Od "kloca" i "šljivotresa" do "dijamanta". Put je to gotovo svojstven ovim geografskim, čestim "kaldrmama" nogometnih tragedija. Definicije i, još bolje, "procjene" svojevrsnih "drva" i "bandera" zapravo su svojstvene tim "stručnjacima", a ne frajerima koji su pobijedili sve. Kod nas, svakako, "mali" i "žgoljavi" Luka Modrić, a u susjedstvu - Edin Džeko. Zapravo - Džek. U punom smislu te riječi... Ali, tako je to, etikete o "drvu", "banderi" ili "klocu" obično lijepe oni koji nikada ništa nisu osvojili...
Ikona ne samo nogometa, esencija kvalitete, ali i dokazivanja, kao pogonskog goriva. Iz vihora rata driblali su obojica kroz bombe i granate kako bi ostvarili snove. Svoje, klupske, najviše reprezentativne. Kada, konačno, baciš "lažnjak" projektilu i općem ludilu jedne sveopće, sulude agresije, lako je kasnije asistirati, zabijati, trajati.
Edin Džeko velika je marka svjetskog nogometa. Od Želje i prodaje u Teplice za 50.000 maraka, što su u klubu 2005. proglasili - "bingom" (sic!), preko Wolfsburga, Cityja, Rome, Intera, Fenera, Fiorentine i Schalkea, do njegove Bosne i Hercegovine, koje se nikad nije želio odreći, bez obzira na "kraval(e)" koji okružuju tamošnji nogomet, apsolutno je zaslužio ovakav epilog. Džeko i prijatelji na Mundijalu, kao hepiend jednog puta, moraju ozariti srce. Onima koji srce, doduše, imaju...
Edin Džeko danas ima 40 godina. Nakon što je sa "Zmajevima" izbacio Italiju i odveo reprezentaciju na Mundijal, Schalkeu je dao dovoljno da se vrati u Bundesligu. Sada, pak, čeka pripreme i "grand finale" karijere u Americi. I zbog toga, ali svakako ne samo toga, "lovimo" ga dulje vrijeme. No, nismo jedini. Stoga je velikan nogometa u petak u suradnji sa Schalkeom odlučio napraviti posebnu konferenciju za novinare. Naime, 17 redakcija tražilo je ekskluzivni intervju s Džekom, a da zadovolji sve, u petak je organiziran "Meeting with Edin", na koji smo pozvani kao jedini hrvatski medij, pored 30 novinara s četiri kontinenta, uz najrenomiranije medije iz Engleske, Njemačke, Španjolske, Italije...
Džeko je na pitanja odgovarao gotovo sat vremena na tri različita jezika, a "šlag na tortu" bila su pitanja na jeziku kojega najbolje poznaje jer su organizatori prvo dali prednost engleskom i talijanskom, zatim, na kraju, i nama. Renesansa u Schalkeu, kao i razmišljanja o karijeri i igračkoj budućnosti, pak, ono su što je najviše zanimalo kolege iz Engleske i Njemačke:
- Nevjerojatan je osjećaj biti ponovno u Bundesligi, a Schalke tamo uvijek mora biti. To sam rekao i kada sam došao. U siječnju sam htio igrati više, ali i igrati za veliki klub, sa sjajnim navijačima i na velikom stadionu, to su bili glavni razlozi odabira Schalkea. Htio sam pomoći klubu da se vrati gore, gdje i pripada. Znao sam kakva je druga Bundesliga, nije to "normalna" druga liga. Postoji intenzitet, sjajni stadioni, sjajni navijači, tribine su rasprodane... Kada sam dolazio, nisam razmišljao o tome da idem u drugu ligu jer ovo je više od druge lige. U zadnja četiri mjeseca svaka je utakmica bila 50-50, nikada ne možete biti sigurni u pobjedu. O budućnosti razmišljam svakodnevno, ali prvo ću razgovarati sa Schalkeom, da čujem njihove planove i onda ću odlučiti - odgovorio je Džeko na otvaranju druženja s novinarima.
U ožujku je proslavio "okrugli" rođendan, a Englezi su ga pitali o održavanju tijela i zdravlja: koja je tajna igranja s 40 godina na leđima? Je li već razmišljao prije o kraju karijere?
- Bilo je vremena kada rezultati nisu dobri, kao što je to bilo u prvih šest mjeseci u Fiorentini. Puno je toga tada u glavi, ali moram reći da sam uvijek bio jak u glavi. Usponi i padovi dio su profesionalnog nogometa i tu morate biti još jači da izađete iz takvih situacija. Slušam svoje tijelo, radim puno toga prije i poslije treninga jer, ipak, nisam baš najmlađi. Osjećam da mogu pomoći klubu i reprezentaciji, zato i dalje igram. Znate, kada ste mladi, onda ne razmišljate o tome da dolazite ranije na trening i radite na prevenciji ozljeda 30 ili 40 minuta prije treninga, a zatim i da ostajete sat vremena nakon i radite dodatno. Kada imate 20 godina, onda možda nemate vremena za to, želite otići na kavu ili ručak s prijateljima, a kada ste stari, onda shvatite da to vaše tijelo treba. Ako se želite natjecati i ostati dugo u nogometu, to je glavna stvar, to me drži na ovom nivou i dalje od ozljeda.
