‘Hajduk me tražio, ali u Srbiji za to nisu htjeli čuti! Kasnije sam završio u vojsci u Novom Sadu‘

Ljubiša Dalanović (73) postao je vratar igrom slučaja. Kako kaže, u srpskom Boru igrao je kao lijevo krilo, a njihov tadašnji čuvar mreže iz tko zna kojih razloga bio je uhićen u Rumunjskoj pa je mjesto među vratnicama ostalo upražnjeno. Dalanović je uskočio pokrpati rupu i otad ostao među vratnicama. Pamti ga se kao pouzdanog vratara jugoslavenskog nogometa, premda nikada nije nastupio za reprezentaciju.

U intervjuu za slovenski Sportski žurnal Dalanović se prisjetio karijere koju je završio 1990. godine. Za Bor je branio pet godina (1970. – 1975.), zatim je 11 proveo u Olimpiji iz Ljubljane (1975. – 1986.), a završna postaja bio je austrijski Klagenfurt (1986. – 1990.). Kako pišu Slovenci, Dalanović je bio tražena roba i u Dinamu, Hajduku, Crvenoj zvezdi i Partizanu. I sam je potvrdio davni interes Hajduka, kazavši da je kao igrač Bora poslan u Split kako bi učio od Vladimira Beare, nekadašnjeg vratara Hajduka, Zvezde i reprezentacije Jugoslavije.

– Ljudi iz Hajduka brzo su htjeli da potpišem za njih, ali čelnici u Boru nisu htjeli ni čuti za to. Kada sam tamo postao prvi vratar, nikada nisam želio napustiti tu poziciju – kazao je Dalanović pa dodao:

– Bor sam napustio jer je bio daleko od svega. Morali ste letjeti do Beograda, a zatim autobusom ići do Bora.

Prisjetio se i dramatične završnice prvenstva sezone 1975./1976. Partizan se tada borio za naslov prvaka, posljednje kolo igrao je protiv Dalanovićeve Olimpije, dok je Hajduk gostovao kod OFK Beograda i nadao se kiksu Partizana. Dalanović se prisjetio da je Hajduk obećao igračima Olimpije dvostruke premije ako zaustave Partizan, ali nije im to pošlo za rukom. Na kraju je Partizan osvojio naslov za jedan bod ispred Hajduka (50 – 49).

– Sudac je produžio utakmicu za 10 minuta, Nenad Bjeković zabio je pogodak u završnici i donio Partizanu titulu prvaka. Odlično sam branio, zaustavio sam mnogo udaraca, ali nismo uspjeli. Bjeković mi je nakon susreta poklonio dres – kaže Dalanović.

– Ranije sam mogao i potpisati za Partizan, ali ljudi u Olimpiji ponudili su mi više novca i uvjerili me u projekt.

Dalanović je bio blizu jugoslavenske reprezentacije, no to će ostati njegov neispunjeni san.

– Obećali su mi da ću braniti u jednoj utakmici protiv Argentine u Beogradu, ali dobio sam poziv za vojsku i u roku od tri dana morao sam se pojaviti u vojarni u Novom Sadu – ispričao je pa za kraj poručio da danas živi relativno mirnim životom.

– Nakon trenerske karijere držao sam vratarsku školu nogometa i mislim da je ona urodila lijepim plodom. Danas često odlazim u šumu i berem gljive i borovnice. Pokušavam uživati u životu.