Rukometaši Zagreba su s visinskih priprema na Rogli kratko otišli doma pa na pripremni turnir u Mađarsku, u Tatabányu, gdje pružaju odlične partije, kao što je to bio slučaj i na prijateljskim utakmicama odigranim tijekom boravka u Sloveniji. Na Rogli su uz Zagrepčane bili i brojni drugi rukometni klubovi i reprezentacije; Lino Červar doveo je svoj Eurofarm Pelister, a tamo je svoju reprezentaciju Katara doveo i bivši Zagrebov trener Veselin Vujović. Čovjek koji je bio omiljen među navijačima dok je vodio Zagreb spremno se odazvao za razgovor o mnogim rukometnim temama uoči nove sezone. Čovjek koji je vodio klubove i reprezentacije iz svih država bivše Jugoslavije, kao i neke na "Orijentu", drugi je put na klupi Katara:
- Otišao sam u Katar kad je s klupe otišao Valero Rivera i trebalo je ići na SP u Hrvatskoj (2025., nap. a.), prošli smo iz Poreča u drugi krug, što je bio osnovni cilj, igrali smo odličnu utakmicu u drugom krugu u Varaždinu s Nizozemcima, koji su nas pobijedili u zadnjoj sekundi iz deveterca, vodili smo i Mađare do 50. minute. Bio je to u načelu dobar nastup i vratili smo se u Dohu i trebali ići na Arapsko prvenstvo. U savezu su smatrali da nemamo šanse, a mi smo tamo uzeli naslov iako sam neke uvrijeđene i povrijeđene igrače maknuo iz reprezentacije. Devet njih sa SP-a nisam vodio na taj turnir, a osvojili smo ga prvi put.
To ništa nije značilo jer u arapskom svijetu iz nekih razloga ništa nikad nije sigurno:
- Moramo ići na OI, rekao je šeik, a ja sam mu rekao da nemam ugovor. Opet su angažirali Riveru i ja sam otišao jer nisam imao pravi ugovor. Otišao sam iako tamo za godinu zaradiš koliko kod nas zaradiš za pet. Otišao sam doma, zvali su me tada neki klubovi iz Rumunjske, Švicarske, ali nisam bio spreman raditi na dnevnoj bazi kao što se radi u klubovima. Razmišljao sam i o prekidu karijere jer imam i ozbiljne godine. Rivera je za to vrijeme vratio iste igrače koje sam otpisao, pa je ostvario loš plasman na Azijskom prvenstvu. Zatim su me opet zvali i ja sam dao svoje uvjete i pitao kad da dođem. Rekli su - jučer, i ja sam se vratio. Uskoro imamo važno natjecanje - "Azijske olimpijske igre" u japanskoj Aichi-Nagoyi. Puno zemalja i azijskih sportaša ne može izboriti norme za prave OI i zato se to natjecanje odvija. To je polovicom rujna i mi moramo uzeti medalju i mislim da hoćemo. No, nikad ne znaš.
"Vuji" je to svojevrsni imperativ da se ne dogodi nešto nepredviđeno:
- U arapskom svijetu ništa nije sigurno, puno je primjera za to. Danilo Brestovac, koji je bio makedonski izbornik, bio je trener kluba Al Arabi, bio je prvak dvije-tri sezone zaredom, pa je otišao na Azijski kup i nije bio dobar jer su pogriješili s nekim stranim pojačanjima. Odmah su ga smijenili, a nitko ne zna zašto. Neki treneri ne pobijede niti jednu utakmicu, pa ih ne diraju. Tu je valjda riječ o nekim vjerskim i političkim vezama, valjda. Prestao sam time razbijati glavu, zasad mi je dobro ovdje, vidjet ćemo kako će biti dalje...
Vujović je i dalje u rukometu, prati ga na svim "meridijanima", a tako i hrvatski:
- Pale su dvije medalje u nizu na velikim natjecanjima i to je super stvar za hrvatski rukomet. Ja sam i inače uvijek na udaru javnosti jer uvijek kažem ono što mislim, pa se ne libim izgovoriti i ovo - to je bilo uz dosta veliku dozu sreće. Sada opet vlada rukometna euforija u Hrvatskoj te je time teže izreći objektivan stav. Ono s Mađarima na zadnjem SP-u u četvrtfinalu bila je nevjerojatna sreća, pa je Hrvatska prošla i u nastavku turnira uzela srebro. Mađari su sami sebe pobijedili i zato je Hrvatska uzela medalju. Bilo je puno sreće pri ždrijebu i u svemu na zadnjem EP-u, a i sada ima sreću u ždrijebu za sljedeći SP. To je objektivno tako, no medalje im nitko ne može uzeti i osporiti. To je vrlo bitno, vidjet ćemo kako će biti dalje. Dagur Sigurdsson je proširio bazu igrača i to je velika stvar. Pozvao je iz nekih drugih manjih klubova i to je dobro za hrvatski rukomet. Sigurdsson je dobar, karakteran trener i našao je odličnu komunikaciju s igračima.
