Ancelotti sanja od Brazila napraviti Real: Neymar nije tema, važno je ostale pretvoriti u stroj

Posljednjeg dana ožujka reprezentacija Hrvatske će u Orlandu igrati pripremnu utakmicu s Brazilom, kao najjači test pred lipanjsko Svjetsko prvenstvo u Americi, Kanadi i Meksiku. Na klupi južnoameričke selekcije bit će jedan od najboljih svjetskih trenera, 66-godišnji Carlo Ancelotti, koji je u svibnju 2025. godine završio eru na klupi Reala iz Madrida, a onda preuzeo Brazil.

Nekoliko godina, može se reći i od onog ispadanja u četvrtfinalu od Hrvatske 2022. u Katru, trajali su kontakti Talijana i Nogometnog saveza Brazila, koji je prvi put u povijesti doveo stranog izbornika, iako su svojevremeno kao privremena rješenja na klupi bili Argentinac Filpo Nunez (jedna utakmica prije 61 godinu) i Urugvajac Ramon Platero, koji je davne 1925. vodio Brazilce u šest dvoboja.

Ancelotti nikad prije nije vodio neku drugu reprezentaciju, ali koliko je on otpočetka trenerske karijere 1992. napravio u klupskom nogometu, nije lako ni pobrojati. Između ostalog osvojio je pet puta Ligu prvaka, dvaput s Milanom i triput s Realom, četiri puta je proglašavan najboljim trenerom na svijetu, a jedinstven je njegov učinak da je bio prvak u pet najjačih europskih liga. U Italiji s Milanom, u Španjolskoj s Realom, u Engleskoj vodeći Chelsea, u Njemačkoj Bayern, a u Francuskoj Paris Saint Germain.

Ipak, mnogi će reći da nikad nije bio pred većim izazovom od aktualnog jer Brazilci su mu dali rekordnu godišnju plaću od devet i pol milijuna eura, ali i postavili samo jedan zadatak, a to je osvajanje naslova prvaka svijeta. Za to je dogovoren i dodatno bonus od pet milijuna eura, a u veljači ove godine prvotni ugovor je produljen do 2030. godine kako bi ga se malo i rasteretilo svog tog pritiska. Brazilci su pet puta bili prvaci svijeta, ali nikad poslije 2002. i Mundijala u Japanu i Južnoj Koreji, tako da je njihova nogometna snaga i kvaliteta okopnila u zadnjih dvadesetak godina. Čak ne toliko u igračkom smislu jer u zemlji gdje se nogomet živi od 0 do 24, oni klase proizvode neumorno, ali igra je sve dalje od one nekad slavne brazilske, kreativne, atraktivne i efikasne, opisane onim njihovim izrazom - Jogo bonito.

Zbog toga su se i odlučili da moraju dovesti veliko i cijenjeno trenersko ime, koje može zaustaviti rezultatski pad i regresiju igre, ali i biti apsolutni autoritet u svlačionici. Iako Ancelotti nije tip trenera, koji će forsirati gvozdenu disciplinu, već vješti komunikator koji će svakom pojednicu znati prići na specifičan način i pridobiti ga za svoje nogometne ideje, dojam je da njegovi brojni i za brazilska očekivanja nedovoljno uspješni prethodnici (zadnji je bio Tite), nisu svlačionicu držali pod kontrolom. Točnije, ona bi im vrlo lako izmaknula iz ruku pod naletima burnih ega i različitih mišljenja, koja bi odlazila na sve strane, a ne u zajedništvo i homogenost na terenu i izvan njega.

Nije zato čudno da je iskusni Talijan odmah nakon potpisivanja ugovora u svibnju prošle godine, dao znakovitu izjavu kada je podvukao:

- U klupskoj karijeri sam vodio 34 Brazilca, a samo sam s jednim imao problema. Neću reći s kojim.

Ancelotti je time odmah stavio naglasak na karakter i disciplinu, koji moraju biti polazište u radu jer nogometne kvalitete bez toga u modernom nogometu sve manje vrijede.

- Brazilski nogometaši imaju superiornu tehničku razinu u odnosu na druge, ali iz mog iskustva uvijek su se ponašali smireno i ponizno - kazao je novi izbornik i izdvojio nekoliko primjera.

