Ovaj put bit će ustoličen u suprotnoj atmosferi u odnosu na prije 20 godina. Tada je bio zalog novom, boljem dobu i promican je na valu javne euforije. U ponedjeljak će ga imenovati IO HNS-a, među kojima su bile struje koje ga nisu htjele. U eteru se i prije promocije njime više bave kroz rubne teme. U Hrvatskoj tako ide kad je nogometna reprezentacija u pitanju, a nema rezultatske euforije te promptnih ukrcavanja u pobjedničke vlakove. Svaki, i onaj koji je daleko od poznavanja materije i njome se bavi samo u ovakvim "izvanrednim" situacijama, ima potrebu nešto dojmljivo priložiti priči o Vatrenima. Bilo je tako i prije 20 godina, pri prvoj promociji, kad su mu tepali kao rockeru, pravniku, izborniku s naušnicom, licu moderne Hrvatske. Sve je to poprimilo okvire krajnje euforije nakon prvih 14 utakmica, s 13 pobjeda i 2 remija, 10 utakmica bez primljenog pogotka. Pobjeda nad Englezima doživljena je kao povod da ga se portretira kao Čovjeka godine!
Godinu i tri mjeseca kasnije, u blatu do koljena skopskog stadiona, simbolika nogometa... S drugih stadiona dolaze informacije o rezultatima suparnika, u poluvremenu nema nogometnog sastanka jer se slavi osigurana viza za EP 2008. Te večeri u hladnoći makedonske prijestolnice debitirat će Mario Mandžukić, jedan od najvažnijih Vatrenih do finala Rusije 2018. Te večeri, u nervozi podno stadiona, "debitirat" će Bilićev glasnogovornik Davor Gavran. Još jedan rocker, koji će tek hvatati konce usklađivanja potreba javne komunikacije izbornika i medija. Bilić je postao tema mnogih rubnih tema, a to ga je iznimno smetalo. Internet je ušao u svakodnevicu, komentari zvanih i nezvanih, sve je to utjecalo na nemir izbornika. Gavran je tu posložio i relaksirao stvari, dijelom uz moto "držimo se nogometa u nogometu".
Druga era Bilić kreće u bitno drugačijim uvjetima jer "internet" više nije ulazak u svakodnevicu, ona je postala podređena "internetu". Bez općeg pučkog vala, bez unisone podrške u Kući nogometa, s mnogim osporavanjima trenerskih mu dometa te s teretom dometa prethodnika, Bilić ima samo jednu, ali vrijednu šansu biti dobar izbornik. To je da se u radu te javnoj komunikaciji isključivo fokusira na nogomet i njegove logične sadržaje. Sukladno klimi u kojoj se vraća nakon dugih 14 godina, po svemu različitoj osim po uvijek maksimalističkim očekivanjima šire javnosti i politiziranju izborničke funkcije, ponajviše od onih koji su kao borci protiv politikanstva u sportu, svaki korak izvan kruga nogometa bit će za njega i reprezentaciju dva koraka natrag. Što više trbuhozboraca njegove radne reprezentativne priče, to će biti manje mira u taboru Vatrenih.
Zdrava priča nogometa bila je i ostala - nogometna. Bilić treba biti podređen njoj jer će ga samo rezultat štititi od svih drugih utjecaja i javnih udaraca. I treba se držati svojih uvjerenja u selekciji, taktičkim izborima i modusima upravljanja vatrenom grupom. Samo tako Bilić II može biti uspješniji izbornik. Danas više nije dovoljno biti dobar kao tada, novi su odnosi. Nek‘ mu je sa srećom i nogometnom mudrošću...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....