Iznenada je preminuo Dževad Prekazi, s nedavno navršenih 69 godina, istinska zvijezda Partizana, Hajduka i pogotovo Galatasaraya (jednu godinu je igrao dvoranski nogomet za Baltimore Blast), igrač jedinstvenog talenta i karaktera, često prkosan, pa i ćudljivog ponašanja, ali ipak u svim sredinama omiljen kako od strane suigrača, pogotovo navijača.
Prekazi je posebno bio vezan za nekadašnjeg trenera Antu Mladinića Biće, jer ga je on upoznao još kao 17-godišnjaka kada ga je pozvao na pripreme omladinske reprezentacije Jugoslavije i kasnije doslovno bio njegov tutor, najprije dok je nosio dres Partizana, kasnije za Hajduka…
"Šjor Biće je u mojoj karijeri bio presudni faktor, zahvaljujući njemu postao sam pravi igrač."
Nedavno na ulcinjskom "Mundijalu prijateljstva" Prekazi je među brojnim sportskim velikanima često bio u glavnoj ulozi na račun svojeg radosnog ponašanja, iznimnoj druželjubivosti, uvijek spreman na evociranja uspomena svoje karijere. Rado se sjećao svoje kratke epizode u bijelom dresu, u kojem je bio akter trijumfa Hajduka u osvajanju Kupa maršala Tita, kada su Bijeli u dvije finalne utakmice u svibnju 1984. (2:1 u Splitu, 0:0 u Beogradu) nadigrali momčad Crvene zvezde.
Istini za volju, Prekazi je iznenada, zbog nepoštenih odnosa pojedinaca iz rukovodstva, napustio tabor Brno-bijelih (s Partizanom je tri puta bio prvak Jugoslavije kao jedan od glavnih igrača), pa je na poziv dragog mu šjor Biće, kao trenera Hajduka, stigao u Split. Za Bijele je u dvije sezone odigrao 51 utakmicu, postigao jedanaest golova (u prvenstvima na 20 susreta, tri zgoditka), ali je i to bilo dovoljno da ga "prgava familija" zavoli i upamti…
Kada ga je šjor Biće upoznao na pripremama juniorske reprezentacije u Košutnjaku, poslije nekoliko treninga predvidio mu je uspješnu karijeru obzirom na njegovu pokretljivost, tehničku nadarenost, naročito snažnom i preciznom šutu (38, bio je broj Prekazijevih kopački!).
- Oduševio sam se u Splitu, Hajduk je za mene bio izuzetno iskustvo, takva ljubav prema bijelom dresu bila fascinantna. Odnos igrača, klupskih funkcionara i navijača bio je naprosto fenomenalan, u više navrata sam tumačio kako je Hajduk u tom smislu najveći klub. Tada sam prvi put shvatio da su jedino trening i nastupi ono o čemu trebam razmišljati. Zbog takvog ponašanja pridobio sam navijače Hajduka.
Posebno je ostala upamćena Prekazijeva igra u uzvratu polufinala Kupa UEFA protiv Tottenhama u Londonu poslije pobjede Bijelih od 2:1 u Splitu. Hajduk je igrao bez dva udarna prvotimca Zlatka Vujovića i Blaža Sliškovića, a Prekazi je u drugom poluvremenu razigrao Bijele, predvodio napade, izveo nekoliko udaraca, koje je vratar Tottenhama Anthony Parks jedva zaustavio. No Parks je bio nemoćan u posljednjim minutama susreta, Prekazijev siloviti udarac zaustavila je prečka, tako da se i danas prepričava kako "se ona još trese". Hajduk tako nije uspio izjednačiti rezultat na 1:1, splitska momčad je eliminirana zbog tadašnjeg pravila gola u gostima…
Inače, Prekazi je stekao neviđenu, doslovno do danas kultnu slavu u dresu istanbulskog Galatasaraya, jer je bio predvodnik te momčadi u osvajanju tri naslova prvaka Turske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....