"Kad ga nisam zvao ranije, sad je kasno", lakonski je Zlatko Dalić uoči Mundijala pospremio fascikl Josipa Mišića na dno izborničke ladice. Budući da nije čovjek od polemike, jedan od heroja Dinamove trofejne sezona 2025/26 na tom je mjestu slegnuo ramenima i okrenuo se klupskoj svakodnevici. Nema smisla zanositi se snovima na pragu veteranskih godina, možda je prošlo mislima 32-godišnjem kapetanu plavih.
Kako se, međutim, planet nogomet vrti dramatično brže od ove naše Zemlje, tako se i Mišić samo mjesec i pol kasnije našao u predsoblju hrvatske reprezentacije. Novi izbornik Slaven Bilić otkrio je da cijeni veznjaka, koji u Dinamovoj momčadi brine o ravnoteži između napadačke i obrambene igre. On nije Rodri, ali je u distribuciji lopte vrlo logičan, precizan i pravovremen. Obrambeno nije Roy Keane koji će se unijeti suigraču u lice čim labavije uđe u duel, ali primjerom i vlastitom žrtvom drži visoku razinu motivacije u momčadi. Kada je zdrav i u formi, Mišić je svakako igrač koji može zaoštriti borbu za dresove u redovima ‘vatrenih‘.
Nije debitant
Bilićevom objavom u dijelu medija zakotrljala se teza da nas na jesen, kada krene nova kampanja u Ligi nacija, čeka vatreno krštenje najstarijeg debitanta, što ipak ne odgovara istini. Josip Mišić, za početak, nije debitant u dresu s uzorkom šahovnice. Njegovo je iskustvo u nacionalnoj momčadi tanko, ali ipak se tiče jedne turneje u izborničkom mandatu Ante Čačića. On je 2017. godine na China Cup poveo šarenu reprezentaciju skrojenu od igrača iz drugog plana. U Nanningu je Hrvatska u polufinalu odigrala 1:1 s Čileom, a istim je rezultatom završila i utakmica za 3. mjesto s domaćinom. Obje su utakmice otišle do raspucavanja jedanaesteraca u kojima su Čile i Kina bili uspješniji. Mišić je u punoj minutaži odradio oba meča.
Osim što na jesen neće biti debitant, Mišić nije niti najstariji u društvu igrača koji su kao ‘late bloomeri‘ prvi put zakucali na vrata reprezentacije. Ta povlastica je u vlasništvu dvojice prezimenjaka: Goran Jurić je već bio zaboravio da je nekoć igrao za reprezentaciju Jugoslavije, kada mu je osam godina poslije sletio poziv Ćire Blaževića da se priključi ‘vatrenima‘. Debitirao je u travnju 1997. godine na Poljudu u famoznoj golijadi sa Slovenijom (3:3). Mostarac je tada imao 34 godine i dva mjeseca. U Ćirinoj momčadi se zadržao sljedeće dvije godine upisavši pritom 16 nastupa.
Ivana Jurića sjetio se Slaven Bilić kada je ostao bez kapetana Nike Kovača tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Tada već 33-godišnjak, prekaljen u više talijanskih i španjolskih klubova, Jurić je trebao stabilizirati vezni red kao defanzivno odgovoran igrač, ali priča nije dugo potrajala. Ostavši bez mundijalske ulaznice, Bilić se ubrzo zahvalio Juriću.
Ako priču svedemo na razinu trivije, najstariji postaje Svemir Delić, as iz pedesetih godina prošlog stoljeća koji je 1956. zaigrao za Hrvatsku u revijalnoj utakmici s Indonezijom u dobi od 36 godina, ali u službenim utakmicama rijetki su debitanti upadali u reprezentaciju nakon proslavljenog 30. rođendana. Otto Barić pronašao je Dadu Pršu u Monacu na pragu njegova 29. rođendana. Uslijed golgeterske suše ovaj Zadranin, koji je davno prije nestao s radara, da bi se zaobilaznicom preko manjih klubova dokopao Lige prvaka, skupio je u nekoliko narednih sezona 32 nastupa za Hrvatsku i upisao devet pogodaka. Ante Budimir je oblikovan u sličnom kalupu: prošao je već bio njemačkom, talijanskom i španjolskom ligom kada je sa navršenih 29 dočekao Dalićevu pozivnicu. U međuvremenu je 35-godišnjak ispisao zanimljivu priču s ‘vatrenima‘ (41 nastup, 7 golova).
Kakva praksa na ovom polju vlada u velikim svjetskim reprezentacijama? Takva da izbornici pogled izvan dvorišta i uobičajenih okvira bacaju tek kada su suočeni s krizon ili u potrazi za ‘igračem zadatka‘. Thomas Tuchel je, ilustracije radi, ovog proljeća prvi put među reprezentativce uvrstio Dana Burna, 32-godišnjeg dvometraša iz Newcastlea. Svoj zadatak on je savršeno odradio u dvoboju s Meksikom, kada je teren napustio bogatiji za čelo XXL veličina, poslije dvadesetak centaršuteva očišćenih glavom u zračnim duelima. S istim zaduženjem Tuchel ga je poslao na teren i u polufinalu, ne bi li sačuvao vodstvo protiv Argentine, ali najviši igrač na terenu ovaj put više nije bio od pomoći. Burnov vijek trajanja u dresu s grbom ‘tri lava‘ ovisit će o izbornikovu kreditu. Tuchel je potpisao ugovor na samo 18 mjeseci, želeći izoštriti fokus na SP.
Kuriozitet u priči o debitantima u veteranskim godinama rezerviran je za Španjolsku, gdje su kolonu predvodili slavni Realovi legionari. Fifa je tih dana benevolentno dodjeljivala sportske putovnice igračima, pa je Alfredo Di Stefano nakon rodne Argentine i Kolumbije sa 29 debitirao za Španjolsku odigravši u dresu ‘furije‘ tridesetak utakmica. Ferenc Puskás je, pak, za Mađarsku odigrao 85 utakmica, da bi na kraju karijere kao 34-godišnjak uskočio u dres Španjolske...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....