Engleska se nikad nije tako ponudila, a ponovno smo izgubili. Kao i nakon Španjolske imamo za čime žaliti. Grube su brojke o četiri uzastopna poraza i jednako toliko u susretima s Tri lava, ali za razliku od riječke katastrofe sve je bilo bitno drugačije, Hrvatska puno konkurentnija, a Engleska s pola gasa. Tek bi tu i tamo ubacila u šestu, zabila dva, a mogla još, što pokazuje žalosnu istinu Vatrenih, koji su, međutim, imali dobre mogućnosti izvući remi da se Vlašić ili Budimir zabili.
U nedjelju se igra naš derbi, to je stvarnost, treba nam bod sa Češkom za treće mjesto, to je minimum koji nas neće učiniti sretnima, ali ako već pečemo tortu od poraza jednom se moramo i osladiti. Valjda.
Slaven Bilić je oživio koncepciju Zlatka Dalića iz Dallasa, ponudio postavku s trojicom u obrani koja bi sada mogla postati i češće rješenje. Ekipa je ovaj put bila agresivna, prilično čvrsta, trkački raspoložena i orna za igru, ali ponovno je pala na istome kao i X puta: bokovima. Pogotovo lijevom. Pritom je ofenziva bila improvizacija, ali i takva je mogla uroditi s više od jednog gola. Došli smo skromni, bez očekivanja, s te perspektive nismo ni razočarani, ovo je izgleda hrvatsko novo normalno. Mirimo li se? Ne smijemo.
Wembley već dugo nije vidio veliku Hrvatsku, međutim vidio je veliku igru Martina Baturine koji je u najkultnijoj svjetskoj areni driblao Tuchelove stomilijunaše kao balavce i pokazao da je spreman za dres jednog od njihovih giganata. Jako dobar bio je i Josip Mišić, puno bolji nego u Sevilli, a izdavanje je zaslužio i Mateo Kovačić.
Šteta prvog poluvremena, Engleska je zabila a da se za to nije pretrgnula. Hrvatska je pokazala što je najavila, presing, veću agresiju, odlučniji nastup, a kako je domaćin zaboravio naviti sat i kasnio je na susret, naši su imali kontrolu 15-20 minuta, povremeno i kasnije. Međutim, Tri lava odmah su napikirali slabu točku i tu pronašli gol u 24. minuti. Nikola Vlašić nije lijevi bočni, imao je problema s razumijevanje situacija i reakcijama na toj poziciji, Bellingham je s njegove strane lako pripremio pogodak Rogersa.
Pritom ni Gvardiol nije spretno reagirao. Tada smo se pobojali da bi Vlašić mogao postati novi Bilićev Nikola Pokrivač iz 2009. kad je odjeknula petarda, jer tada je također na lijevu stranu stavio veznjaka. Ako padobrancu povjeriš mjesto pilota pripremi službu traganja i spašavaja, ali srećom s te stane primili smo samo taj jedan priznati. Bio je i nepriznati. Drugi je došao preko Smolčića i njegove dvije pogreške - što je bio korner, i što je bio kazneni udarac. Dosta oštro dosuđen. Još jedna stara boljka - prekidi - pokazala je zube.
Hrvatska većinom nije imala problem držati ravnotežu na terenu, međutim naša je igra bila kao bacanje vode u more – puno truda, a nikakav efekt sve do gola Petra Sučića u 59. minuti, te mali i nakon toga. Je li Hrvatska rekla nešto o tome što može bez Modrića koji je kratko igrao? Ne, ovo nije pravi pokazatelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....