Filip Omazić u Dinamu je igrao od kadeta do juniora, debitirao je i za prvu momčad kod Krunoslava Jurčića u prijateljskoj utakmici protiv Sesveta 2013., kada je u srcu obrane zaigrao u paru s Josipom Šimunićem, a tada je dijelio svlačionicu sa Sammirom i Marcelom Brozovićem. No, uz nogometnu karijeru, 30-godišnjak iz Livna je ganjao i građevinsku, pa je danas ovlašteni inženjer građevine i direktor OMF-a, tvrtke koja se bavi projektiranjem, građenjem i nadziranjem, a prethodnih je mjeseci odlučio spojiti strast prema Dinamu i životni poziv, pa je zajedno s kolegama iz arhitektonskih ureda SANGRAD + AVP architects, SEMA, sa suradnicima i konzultantima, sudjelovao u izradi natječajnog rješenja novog stadiona u Maksimiru.
U rad su uložili tri mjeseca i nekoliko desetaka tisuća eura, a njihovo rješenje je ušlo u četvrti krug ocjenjivanja kod žirija i svrstano je među "visoko ocijenjene projekte" natječaja između 88 konačnih rješenja, što znači da je njihova ideja završila oko 20. mjesta u očima žirija. Oblikovali su stadion čistih linija, čiji je osnovni kapacitet zacrtanih 35 tisuća gledatelja, uz opciju proširenja na 45 tisuća dogradnjom sjeverne i južne tribine.
- Išao sam s emocijom u projekt jer sam na Maksimiru odrastao i to bi mi bilo ostvarenje sna. Imam puno odigranih i odgledanih utakmica na Maksimiru, znam što znači smrzavanje na tome stadionu i funkcionalnost je bila broj jedan u projektu. Grijane tribine su bile uvjet, predvidjeli smo zračeće panele s krova, koji griju cijelu zonu tribina. Išli smo na racionalnost i zadovoljavanje financijskih okvira, htjeli smo ponuditi jednostavno i moderno rješenje, ali rješenje koje će se uklopiti unutar budžeta. S obzirom na nogometni značaj Dinama i Hrvatske, uz zadanih 35.000 mjesta predvidjeli smo mogućnost proširenja na 45.000, s ambicijom domaćinstva velikih međunarodnih završnica - govori Omazić na otvaranju razgovora za Sportske novosti.
Budžet u naglasku
Pobjedničko rješenje je, naravno, neizostavna tema u razgovoru sa strukom prethodnih dana, a iako sugovornik poštuje rješenja i odluku kolega, tvrdi da je budžet stavka na koju je potrebno staviti naglasak.
- Program je postavio cilj od najviše 5.000 eura po sjedalici, što za 35.000 mjesta daje okvir od 175 milijuna eura. Procjena za cijelu nogometnu zonu, s dva pomoćna terena, stadionom Hitrec Kacian, podzemnom garažom od 800 mjesta i uređenjem pripadajućeg okoliša i veze tih sadržaja, iznosila je približno 204 milijuna eura bez PDV-a. Istraživali smo slične stadione koji su izgrađeni i jasno je da to nisu "svemirski brodovi" kao u Kataru, nego racionalni stadioni. Primjerice, stadion Freiburga je bio neka orijentacijska točka, to se i ranije spominjalo. Vrlo je lako probiti budžet od 200 milijuna eura, ali budžet je bio dosta naglašen kao bitna stavka natječaja. Radili smo preeliminarne procjene troškova u ranoj fazi kako ne bi bilo prekoračenja od zacrtanoga iznosa. Smatram da su financijska i tehnička izvedivost iznimno važne pri vrednovanju rješenja.
O najvažnijim uvjetima natječaja, koji su morali biti zadovoljeni, kaže:
- Uvjeti su javno dostupan dokument, postoji i program, odluka o odabiru, osvrt žirija, kao i stručnjaka statike. U natječajnom programu pored zadanog ukupnog kapaciteta i uvjeta da je glavni stadion UEFA 4. kategorije, jedan od elemenata je bila sjeverna tribina, predviđena kao jedinstvena cjelina, ali ograničena kapacitetom od 5.500 do 7.000 mjesta, što znači da je ta tribina u startu manja od ostalih tribina. Postoji uvjet tribina, da one moraju biti kohezivne i povezane, da čine jednu cjelinu, da se poboljša doživljaj igre i da su natkrivene. Nasljeđe arhitekta Turine je prema mom tumačenju bitno, ali se moglo sačuvati na sto različitih načina, mi smo, primjerice, oblikovali nosače u motivu kako ih je oblikovao arhitekt Turina. To ne mora nužno biti motiv da su četiri tribine razdvojene. Obavezno je bilo projektiranje pomoćnog terena s 1500 sjedalica, 800 podzemnih garažnih mjesta, te riješiti cijeli kompleks, atletski kompleks, terminal Borongaj te multifunkcionalne i sportske dvorane, a s obzirom na to da je sve nagužvano, mi smo te dvorane stavili jednu na drugu, čime smo dobili dosta prostora za sadržaje, i javne površine.
Orijentacija terena
Prilikom projektiranja se morao voditi računa o urbanizmu, a s obzirom na to da je prostor uzak, razmišljalo se i o orijentaciji terena, gdje se vodio iskustvom iz nogometne karijere u Maksimiru:
- Nismo htjeli da pomoćni tereni budu orijentirani istok-zapad. U svojoj karijeri u Maksimiru, od kadeta do juniora, nikada nisam igrao utakmicu u jedan sat poslijepodne, to je bilo ili rano ujutro ili češće popodne i navečer. U orijentaciji istok-zapad u prvom poluvremenu bi jedna momčad bila "zaslijepljena", a u drugom druga, to dosta otežava igru. To smo nastojali izbjeći, a i UEFA daje smjernice da tereni budu usmjereni sjever-jug.
Na pitanje o očekivanjima od raspleta projektnog natječaja i odabranog rješenja zaključuje:
- Teško je reći, prema izjavama koje slušamo, izgleda kao da se neće ići u realizaciju odabranog rješenja, te se spominje pozivni natječaj. Ako se otvori mogućnost daljnjeg sudjelovanja, rado bismo se uključili. Okupili smo ozbiljan multidisciplinarni tim i vjerujemo u kvalitetu rješenja koje smo razvili. Sudjelovati u projektiranju novog Maksimira za mene bi, i profesionalno i osobno, bilo ostvarenje sna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....