Kad porastem, bit ću kengur, film srpskog redatelja Radivoja Andrića, od svojeg je izlaska 2004. godine stekao kultni status. Inspiracija za film, lako se zaboravi, djelomično je stigla iz lika i djela Saše Ilića (54), srpskog vratara rođenog u Australiji koji je proveo nekoliko godina u engleskoj Premier ligi kao član Charlton Athletica, West Hama i Portsmoutha.
Nekadašnji reprezentativac SR Jugoslavije, koji dijeli ime i prezime s nešto poznatijim bivšim veznjakom Partizana, ovih dana živi u Crnoj Gori, vlasnik je malog hotela u Perastu, a o događanjima u svojoj karijeri osvrnuo se u razgovoru za portal 24sedam.
– Čak me nazvao čovjek koji je stvarao film i pozvao na premijeru u Sava centru, ali tada sam još aktivno igrao. Da sam otišao, možda bih ga jednom i pogledao cijelog, a ne u dijelovima. Postoje sličnosti, vratara zovu Kengur i odlazi braniti u Englesku. Onaj dio gdje s loptom ulazi u gol posuđen je iz biografije Petra Borote. Družio sam se s Kirkom Jonesom koji je kao klinac u Chelseaju čistio Boroti kopačke. Pričao mi je da je bio izuzetan čovjek i zanimljiv nogometaš te da je, unatoč nekim čudnim golovima, ostao miljenik navijača.
U svojoj je karijeri Ilić put ukrstio s nekoliko hrvatskih nogometaša. Tu se, dakako, ističu Robert Prosinečki, s kojim je dijelio svlačionicu u Portsmouthu, kao i kolega u West Hamu Igor Štimac...
– Robi Prosinečki mi je prva asocijacija na Portsmouth. Bio mi je cimer. Velik čovjek i igrač, jednim je potezom mogao oduševiti cijeli stadion. Bio je strastveni pušač, ali me poštovao. Izviri do pola kroz prozor i puši dim iza zgrade hotela. Šalim se malo, naravno. Takvog čovjeka samo slušate i nikada vam ne može dosaditi, niti mu možete zamjeriti tu slabost prema cigaretama. Moram istaknuti i Igora Štimca. Ponovio bih sve što sam rekao i za Robija, iako sam svjestan da ga naša javnost doživljava drukčije zbog nekih izjava. Mene je u West Hamu odlično prihvatio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....