Kako stoji situacija s ostalim reprezentacijama iz okruženja?
- Slovenija je napredovala i ima lepršavu igru, očekujem taj neki iskorak u skoro vrijeme. Crna Gora dosta luta s izbornicima. Imaju ponajbolju bekovsku liniju, ali to nije dovoljno. Srbija je s Raúlom Gonzálezom bila dobra, izbacivši u kvalifikacijama za SP Mađarsku, koja možda i najviše ulaže u rukomet. Znali su tući jake rivale, kao što je bio slučaj s Njemačkom na zadnjem EP-u, a njima je u skupini i na sljedećem SP-u u Njemačkoj (Hrvatska je sa Španjolskom, Čileom i Turskom, nap. a.). Vjerujem da je zlato opet rezervirano za Dansku, a ostali će se, kao nekad u košarci što je bio slučaj sa SAD-om, boriti za srebro i broncu.
Zašto su Danci trenutačno apsolutno nedodirljivi?
- Ne može im nitko ništa, to je nevjerojatno. Imali su Laugea, Hansena, koji su otišli, i onda su došli Pytlick i Gidsel, to je nevjerojatno, no nije to slučajno. Poslije najboljeg vratara Landina došao je Nielsen, koji jedini radi razliku. Sličan im je i ostatak momčadi. Brzina, snaga i tehnika su im na nevjerojatnoj razini. Sviđaju mi se i Portugalci, koji su talentirani, "igraju se" rukometa, imaju tri kluba na odličnom nivou. Iznenađen sam malo jer ne znam što se događa s Francuskom, mislim da su promašili s izbornikom Guillaumeom Gilleom. Talant Dujšebajev je otišao na loš način iz Poljske nakon svega što je učinio za Kielce, no treneri se dijele na one koji jesu i one koji će tek biti smijenjeni. Sad me interesira kako će se uklopiti u Francuskoj. No, on je Kirgiz, pobjednik je, "stari pas" i vjerujem da će ih vratiti na vrh...
Kakva je situacija s klupskim rukometom?
- Liga prvaka će biti interesantna. Novi sustav natjecanja nije mi posebno drag, EHF luta i nikako da osmisle pravu stvar. Nek‘ uvedu VAR, to bi popravilo puno toga. Ti kao trener vidiš da je netko zgazio liniju, prigovoriš i još te kazne. Zašto to ne rade, iskreno ne znam. Koji je razlog tome?! Barcelona mi je enigma, Nijemci se pojačavaju, Füchse, Flensburg, razočaran sam malo Kielom kako loše gura. PSG je, nažalost, nakon nogometnih uspjeha, zapustio rukometnu momčad.
Kako će se Zagreb uklopiti u tu novu šemu?
- U prvom dijelu priprema nisu imali adekvatne protivnike, momčad je dosta šarena. Velika je konkurencija na srednjem vanjskom, neki će biti zapostavljeni i morat će otići. Bit će problema u obrani, iako je Marko Mamić veliki dobitak u 5:1 obrani, no ta je obrana prava klackalica s pravim momčadima. Novi trener Hrvoje Horvat donio je mirnoću, on je takav, kao i otac mu. Sjećam se kad je svojevremeno vodio Nexe i oni su loše igrali i gubili; ja bih u toj situaciji te igrače tada podavio, a on je mirno crtao i skicirao igru. Želim mu samo to da ljudi iz uprave imaju strpljenje, no to bi bilo nešto novo za mene. Vjerujem da će Zagreb i sada voditi grčevitu borbu za četiri boda u skupini. Ma - volio bih ja i da idu na Final Four, ali to nije realno.
Na domaćem planu će Zagreb i dalje biti nedodirljiv...
- Bit će tako, a ja kažem - nažalost. Favoriziranje i dominacija samo jednog kluba nije dobro za razvoj. Kad jedan Kiel u Bundesligi padne na šesto mjesto, to govori o snazi lige i to je dobro za rukomet. Tamo i zadnji klubovi na ljestvici uvijek imaju pune dvorane. Nažalost, druge zemlje, tako i Hrvatska, imaju po jedan jaki klub i to nije dobro. U prvih pet klubova u Bundesligi je većina igrača iz Skandinavije, a donji dom lige ima naše Balkance, Rumunje, Poljake. Skandinavci i u klupskom rukometu diktiraju sve...
