Da stvari stavimo u važan, engleski kontekst: Rafa Benítez još je 2017. s Newcastleom postao tek peti strani trener koji je osigurao promociju u Premiership. Prije njega to su ostvarili Jean Tigana, Roberto Di Matteo, Slaviša Jokanović i Aitor Karanka. Nakon 2017. stvar se mijenjala, bio je tu i Nuno Espírito Santo, recimo, pa Daniel Farke, ali poanta je gotovo do danas ostala ista: Englezi, odnosno Otočani, primarno su označeni kao - ti. Za potvrdu teze samo informacija: Jokanović je dva puta izborio elitu, da bi u Watfordu kao nagradu dobio ispisnicu (!?), a u Fulhamu otkaz vrlo brzo nakon starta sezone u velikom društvu... U rijetkoj i ekskluzivnoj listi stranaca koji su prošli tih engleskih ne devet, već 46 krugova pakla, do, eto, Sergeja Jakirovića, nalazi se i ime Slavena Bilića. Hrvatski je trener, naime, 2020. snove u najvećem košmaru nogometa dosanjao s WBA...
- Ne volim kititi, ali ovdje doista najbolje sjeda ona novinarska, ali i društvena floskula kako će se veličina ovoga uspjeha adekvatno procijeniti tek nakon određenog protoka vremena. Jakirovićev uspjeh sad je već ogroman, da se razumijemo, ali sada je, pretpostavljam, iscrpljen, smožden, vapi za odmorom i pritom još uvijek ne može potpuno osvijestiti činjenicu da je ostvario rezultat koji ostaje vječni "evergreen" - reći će u ekskluzivnom razgovoru Bilić.
U jednom intervjuu kralj promocija Steve Bruce kazao je da se u Championshipu osjećaš kao na "rollercoasteru": dižeš se pa ponireš, onda si pomisliš da je stigao mir, ali iza ugla je novi lagani uspon, pa potom - pad u bezdan. Ali, za razliku od "vlaka smrti", ovo traje, i traje, i traje...
- Reći ću zašto mislim da je to definitivno najteža liga na svijetu iz vlastitog iskustva - ne, ne radi se o vrhunskoj kvaliteti, budimo realni - već o činjenici da je najbrutalnija. U tih 46 kola, plus play-off, ti si kao u svojevrsnom "matrixu", kao da igraš svaki dan. Ujedno, liga je puna imenima velikih klubova, stadioni su puni, a Englezi je ne gledaju kao "odlagalište velikog otpada". Dapače, njima je ta liga gotovo sveta, pa nije zalud da i veličinu onih najvećih propitkuju kroz nju, kao kroz onu sintagmu bi li Leo Messi sve što je napravio učinio i jedne, hladne, kišne večeri u Stokeu. A taj dojam, ujedno, nije samo njihov; recimo, kada sam preuzeo WBA, Matheus Pereira je kao najbolji "rookie" Bundeslige ispao s Nürnbergom, a iako je imao nekoliko upita iz drugih bundesligaških klubova, pristao je doći u - Championship - slikovito objašnjava 57-godišnjak. - Usred modernizacije, pa i svojevrsne bagatelizacije svega, a i nogometa, ta liga simbolizira očito neuništivu kulturu nogometa. Jaka je "zweita", kako ne, ima i Serie B svoje argumente, ali u Engleskoj igranje Championshipa nije ispod časti, ma kakvi. I da je samo danas pogledamo, tamo su neke institucije engleskog nogometa, koje nama koji ga volimo i pratimo bude neminovni osjećaj respekta.
U borbi i krvi do koljena, gdje poanta nije umiranje u ljepoti - dapače! - postoji ipak jedna gotovo umjetnička komponenta...
