‘Special One‘ ili ipak ‘Special Once‘? ‘Posebni‘ ili samo ‘Nekoć Posebni‘? Dvojbe oko Josea Mourinha, je li i dalje superteškaš među trenerima ili je prošao ispod karijernog zenita, počele su se množiti 2021. godine na izlazu s White Hart Lanea. U Tottenhamu je karizmatični Portugalac izdržao sezonu i pol prije nego što su ga ispratili otkazom jer rezultati nisu pratili apetite klupskih šefova, a mrzovoljni trener je povrh toga oko sebe počeo širiti toksičnu atmosferu i ratovati s igračima.
Pitanje iz uvoda ostalo je aktualno i pet godina poslije, dok Mourinho pred vratima Santiago Bernabeu stadiona čeka poziv na potpis dvogodišnjeg ugovora s kraljevskim klubom. 63-godišnjak iz Setubala žeton je za kojim Florentino Perez očajnički poseže u trenutku dok nezadovoljni navijači traže novu energiju, ne samo na klupi nego i na zapovjednom mostu kluba. Mourinho bi trebao pomoći Perezu da dobije predsjedničke izbore, što se u medijima predstavlja kao formalnost, iako Pereza žulja kandidatura izvjesnog Enriquea Riquelmea, 37-godišnjeg biznismena iz Alicantea, "nekog čovjeka s meksičkim naglaskom", kako ga titulira Perez. Premda vrlo mlad, predsjednik Cox grupe, koji se obogatio radeći u Meksiku, ispunjava uvjete za kandidaturu: član je kluba duže od 20 godina i može ponuditi bankovna jamstva u visini od 187 milijuna eura, što čini 15 posto Realova godišnjeg proračuna. Kandidacijski proces zatvara se u subotu, 23. svibnja.
Ako izbornu priču prihvatimo kao unaprijed dobivenu Perezovu utakmicu, Mourinho će do kraja svibnja uskočiti natrag u sedlo iz kojeg je izbačen u ljeto 2013. godine. Real Madrid on je vodio tri sezone osvojivši pritom La Ligu, Kup kralja i španjolski Superkup. Iza sebe je ostavio spaljenu zemlju - polarizirane navijače na tribinama i ponižene legende poput Ikera Casillasa, kojeg je bacio na klupu s optužbom da je ‘krtica‘ u svlačionici - ali očito i dovoljno kredita, čim 79-godišnji predsjednik kreće u novu borbu s Mourinhom kao frontmanon projekta. Nema dvojbe da će biti veselo, žestoko i zabavno, ali pravo je pitanje: hoće li biti uspješno.
Kada je u sezoni 2011-12 napokon zbacio Barcelonu s prijestolja, Mourinho je osvojio čak 100 bodova upisavši kroz cijelu sezonu samo dva ligaška poraza. Na izlazu iz kluba hvalio se nikad prije niti poslije nadmašenim učinkom od 72 posto pobjeda. Na tragu ove statistike bio je dok je dašak svježeg zraka na trenerskoj pozornici s Portom osvajao Ligu prvaka i Europsku ligu, a zatim i tijekom prvog trogodišnjeg mandata u Chelseaju (2004-2007) s kojim je osvojio dva premierligaška naslova, FA Cup i dva Liga kupa. Već u Interu, kojem je na rastanku poklonio Ligu prvaka, taj je postotak bio osjetno slabiji. Naviku kompulzivnog gomilanja trofeja Mourinho je njegovao do 2017. godine kada je napustio Manchester United bogatiji za Europsku ligu i Liga kup, a onda je slavina presušila. Uefina Konferencijska liga s Romom iz 2022. godine posljednji je komad srebrnine u trenerovoj vitrini.
Mourinhovo savezništvo s Perezom 2.0 podsjeća na njegovu obnovu zavjeta s Romanom Abramovičem u ljeto 2013. godine, odmah nakon odlaska iz Madrida. Ispočetka je djelovalo obećavajuće, u prvoj sezoni povratnik na Stamford Bridge gradio je momčad i mentalitet za napad na titulu koju je zaista i isporučio na kraju druge sezone. Vlasnik kluba za nagradu je trenera počastio novim četverogodišnjim ugovorom, ali valjanost dokumenta istekla je prije nego što se tinta potpisnika stigla osušiti. Chelsea je u prvih 12 utakmica u prvenstvu osvojio samo 11 bodova. Do prosinca je priča zaključena sporazuom o prijevremenom raskidu suradnje.
Otprilike na ovom mjestu Mourinho postaje žrtvom famoznog pravila Bele Guttmana, velikog mađarskog trenera koji je svoje klubove kroz karijeru u pravilu napuštao nakon dvije godine, uvjeren kako u trećoj sezoni prestaje čarolija, trenerov se autoritet polako topi, dok igrači gube motivaciju. Mourinho je u Realu prvi put izdržao tri godine, a onda na sljedećim postajama počeo skraćivati boravke. U Chelseaju, Manchester Unitedu i Romi izdržao je po dvije i pol sezone, a u Tottenhamu i Fenerbahceu po godinu i pol.
Najozbiljniju priliku za veliku karijernu renesansu Mourinho je propustio na Old Traffordu, gdje je napokon stigao 2016. stigao kao davni favorit Sir Alexa Fergusona. U prvoj sezoni s naporom je hvatao konce i na kraju je u Premier ligi dobacio tek do 6. mjesta. Sljedeće godine je učinio iskorak, koii je u intervjuima ilustrirao kao "najveći rezultat moje karijere", što je zbunjivalo i javnost i Unitedove navijače budući da su ‘crveni vragovi‘ na drugom mjestu tablice ostali samo točkica u retrovizoru Manchester Cityja sa čak 19 bodova zaostatka.
"West Ham igra nogomet iz 19. stoljeća, za probijanje ovakvog bunkera trebate Black and Decker bušilicu", ismijavao je Mourinho negativno nastrojenog suparnika tijekom svojeg drugog mandata u Chelseaju. U čudnom stilskom zaokretu onda je vodeći Man United, Tottenham, Romu i Fener postao zagovornik upravo takvog, previše opreznog nogometa izgrađenog na kontranapadima. Namjerava li uopće dočekati treću sezonu na klupi, Mourinho će u Madridu morati mijenjati navike i okrenuti se nečem progresivnijem od igre u niskom bloku. Svlačionicu će veliki motivator već nekako dovesti u red, ali najzahtjevnija publika na svijetu želi bitno više od disciplinirane i taktički uredne momčadi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....