Kad su sportske teme u pitanju, trebala bi vrijediti ona da u sportu politici nema mjesta. No, čovjek je vrlo često Aristotelov "zoon politikon". Takav je i Vuja:
- Politika me apsolutno ne interesira, no kod nas - pričam o svim zemljama bivše Jugoslavije - političari svoju ulogu doživljavaju kao privilegij, a ne obavezu. Neki je uspješni župan negdje, čini mi se na Ovčjim otocima, čitao sam to, izjavio da se politikom neće dugo baviti jer nema od čega živjeti. Kod nas je drugačije, stalna je borba za te pozicije. Ti nesposobni političari unutra uđu bez ičega i izlaze s Mercedesima, "kamionima, avionima"... Ja to volim reći - to je kao kad vidiš kravu na krovu kuće. Gledaš je i pitaš se - kako se je ovo govedo popelo tako visoko, što radi gore?! Te neke stvari nikad neću razumjeti. Ja ne tvrdim da svi na vlasti kradu, ne tvrdim da to rade Vučić ili Plenković, Bulatović ili ne znam kako se sve zovu. No, kad završe s mandatima, lako je to provjeriti. Samo uzmeš imovinsku karticu. Nekome takvom treba 170 godina da uz svoju plaću zaradi sve ono što posjeduje, a oni to ostvare za pet godina. Lako je provjeriti što je tko imao prije i poslije mandata. Imaš više - znači, krao si - i to je jasno i vidljivo i slijepcima. Tamo neki dečko od 18 godina vozi Porsche od 200 tisuća eura; majka mu je kuharica, a otac invalid. Znači da je u pitanju nešto što nije u skladu sa zakonom. To bi se moralo riješiti.
Kako se tako nešto može promijeniti - u to se Vujović kao sportaš ne miješa, no on smatra da se nešto treba poduzeti.
- Mora, a sve ide još u gorem pravcu, sada se vlastodršci u Srbiji trude da u zakon stave odredbe da čovjeku ne možeš oduzeti imovinu iako je utvrđeno da je krao. Zamisli ti to, uvjeren sam da će to sami sebi izglasati. No, sami smo si krivi, narod je kriv. U Srbiji 50 posto ljudi misli da im Vučić daje penzije. Tako se je nekad za Josipa Broza mislilo. I ja sam mislio da nakon njega zemlja nestaje. Sve je puno paradoksa - u Srbiji pitaju čovjeka kolika mu je penzija. On kaže, što ja znam, tristo pedeset eura. Je l‘ možete od toga živjeti, pitaju ga dalje, a on kaže - ne mogu. Pa zašto onda glasate za tu vlast? Zato jer Vučić voli Srbiju; zato jer nas brani kad nas napadaju sa svih strana. Tko nas napada, pitam se ja - to je bolesno. He je iskusan manipulator tipa Josepha Goebbelsa, no kad u obzir uzmeš koliko je u Srbiji nepismenih i koliko onih koji ne koriste internet, onih koji nikad nisu sjeli u avion i putovali negdje. Lako je s takvima manipulirati i to se na ovim prostorima odlično radi...
Vujović je, inače, pružio podršku studentskim protestima i blokadama u Srbiji, izjavivši da je vladajuća stranka "narko-kartel" i da svatko tko drugačije misli biva proglašen neprijateljem...
- Jesam i stojim iza svojih stavova i svojih riječi. Nemam problema zbog tih mojih izjava, a znam da su ih neki imali. Ne smatram da su moje izjave političke, imam ih pravo kao slobodan čovjek javno iznositi. Nisam za to da se silom ruši "poredak", već da se održe pošteni izbori. Autobusima dolaze glasači iz RS, daju se pasoši Irancima, Pakistancima, Kinezima, Afganistancima... No, na Balkanu će uvijek biti onako kako Europa želi jer naši političari idu po savjet negdje drugdje, nisu autonomni. Svi smo mi kolonije.
Kakva je budućnost sporta u takvom okruženju, u takvom "sistemu"?
- Sport opstaje u istom tom sustavu; tko je naslonjen na politiku i ima podršku, taj ima sredstva, kupuje igrače, troši, prosipa, a tko nema, taj životari. Nažalost, korumpirani su i predsjednici saveza, djelatnici, suci... u svim sportovima. Na prste jedne ruke možeš nabrojiti one koji su pošteni, no i takvi jednog dana podlegnu pritiscima. U Srbiji je, primjerice, RK Vojvodina bila dugo "na jaslama" Gazproma, Naftne industrije Srbije, i bili su 10 godina prvaci. Sad je prioritet preuzeo Partizan, za koji nitko ne zna gdje je našao novac. Dobro je to što je Partizan dobio mjesto u Ligi prvaka. Srbija je rukometno školovana zemlja, Pionir je bio pun nedavno na kadetskom prvenstvu Europe. Kao i svuda u našem okruženju, loše je to što se u klubove dovodi "legija stranaca", pa domaći igrači nemaju mjesta. Metaloplastika je stabilan prvoligaš i u "ustavu" grada piše da klub mora opstajati pod svaku cijenu. Nemaju neka velika sredstva, ali žive i rade normalno. Dobili su nagradu od RSS-a za najbolji rad u akademiji mladih. Pomažemo mi stari igrači - Isaković, Vuković, Rašić, ja... Okupljamo se dvaput mjesečno i zovemo stručnjake iz raznih područja i dajemo smjernice. To bi se trebalo prekopirati i na višoj razini, u Rukometnom savezu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....