- Najprofesionalniji mi je bi Cafu, a najviše me nasmijavali u Realu Militao i Vinicius Junior. Vinicius je za mene vrlo skroman momak i o njemu govorim samo u pozitivnom svjetlu. Ako bih birao najboljeg brazilskog igrača, onda je to Ronaldo. Tehnički spektakularan, a meni osobno i jedan od najsmješnijih ljudi na svijetu - osvrnuo se Ancelotti na prošlost, a kada je budućnost u pitanju njegova prva velika izbornička odluka bila je i bit će ona oko Neymara.

Igrač koji je bio programiran kao nasljednik Pelea, Zica, Ronalda, Ronaldinha i ostalih brazilskih velikana, nije uspio u dresu Selecaa izvući svoj maksimum, a onda mu se u listopadu 2023. dogodila teška ozljeda ligamenata koljena zbog koje godinu dana nije igrao. Kako je poslije toga napustio saudijski Al Hilal i vratio se u matični Santos, pokušavao se Neymar vratiti u formu, ali sve je to još prilično daleko od onog što novi izbornik traži.

IAN KINGTON Afp

- Na Svjetsko prvenstvo ići će samo sto posto zdravi i oni koji igraju u klubovima - jasan je bio Talijan, koji nije pozivao Neymara u osam utakmica koliko je dosad vodio Brazil, a neće igrati ni protiv Francuske i Hrvatske u ožujskim pripremnim utakmicama.

- On je klasa koju možemo čekati, a ja pažljivo pratim sve oko njega - ostavio je otvorena vrata Ancelotti, ali njegov fokus je na uigravanju sastava i igrača koje je pozvao u lipnju 2025. kada je završavao kvalifikacije za SP.

Od debija s Ekvadorom remijem 0:0, preko pobjeda nad Paragvajem (1:0) i Čileom (3:0) do poraza od Bolivije (0:1) završio je kvalifikacijski ciklus, a onda je još imao četiri prijateljske utakmice u kojima je imao isti učinak od dvije pobjede (Južna Koreja, Senegal) i po jednog remija (Tunis) i poraza (Japan).

U svim tim utakmicama Ancelotti je radio dosta taktičkih promjena, koristio je sustave 4-2-3-1, 4-3-3 i već pomalo zaboravljenih 4-4-2 (njegov omiljeni koncept na počecima karijere), ali prema analizama i odjecima javnosti i navijača, nije Brazil bio odviše uvjerljiv. Pomaka je bilo, ali ne još revolucionarnih, ali Ancelotti je očito ciljao na provjeru više opcija, pa će se nakon svega odlučiti za onu koju će primarno koristiti na Mundijalu (u skupini s Marokom, Haitijem i Škotskom). On je i inače poznat da taktiku prilagođava karakteristikama igrača, koji su mu u datom trenutku na raspolaganju.

- Volio bih da budemo na tragu mog Reala - iskazao je najveću želju, a to bi moglo donijeti prednost sustavu 4-4-3.

Pritom bi se u fazi napada to pretvaralo u 3-2-5 jer bi se napadačima još priključivali jedan bek i jedan vezni iz sredine, dok bi srednji i niski blok funkcionirao u sustavu 4-1-4-1. Zanimljiva je bila opcija kada je nekoliko puta Vinicius startao kao centarfor, a Martinelli igrao na njegovom lijevom krilu, pa je u utakmici protiv Paragvaja pripremio čak sedam šansi suigračima prodorima i ubacivanjima s lijeve strane. Matheus Cunha i Richairlson su ipak izglednije opcije za centarfora ili "target mana" kako se to popularno kaže, dok po desnoj strani mogu operirati Raphinha i Estevao. U sredini su uglavnom nedodirljivi Casemiro i Bruno Guimaraes, a obranu naravno drži kapetan Marquinhos, dok je na vratima Alisson.

Na kladionicama Brazil je četvrti ili peti favorit za naslov prvaka svijeta s koeficijentom oko 8, koliko otprilike ima i Argentina, dok su ispred Španjolska (4,00), Engleska (6,00) i Francuska (7,00). Brazilci tome neće pridavati veliku pažnju jer vjeruju da su konačno doveli startega, koji može posložiti i dobro podmazati nogometni stroj, koji će prekinuti sušu dugu 24 godine... (tr)