Nakon ovoga sve bi trebalo biti jasno - priča o ‘MegaMaksimiru‘ pada u vodu! Ovo je brutalna realnost

Dinamu treba podrška, čuje se iz Maksimira, i taj apel ima smisla, ali točno onoliko koliko ga je besmisleno tražiti. Naime, apel ne bi smio biti niti potreban, a razlog je vrlo jasan i usko vezan uz širu priču: ovo je neki drugi, slobodni Dinamo, članski, navijački, pa je stoga i izlišno tražiti da ljudi iza njega stanu. A onda, posljedično, stvar je i navijačke kulture doći na stadion i stati iza svoje momčadi i svoga kluba.

Konačno, u času kada se raspreda je li projicirani Maksimir od 35 tisuća sjedalica dovoljan, brojke nude argument. One, pritom, ozbiljno nagrizaju stupidni narativ o komforu, jer bilo ljeto ili zima, posjeta ne varira previše. Evo, Dinamo u posljednjim sezonama, izvan Lige prvaka, teško prelazi granicu od 15 tisuća gledatelja, neovisno o tome igra li protiv Fenerbahçea, Betisa ili Anderlechta. Ili NEC-a u četvrtak, sudeći prema dosadašnjim očekivanjima. Kada pogledamo prosjeke, ispada da navijače ponajprije privlače format i protivnici. Konkretno, u sezoni 2022./23., za vrijeme igranja skupine LP, Maksimir je u prosjeku skupljao 20.653 gledatelja, sljedeće sezone, zajedno s nokaut-fazom Konferencijske lige, 12.221, a 2024./25. ponovno se igrala LP sa 17.365 ljudi na zagrebačkom Kvazimodu. Lani je EL privlačila 12.878 kibica. Ove sezone isto je natjecanje protiv Anderlechta otvoreno pred 12.279 gledatelja, što su mnogi označili padom uzrokovanim rezultatima i igrom. Međutim, brojke ne lažu: priča je mnogo dublja...

Prema najavama, u Maksimiru se protiv NEC-a očekuje maksimalno 12-ak tisuća gledatelja

MARKO PERKOV Afp

U prijevodu, Dinamo u Europskoj i Konferencijskoj ligi ima realnu bazu od otprilike 10 do 13 tisuća gledatelja, premda ona osjetno varira s obzirom na protivnika, rezultatski značaj i termin utakmice. Liga prvaka privlači znatno više publike, ali ni ondje ime suparnika nije jedini kriterij. Monaco je, primjerice, 2024. privukao samo 12.426 gledatelja, gotovo identično Anderlechtu ove sezone. NEC-u bi već 12 do 13 tisuća značilo posjet usporediv s lanjskim prosjekom EL, dok bi približavanje brojci od 15 tisuća bilo vrlo solidno. Pritom su Nizozemci rasprodali svojih 1.480 ulaznica, pa bi pri ukupnoj posjeti od 13 tisuća domaćih navijača bilo oko 11.500.

U kontekstu Dinama, stoga, kao i novog stadiona, iluzije o kapacitetu većem od 35 tisuća gledatelja izgledaju megalomanski. Jest, prvi mjeseci nekog novog doma - kada ga i ako ga bude! - dizat će prosjeke zbog znatiželje, instagramskih "selfieja", viđenosti i trenda, iako ne treba podcijeniti ni koliko bi komforniji stadion mogao promijeniti navike. No, ključno je pitanje dugoročne održivosti posjete, odnosno stvaranja kulture odlaska na utakmice, što u Zagrebu, očito, spada u teško rješivu zagonetku, koja ipak ne ovisi samo o kontekstu vladavine. Bio tamo kriminalac ili demokratski slobodan klub, posjeta, eto, ne bilježi dramatične pomake. Jest, bolja je, pogotovo u HNL-u, tu nema spora, no važno je shvatiti da je upravo posjeta temelj života (ne samo) kluba kakvog se u Zagrebu čekalo. Dodajte tome i potrebu momčadi, trenera, svih za jakim vjetrom u leđa i dobit ćete šifru za izlaz iz ovog plavog "escape rooma". Dinamo se, kao i svi klubovi, konačno, najviše voli - na tribini. Dinamovi navijači trebali bi to shvatiti. I pokazati. U četvrtak se, prema dosadašnjim prosjecima, očekuje 12-ak tisuća gledatelja, a pitanje je samo jedno: mogu li plavi kibici "igrati" kontra očekivanja? Beljo i kompanija bili bi zahvalni...