Novinar španjolske Marce pitao ga je o Raúlovoj ostavštini u Schalkeu, ali i je li ikada bio blizu transfera u La Ligu?
- Raúl je legenda. I u Schalkeu, ali i općenito u svijetu. Napravio je velike stvari, ovdje se puno govori o njemu i vidim koliko ga navijači vole. I meni daju puno ljubavi, zato sam sretan što sam ovdje, a zadnja četiri mjeseca su i bolja od očekivanja. Što se tiče Španjolske, bilo je kontakata u prošlosti, ali ništa konkretno da se to i na kraju dogodi.
Poslije klubova, novinari su se usmjerili na reprezentaciju i sjećanja s prvoga Mundijala u Brazilu prije 12 godina. Što pamti? Osjeća li veliku odgovornost kao predvodnik i ove generacije Bosne i Hercegovine?
- Da sam bar malo duže uživao u Svjetskom prvenstvu u Brazilu... Za nas je to bilo prvo veliko natjecanje, u zemlji nogometa, bilo je nevjerojatno i još smo prvu utakmicu igrali protiv Argentine na Maracani. To je bilo posebno. Natjecanje je bilo sjajno, nedostajalo je samo da prođemo u drugu rundu, koju nismo uhvatili zbog sudačkih grešaka. Ako se sjećate moga gola protiv Nigerije koji je poništen... Nismo imali sreće, ali bilo je čudesno i sada smo sretni jer se vraćamo. Sada sam najstariji u reprezentaciji, ujedno i kapetan, što je velika odgovornost jer morate pokazati mladima pravi smjer. Sretan sam jer sam to mogao napraviti u zadnje dvije godine. Pogotovo pomoći mladima da idu na Svjetsko prvenstvo, to je sjajno za njih i oni imaju veliku budućnost. Te zadnje dvije utakmice, protiv Walesa i Italije, to će promijeniti njihove živote zasigurno, možda oni to još ne znaju, ali tako će biti. Sretan sam jer sam kapetan ove sjajne generacije.
Švicarski novinar pitao je Džeku o utakmici u prvoj fazi turnira protiv Švicarske: hoće li ta bitka odrediti pobjednika skupine?
- Volio bih da igramo za prvo mjesto jer to znači da smo prvu utakmicu pobijedili. Švicarska je favorit naše grupe, imaju puno dobrih igrača i iskusnu momčad koja je igrala velika natjecanja.
I onda, kada je moderator prozvao naše ime, Edinu se odmah razvukao osmijeh na lice kada je konačno čuo domaći jezik. Osim što igrači s ovih prostora na klupskim adresama uvijek imaju specifičan odnos (čitaj: lozinka "brate"), iz Hrvatske je u doigravanju za Svjetsko prvenstvo isijavala enormna podrška prema "Zmajevima" u letu za povijest, u kojemu su nokautirali Wales i Italiju. Jesu li i oni osjetili tu podršku iz Hrvatske?
- Bosna i Hercegovina imala je veliki broj navijača iz Hrvatske. Ja se u Hrvatskoj osjećam kao kod kuće već skoro 20 godina. Stalno idem u Dubrovnik i to je moja druga kuća. Znam dosta ljudi koji su navijali svim srcem za nas i čak su me, recimo, poslije utakmice s Italijom zvali Livaković, Perišić, Pongračić, Modrić... Oni su bili u Americi na prijateljskim utakmicama tada, odmah su me zvali poslije i čestitali. To je neki put za našu regiju, u kojoj se trebamo uzajamno podržavati i navijati jedni za druge. To me, prije svega, čini jako sretnim kao čovjeka i ako možemo mi, profesionalni nogometaši, na neki način pomoći na to da utječemo na ljude širom regije, da se konačno krene u pravom smjeru, mi smo tu na pravom putu.
Prije dva desetljeća povezivalo ga se s Dinamom, kada je iz Željezničara otišao prema Češkoj, a zadnjih godina njegovo se ime u medijima nerijetko provlačilo oko Hajduka. Može li nam otkriti što se točno događalo?
- Bilo je priče u zadnje vrijeme s Hajdukom, ali smatram da to nije bilo toliko realno. Prije par godina, kada je to bilo, imao sam ugovor s Fenerbahçeom, čak sam razgovarao dosta puta s Gattusom i Nikolom Kalinićem. U zadnje vrijeme dosta se čujem s Ivanom Rakitićem, tako da znam što se događa u Hrvatskoj, pogotovo u Hajduku. Sigurno da je to neko Hajdukovo čekanje na titulu već preveliko, nadam se da i oni mogu krenuti pravim putem i vratiti osmijeh na lica navijača - zaključio je Edin Džeko i, eto, razriješio "misterije" koje su se prethodnih godina povezivale oko njega i hrvatske lige.
Za manje od mjesec dana Bosnu i Hercegovinu će povesti na drugo Svjetsko prvenstvo u povijesti, kao najveća legenda u povijesti reprezentacije, kao idol starih, ali i novih "klinaca" na ulicama u susjedstvu, kao rekorder po broju nastupa (148) i pogodaka (73). I, konačno, kao vlasnik filmske priče od okova rata do najveće svjetske pozornice. Dijamant koji sjaji jače i drugačije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....