- "Kunst" je izdržati. Psihički, prije svega. Ne postoji, a dokaza je more, niti jedna momčad koja tu "savršenu oluju" prođe bez kriza. Ne jedne, već više njih. Prošao ih je sada i Coventry, iako se čini da je lako osigurao naslov i promociju, imajući dvije serije od pet-šest utakmica bez pobjede. Ta mentalna patnja koju moraš proći, to je, vjeruj mi, nemoguće: zid je visok naoko pola metra, ali tebi i momčadi čini se da ima preko tri. Moraš pobijediti, znaš da možeš i imaš kvalitetu, ali jednostavno ne možeš. Prošao je to i Jakir, da bi na kraju našao način da se uvuče u play-off, a onda i dođe do ovog doista ludila od rezultata.
Cijela priča ujedno nije samo čisto psihološke naravi. Jakirović je, naime, stigao s klupskim "kapitalom" 21. mjesta lani, dakle jedva se spasivši od ispadanja, programiranom novom borbom, zabranom transfera i odokativnom vrijednošću momčadi na razini donjeg dijela lige...
- Ako je netko i sumnjao, sada je dokazano da Sergej nema problem s izazovima, ali i da im zna odgovoriti. Njegov Hull City eklatantan je dokaz. Jer, čitao sam negdje, a to se sada dokazalo, on ima elemente tehničkog (sportskog) direktora, koji zna prepoznati igrače pa makar putem posudbi, jer drugo nije mogao, zatim ima jaku socijalnu inteligenciju, tzv. "man management", što je strašno važna komponenta bez koje ne prolaziš, ali i vlastitu samosvijest, gdje, lišen ega i dojma okoline, stvaraš ono što je primarno bitno, a ne lijepo. Jakirovićev Hull je, naime, igrao naoko jednostavan nogomet, gdje, simplificiranim jezikom, primarno stvaraš igru da zaštitiš svoj gol, a onda u napadu, ako ništa ne prolazi, znaš da će ti svatko barem ponuditi pokoju šansu. A kako je ono rekao Leonardo da Vinci: "Jednostavnost je krajnje savršenstvo..."
Kad posljednji konfeti padnu, čeka ga ipak najveći izazov - Premiership.
- Jaz između stabilnih premierligaša i ekipe koja se probila postaje sve veći, što je uzrokovala i Covid-kriza. Kad sam bio igrač, a kasnije i trener, u Premiershipu je postojalo sveto pismo: 40 bodova. Cifra koja znači - spas. Pa Claudio Ranieri je s Leicesterom negdje u zimu rekao da su "prebacili" tih 40, pa se sad može opustiti. Tada su - osvojili ligu. Ipak, posljednjih sezona, a ova je doista iznimka koja potvrđuje pravilo, događa se da ti za naslov treba, karikiram, 100 bodova, što u kontrapunktu znači da ostanak možeš ostvariti i s, recimo, lani - 28 bodova. Pritom, oni koji uđu predodređeni su za ispadanje, jer dogodila se stabilizacija i onih vrijednosno srednjih te klubova, nazovimo to tako, niže ili fluktuirajuće klase, poput Bournemoutha, Brightona itd. A tu je i sindrom, narativ pojedinih vlasnika, čija je ključna mantra postala: "Moramo biti kreativni unutar budžeta". OK, ali ja moram biti kreativan u Nami, a netko drugi u Harrodsu...
Nije, ipak, teško zaključiti da je Jakirović sada u - Harrodsu.
- Ovo ogromno ostvarenje sigurno je i njemu u trenerskom svijetu "game changer". On je sada premierligaški trener. To je kontekst njegova doživljaja unutar nogometnog svijeta, pregovaračke pozicije, da, je, i plaće, rejtinga. Ima i bilo je trenera koji su zalutali u Premiership, no Sergej se izdvaja. Ušao je na banket velikih, ovo je "career changing" detalj, i premda nipošto ne predestiniram njegovu budućnost u Hullu, ovaj veliki doseg Jakiroviću apsolutno otvara prostor svih najvećih europskih liga - jasan je za kraj Slaven Bilić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....