Kada je 22. studenoga prošle godine napuštao travnjak nakon 71 minute protiv Varaždina, Mateo Lisica iza sebe je imao još jednu asistenciju, navigirajući vlastitu sezonu prema putanji koja je obećavala, dajući ujedno i Dinamu važan obol. U 19 dotadašnjih nastupa, računajući sva natjecanja, zabio je četiri pogotka i upisao četiri asistencije. No, desetak dana poslije stigla je dijagnoza, mononukleoza, koja ga je gotovo tri mjeseca udaljila s travnjaka. Gotovo godinu dana poslije, ovaj 23-godišnjak je ponovno u situaciji da mora tražiti svoje mjesto u Dinamu. Samo, ovoga puta nije riječ o bolesti...
Osam prvenstvenih utakmica, 454 minute, nijedan pogodak i nijedna asistencija. Tako izgleda Lisicina ovosezonska statistika u HNL-u, a premda je u europskim kvalifikacijama zabijao Kauno Žalgirisu i Vikingu, očito je da prodorni Puljanin prolazi razdoblje u kojem se njegova početna maksimirska reputacija ozbiljno troši. Prije, dakle, samo godinu dana, plavi planet za Lisicu je bio obećano mjesto: u Dinamo je stigao za okvirno milijun eura (prema TM-u 1,3 mil. eura), kao jedno od prvih pojačanja Bobanove rekonstrukcije, i to nakon što je, prema tadašnjim informacijama, maksimirska uprava neuspješno pokušala dovesti Marina Šotičeka. Bio je to, ujedno, njegov povratak: kao dječak već je od 2012. do 2015. boravio u Dinamu, ali roditelji su procijenili da je prerano za život daleko od Pule. Desetak godina poslije, eto, vratio se kao profesionalac. Život piše bajke...
- Za mene nije bilo druge opcije, sad mi se san ostvario - govorio je prilikom predstavljanja.
No, taj san nije baš počeo bajkovito, pripreme su, naime, donijele više upitnika nego odgovora, Lisica je bio na meti kritika, a i sam je priznao da nije zadovoljan prvim nastupima. Međutim, već je protiv Osijeka asistirao Kulenoviću, u prva tri prvenstvena kola dvaput namjestio pogodak, a krajem rujna protiv Slavena i sam pogodio rašlje. Mario Kovačević ga je hvalio, mediji isticali kao jedno od otkrića, neki su euforično spominjali i reprezentativnu perspektivu, a u Maksimiru se činilo da su pronašli krilo za nekoliko sljedećih sezona.
No, uspon je prekinula bolest, mononukleoza je prekinula zamah, Lisica se vratio tek sredinom veljače, a premda bi bilo pretjerano sve današnje probleme povezivati s tom dijagnozom, činjenica je da dotadašnji kontinuitet dosad više nije uspostavio. Posebno kada se usporede brojke koje se ne vide na semaforu. Prošle je sezone, naime, u prvenstvu stvarao 2,14 prilika po 90 minuta, ove je na 1,38, što predstavlja pad od 35 posto. Broj udaraca smanjio se s 1,32 na 0,79, a velikih prilika koje je stvorio s 0,50 na 0,40. Zanimljivo, uspješnih driblinga ima nešto više nego lani, 0,79 naspram 0,63, dok je broj preciznih ubačaja gotovo udvostručio. Dakle, nije baš da je Lisica zaboravio igrati nogomet, ali znatno rjeđe sudjeluje u akcijama koje završavaju pogotkom. A upravo je konkretnost bila njegova najveća vrijednost, konačno u posljednjoj pulskoj sezoni imao je pet golova i pet asistencija, potom u prvoj Dinamovoj prvenstvenoj kampanji dva pogotka i sedam asistencija. U prosjeku je izravno sudjelovao u golu svakih 159 minuta. Ove sezone, barem kada govorimo o HNL-u, taj je učinak potpuno iščeznuo.
U međuvremenu se, pak, promijenila i konkurencija, gdje Koprivnica nudi znakovitu sliku: Dani Rodriguez zabio je pogodak, Iker Almena svoj prostor, dok Lisice nije bilo čak niti među igračima koji su bili u zapisniku. Kovačević je poslije utakmice kratko objasnio:
- Ha, konkurencija. Na desnoj strani imamo puno igrača, ali koristit ćemo ga za sljedeće utakmice.
Nije ovo, dakle, presuda, posebno zato što Lisica ima tek 23 godine, a protekle sezone dokazni su materijal, ali postoji i druga strana medalje. U Dinamo je, naime, stigao iz Istre nakon sezone u kojoj nije propustio nijednu od 36 prvenstvenih utakmica, tako je nastavio i u plavom dresu, a nekoliko mjeseci poslije bolest ga je zaustavila, što se očito očituje na partijama gdje svoju spremnu i "oštrinu" bazira na minutama, međutim, prvi put otkako se vratio, suočava i s ozbiljnim pitanjem vlastitog statusa, jer, jasno, Dinamo ne pruža toliko prostora kao Istra. Iza njega stajala je cijela četa konkurenata koji jedva čekaju šansu u ovom ipak bitno nemilosrdnijem maksimirskom amfiteatru (otvorenih kuteva). Mateo Lisica je pri dolasku trebao razuvjeriti (samo) skeptike, a danas mora prihvatiti teški izazov i odgovoriti konkurenciji, i to, nema sumnje, u sve manjem omjeru vremena. Stoga, vrijeme je da, simbolično, baš bude - lisica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....