Igor Tudor u srijedu se oprostio od Lige prvaka. Svoj bonus senzacionalnih bijegova u pobjedu za jednu sezonu on je očito ispucao još tamo krajem rujna 2025. godine, kada je na klupi Juventusa kroz tri dana okrenuo Inter i Borussiju Dortmund. Djelovalo je kao najava torinske nogometne renesanse to kada je Stara Dama rezultatski minus protiv ‘nerazzurra‘ u finišu meča pretvorila u 4-3 pobjedu, da bi odmah zatim sa dva gola u sudačkoj nadoknadi spasila bod protiv Borussije (4-4) u Ligi prvaka, ali u stvarnosti bio je to trenerov labuđi pjev. Mjesec dana poslije Tudor je ostao na cesti.
Pet mjeseci kasnije u sjevernom Londonu okolnosti su se namještale tako da Tudor izleti s ringišpila prije nego što je stigao platiti vožnju. Startao je sa četiri vezana poraza i panika je oko White Hart Lanea postala opipljiva: priča o padu u ponor Championshipa više nije bila samo metoda mobilizacije igrača nego stvarna prijetnja. Horror u Madridu prije tjedan dana, tri gola inkasirana u treptaju oku, izmjena suicidalno raspoloženog vratara Antonina Kinskog u 15. minuti utakmice, trebali su poslužiti kao uvod u rastanak kluba i 47-godišnjeg trenera. Probali smo, nije se primilo, hvala i doviđenja. Onda se u nedjelju na Anfieldu dogodilo malo čudo.
Skrpanu garnituru igrača Richarlison je u posljednjem napadu na utakmici doveo do izjednačenja i boda, a momčad je ustala iz kome. Jesu li navijači preko noći povjerovali da će u sljedećem koraku Tudor režirati najluđu bajku sezone, premorstiti rezultatsku provaliju protiv madridskog Atletica (2-5) i lansirati ‘spurse‘ u četvrtfinale Lige prvaka? Nisu. Dokaz za ovu tvrdnju jest malo more od 12 tisuća praznih mjesta na stadionu koji prima više od 60 tisuća. Svejedno, atmosfera ove sezone teško da je bila bolja od ove u srijedu. Objava s Anfielda da je momčad spremna ginuti pod Tudorovim vodstvom nabrijala je publiku i ona je složno i zaglušujuće glasno podržala igrače. Oni su se revanširali izvrsnom predstavom. Završilo je 3-2 pobjedom - prva trijumf Tudorova mandata - ali u najboljem scenariju utakmica se mogla ozbiljno zakomplicirati da su Mathys Tel i Pedro Porro realizirali velike prilike pri vodstvu 1-0, odnosno 2-1.
- Osjećaji su pomiješani. Ne možeš biti sretan kada ispadneš iz natjecanja, ali s druge strane predivno je bilo vidjeti zajedništvo igrača i navijača na terenu od prvog trenutka. Čestitam svima, puno energije su uložili, puno se pozitivnih stvari općenito odigrava u našoj svlačionici posljednjih dana - zadovoljan je Tudor jer je kod vlasnika očito izborio novu tranšu kredita.
Više nema razgovora o smjeni, dapače. Ako u nedjelju pobijedi Nottingham Forest i na koncu usmjeri ‘spurse‘ prema sredini Premiershipa, možda mu u lipnju uklone v.d. prefiks ispred dužnosti menadžera.
Nije da će se Tudor nešto posebno uzbuditi ako rasplet bude drukčiji. Kao najtraženiji vršitelj dužnosti s A-liste svjetskih trenera, iscjelitelj čiji mandat u prosjeku traje devet mjeseci, on je svjestan da se nikad neće predugo zadržati na burzi. Sve dok u blizini bude nogometnih očajnika koji traže brzi spas, Tudor će im manirom Brqce sa Srebrnjaka udahnuti novu nadu čim ih samilosno pogleda, ali u najboljim godinama Splićanin ipak želi nešto više. Priliku za građenje životnog djela.
Kada se u krugovima njegovih bolje plasiranih kolega raspitate zašto ovakve prilike nije koristio ranije, a prošao je top klubove poput Galatasaraya, Marseillea, Lazija i Juventusa, dobijete uvijek isti odgovor. Teška narav i potreba da živi na rubu.
"Pogotovo se to odnosi na početak trenerske karijere kada bi redovito ulazio u sukobe s najjačim igračima u svlačionici. U PAOK-u odmah u fajt s Berbatovom. Argument je bio da ne trči, ali zažmiri na to jer nije ga predsjednik kupio da trči. U Galatasarayu se brzo razišao sa Sneijderom. U Marseilleu nije mogao s Payetom Sada u zrelijim godinama takve sukobe izbjegava, a najveći klubovi ga nastavljaju zvati jer očito prepoznaju njegovo znanje i talent za krojenje prepoznatljivog modela igre", otkriva sugovornik iz splitskog trenerskog miljea.
Posljednji menadžer ‘spursa‘ s ozbiljnim mandatom iza sebe bio je Mauricio Pochetino. Izdržao je pet godina, a nakon Argentinca su s tog ludog tobogana ispadali i najveći poput Mourinha i oni koji bi napokon klubu donijeli trofej poput Postecogloua...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....