Vjerujemo da će se plodovi rada Akademije vidjeti kroz dvije godine, iako je izvorna ideja bila kroz tri, ali šef Škole, Albert Capellas, oduševljen je našom djecom i njihovim talentom...

Tako je u kolovozu prošle godine rezonirao Zvonimir Boban, koji je inzistirao na dovođenju španjolskog stručnjaka velikim iskustvom, ponajprije onim "najglasnijim" - periodom iz "La Masije". U Bobanovoj viziji, Capellas (58) je bio, ali i dalje jest, prirodni nasljednik stvaratelja, šefova akademije, kojima Dinamova povijest obiluje, iako neki uporno žele izbrisati ono što je bilo prije, ali i nakon njih. Vlado Zajec, recimo, šezdesetih je dizao akademiju Građanskog, a Dinamo je u nasljedstvu istu otvorio u prosincu 1967. Bitne uloge u reviji produkcije igrača imali su i Marton Bukovi, Branko Horvatek, Miroslav Cvenk, Rudi Cvek, Zorko Srebrić, Zdenko Kobešćak, Đalma Marković... Kao i moderni kreatori, s naglaskom na, grijeh bi ga bilo preskočiti, Romea Jozaka.

Malo potom, uoči ove sezone, na velikom kolegiju radne zajednice, poručeno je:

- Ideja je kroz sustav 4-3-3 razvijati igrače za Dinamo, fokus je maksimalno na našim klincima, prvo iz Zagreba, onda i okolice, a u toj reorganizaciji inzistiramo na - igru, a ako rezultat trpi, nema odstupanja - kazali su otprilike trenerima Akademije Boban i Capellas, koji je netom prije toga za Jutarnji u jedinom medijskom istupu otkrio:

- Moje najveće pitanje bilo je kako mogu pomoći, a da se pritom ne izgube sve te vrijednosti koje hrvatski nogometaši imaju: kvaliteta, talent, znanje, hrabrost i karakter. I jedan od mojih glavnih fokusa odmah se izoštrio: pomoći im da odu na sljedeću razinu, a da pritom ne izgubimo taj "plavi" DNK. To je moj najveći izazov - kazao nam je prošloga ljeta.

Albert Capellas stigao je prošloga ljeta na mjesto šefa Škole, kao izbor Zvonimira Bobana. I danas čvrsto stoji iza njega i procesa

DAMIR KRAJAC Cropix

Gađalo se na "temelje"

Ideja zaokreta imala je smisla: dulji period, naime, Škola je bila u (slobodnom) padu, a podigla se, potvrdit će nam velik broj poznavatelja mlađih selekcija, u času kada je Dario Šimić upario Marka Marića i Ivu Milića. Ipak, kada su se sljedećeg ljeta "rasparili" - Marić kao sportski direktor, a Milić kao šef Škole - uslijedila je nova stagnacija. Sve to, jasno, usko je vezano uz ukidanje B-momčadi, koja je kao rezultat imala stopiranje proizvodnog procesa, kao i okretanje paradigme iz stvaralačke u rezultatsku, čime su brojni klinci umjesto Maksimira počeli izabirati Kajzericu, smatrajući da će kroz sustav Lokomotive lakše krčiti put do seniorskog statusa.

Slijedom svega, posve je jasno zašto je Boban rekonstrukcijski, uz seniorsku svlačionicu, gađao i "temelje", kojima je trebao svojevrsni "reset".

Devet mjeseci kasnije, situacija je sljedeća: pioniri, kadeti i juniori bore se za naslov prvaka, pioniri i juniori osvojili su Kup, Jerko Leko stvara nacrt B-momčadi koju će preuzeti od sljedeće sezone u Prvoj NL, a njegovo mjesto u juniorima preuzet će Milan Badelj. Ujedno, gro juniorske ekipe seli u Dinamo B, dok bi Badelj trebao preuzeti momke koji se u kadetskoj konkurenciji s Hajdukom bore za naslov, a dva kola prije kraja imaju tri boda prednosti. Pogled u povijest, pak, kaže sljedeće: Dinamo je dosad tri puta bio prvakom u sve četiri kategorije (pioniri, kadeti, juniori, seniori): 2010., 2016. i 2018. godine...

