i Xabi Alonso.
"Imali smo visoko mišljenje o Senni, ali procijenili smo da je Busquets još bolji. Onda smo na startu SP-a poraženi protiv Švicarske i morali smo progutatit neke vrlo otrovne kritike na Busquetsov račun, ali ubrzo se pokazali da su on i Xabi Alonso nova kralježnica momčadi. Oni nisu bili klasični ‘holding midfielderi‘, nego igrači koji znaju s loptom, razigravaju momčad, ulaze u suparnički kazneni prostor", objašnjava Del Bosque.
Tika-taka + armirani beton
U popularnoj percepciji Španjolska je između 2008. i 2012. ovladala Europom i svijetom ubirući dividende Barcelonine tika-take, ali priča je ipak nešto složenija. Prije nego što je razradio elaborate napadačke igre, cijelu tu filozofiju naslonjenu na posjed i tehničku superiornost, Del Bosque je utvrdio obrambene temelje. Njegova je Španjolska na SP-u 2010 primila samo dva gola, oba u skupini. Ovjerivši ulaznicu za nokaut-fazu turnira krenula je u seriju nimalo lepršavih, pragmatičnih 1:0 pobjeda. Portugal, Paragvaj, Njemačka u polufinalu i napokon Nizozemska u finalu, svi su kapitulirali istim rezultatom.
Drugi naslov svjetskog prvaka Španjolcima je po sličnom obrascu ljetos isporučio Luis de la Fuente. Jedan jedini gol inkasirala je Španjolska tijekom cijelog Mundijala, a govorimo o putovanju od čak osam utakmica. Ta obrana na prvi pogled uopće ne djeluje kao fortifikacija od armiranog betona, jer na vratima je Unai Simon čiju klupska reputacija ostaje zasjenjena karijerama Joana Garcije (Barcelona) i Davida Raye (Arsenal). Desni branič je Pedro Porro, moćan u patroliranju uz desnu aut-crtu, ali s Tottenhamom osuđen na borbu za preživljavanje u Premier ligi. Na lijevoj strani je Marc Cucurella, nogometaš beskrajne energije koji u dresu nacionalne momčadi uvijek daje sve od sebe, ali na klupskoj razini rijetko čini razliku. Zapovjedništvo nad cijelim tim heterogenim društvom izbornik je, da stvar bude bolje, povjerio jednom 19-godišnjaku. Pau Cubarsi u nježnim igračkim godinama imponira zrelošću i pameću kao da je odigrao tisuću utakmica na top razini.
Kada je u prosincu 2022. godine preuzimao reprezentaciju, De la Fuente je bio u nešto lakšem položaju nego Del Bosque na početku mandata. Njemu je prethodnik Luis Enrique ostavio potrošen, do kraja iscijeđen i zapravo pročitan koncept tika-take. U oproštajnoj utakmici na klupi Enrique je na SP-u 2022 igrao s Marokom 0:0 pa ispao poslije raspucavanja jedanaesteraca. Kraj meča u kojem je ostvarila 959 dodavanja uz preciznost od 95 posto Španjolska je dočekala sa samo jednim udarcem u okvir gola. Nešto je pod hitno trebalo mijenjati.
Na plećima tinedjžera
Za razliku od Del Bosquea koji je šampionsku momčad izgradio na centru igrališta, oko partnerstva Busquetsa i X. Alonsa, De la Fuente je pobjedničku formulu pronašao u sretnom spoju čelične obrane, Rodrijeve arhitekture i napada preko krilnih pozicija. Premda danas izgledaju kao najlogičniji mogući izbor, na početku su De la Fuenteove skripte izazivale strepnju jer se previše toga gradilo na plećima tinejdžera koji sui tek bili zakoračili u svijet profi nogometa.
Nico Williams još nije navršio 22, dok je 16-godišnji Lamine Yamal figurirao više kao maskota, nego kao stvarni adut momčadi, kada je Španjolska u ljeto 2024. krenula po europski naslov, da bi u nastavku produžila do svjetskog naslova i svjetskog rekorda od 40 utakmica bez poraza, najavljujući izgradnju sljedeće dinastije. Yamal je u međuvremenu nakrcao vlastitu trofejnu riznicu i sa 19 je odmaglio bitno dalje od crte koju je prije dva desetljeća povukao Lionel Messi. Svoju prvu Zlatnu loptu Messi je osvojio sa 22 godine, a bookmakeri danas vjeruju da će ga Yamal skinuti s tog dobnog prijestolja već krajem listopada.
Proglašavaju ga, naime, favoritom u utrci za trofej France Footballa ispred Harryja Kanea i Kyliana Mbappea...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....