Kontroverzni Dinamov stadion ima veliku prednost: Zbog ovoga je godinama u problemu bila čak i slavna Arena

Sviđa li se nekome izabrano rješenje novog Maksimira ili ne, zapravo je potpuno legitimna rasprava. Arhitektura po samoj definiciji treba izazvati reakciju, pogotovo kada govorimo o stadionu koji će, jednom kada (valjda) bude izgrađen, desetljećima određivati vizuru važnog, onog plavog dijela Zagreba. Legitimno je, dakle, pitati izgleda li dovoljno monumentalno, je li previše otvoren, jesu li gledatelji dovoljno zaštićeni od kiše i vjetra, pa i jesu li neka druga rješenja vizualno bila atraktivnija.

Sve su to legitimne primjedbe. Stadion se, na kraju krajeva, ne gradi za maketu, žiri ili arhitektonski katalog, nego za ljude koji će u njemu desetljećima gledati nogomet. I potpuno je normalno da javnost propituje svaki njegov detalj, od izgleda i atmosfere do zaštite od kiše, vjetra i sunca. Ali kada već toliko pričamo o funkcionalnosti novog Maksimira, postoji jedan detalj koji se u cijeloj ovoj buci gotovo izgubio, a nimalo nije nevažan...

Travnjaku je, naime, vrlo često bolje upravo na otvorenijem stadionu. Moderne nogometne arene, naravno, izgledaju moćno. Visoki prstenovi tribina, duboki krovovi, zatvoren "bowl", publika visi nad terenom, buka ostaje unutra, za gledatelja je to često idealna slika stadiona 21. stoljeća, vjerojatno i stoga što nam se taj koncept uvukao u podsvijest kao jedini ideal. Ali taj ideal ujedno ne "baštini" i - trava. I tu nema previše romantike. Travi trebaju sunce i zrak. Što su tribine više, krovovi dublji, a stadion zatvoreniji sa sve četiri strane, to ih dobiva manje.

Teren ostaje dulje u sjeni, zrak slabije cirkulira, vlaga se sporije povlači, trava se teže regenerira, a održavanje postaje skuplje i zahtjevnije. Drugim riječima, ono što gore izgleda kao arhitektonska prednost, dolje vrlo lako postaje agronomski problem.

Johan Cruijff ArenA u Amsterdamu jedan je od najpoznatijih primjera. Stadion je, naime, godinama imao ozbiljnih problema s travnjakom upravo zbog manjka prirodne svjetlosti i zatvorenosti objekta. Danas ondje rade hibridna trava, umjetna rasvjeta, senzori, meteorološke stanice i detaljan nadzor mikroklime. U prvih 10 godina, kaže internet, bilo je čak 45 intervencija oko travnjaka! A famozna Allianz Arena koja se toliko spominje još je bolji primjer jer na televiziji izgleda gotovo savršeno. I teren danas doista izgleda vrhunski, ali ne zato što zatvoren stadion ne stvara problem, već stoga što Bayern taj problem godinama rješava tehnologijom.

Allianz Arena ima posebni sustav za očuvanje travnjaka

TOBIAS SCHWARZ Afp

Posebni, tzv. "grow light" sustavi travnjaku nadoknađuju svjetlost koju priroda zbog same konstrukcije stadiona više ne može dati. Tottenhamov prirodni teren, pak, doslovno se može izvući iz stadiona, u Gelsenkirchenu se travnjak Veltins-Arene također pomiče izvan objekta, dok je Real Madrid na Bernabéuu izgradio spektakularan podzemni sustav u kojem se segmenti terena čuvaju u kontroliranim uvjetima.

FIFA, pak, u smjernicama za stadione vrlo jasno upozorava da zatvorenost stadiona mijenja mikroklimu oko travnjaka. Četiri zatvorene strane smanjuju prirodno strujanje zraka, a visoke tribine i krovovi stvaraju velike zone sjene. Zato se već u fazi projektiranja mora računati koliko će sunčeve svjetlosti teren uopće dobivati. E, upravo je to ona riječ koja se posljednjih dana toliko ponavlja: funkcionalnost. Jer funkcionalnost stadiona nije samo pitanje hoće li gledatelj pokisnuti. Naravno da je važno koliko će ljudi biti pod krovom sačuvani od kiše i vjetra - i dalje se čeka jasni odgovor da bi to i trebalo biti tako - hoće li tribine stvarati akustiku i atmosferu kakvu moderni stadion treba imati itd. Ali funkcionalnost je i kvaliteta travnjaka, što u životu nogometnog kluba nije nevažan detalj.

Ovo, pritom, nije prilog obrani izbora. Ali nije ni nevažan detalj. Trava, naime, ne gleda render...