Na stranu rezultati, prema našim informacijama, stručna rošada završava s Lekom i Badeljom: Ante Ivanda trebao bi ostati trener pionira, a Tomislav Mikulić kadeta... Potencijalne (ne i definitivne) promjene vezane su uz možda druge (trenerske) kadrove, no više o tome reći će konačna evaluacija učinjenoga na kraju sezone...

Jerko Leko na ljeto će mjesto trenera juniora prepustiti Milanu Badelju, dok će on preuzeti brigu o Dinamovoj B momčadi

GORAN MEHKEK Cropix

Nužan proces strpljenja

A cijela sezona, pak, jasno očitava doba tranzicije: sva tri naraštaja, s naglaskom na kadete i juniore, tražila su put do vrha (koji još nije garantiran, dapače), ali i konstantu: recimo, Karlo Zulfić bio je MVP Ramljakova turnira pa je kasnije nestao, Patrik Horvat također je imao amplitude, Cardoso Varela (još) se nije nametnuo u seniorima, Leon Jakirović je izgubio strpljenje i otišao, Noa Mikić je od kadra za potencijalno prvih 11 Kovačevićeva Dinama sada, čini se, opet na novom početku, Krešimir Radoš je zapaženo igrao i zabijao na SP-u "U-17", ali se nakon toga još uvijek traži... Jedino su u posljednjem periodu na putu do sanjane svlačionice "velikih dečkiju" zasad iskoračili Marko Zebić i Sven Šunta. Pritom, pak, Lokomotiva, koja igra s mlađim godištem i s kojom se Plavi tuku za titulu, kao bitno mlađa u prosjeku (glavne juniorske uzdanice na posudbama su u HD-u, Jarunu..., ili u Jelavićevu kadru), dva je puta glatko pobijedila, dok je Dinamo bio - kompletan.

U kadetima se, ujedno, vidi jak obrambeni potencijal, ali prema naprijed nedostaje (individualne) kvalitete, igre, vica... Ako je ideja - igrati, promjena paradigme i dalje je "under construction", što možda, ipak, stvara i utjecaj rezultatske potrebe o kojoj sve ovisi. A iako su, pogotovo u Hrvatskoj, uvijek puna usta proizvodnje, svi ipak usporedo očekuju i "njegovo visočanstvo" - rezultat. Pa makar pričali i o zagićima...

Juniori Dinama u smiraj utakmice došli su do pobjede i osvojili Kup, a sada se bore i za naslov prvaka

Tijekom, pak, raznih neslužbenih susreta i razgovora s mnogima (in)direktno uključenima u cijeli proces, znali smo, konačno, čuti i zamjerke pa i propitkivanja vezana uz rad, načela i ideje Capellasa te nekoliko njegovih sunarodnjaka koje je doveo kao svojevrsne koordinatore, a iako je bilo i onih koji poručuju da "shvaćaju strategiju, samo je nekima naviknutima na hrvatske načine rada možda nejasna", njegov status u klupskim strukturama i Bobanovim projekcijama apsolutno nije upitan. Dapače...

U svemu tom traženju, ili ipak (nužnom) procesu strpljenja, gdje svakako ima i pluseva i minusa, kao i prostora koji će u budućnosti podići Akademiju u puni prosperitet proizvodnje - a tu je, jasno, pitanje i Kampa - činjenica jest da su pioniri i juniori, eto, uzeli Kup, a da sve tri selekcije imaju manje ili više realne mogućnosti uzeti i naslov prvaka. Ako se sve poklopi, uz seniore kao krunu, onda bi to, rezultatski, koliko god paradoksalno zvučalo, bila jedna od najuspješnijih sezona otkad je HNL-a. Uza sve upitnike, sumnje, skepse i činjenicu da je proces - tek na početku...