Jedna naoko jednostavnija utakmica, ako je stavimo u relaciju sa snagom zlatnih i brončanih sa svjetskih prvenstava, može postati vrlo komplicirana za Slavena Bilića. Češka reprezentacija stiže u Osijek najavljujući pohod na pobjedu kojom bi Vatrene smjestili na 4. poziciju skupine, odnosno na put za "drugu ligu" ovog UEFA-ina natjecanja.

Kada napetosti preplave okruženje jedne momčadi, generirane kritikama, prozivkama, sumnjama i populističkim mantrama, tada i bilo koji suparnik niže kvalitete odjednom postaje uzrok nemira i bojazni. Česi, doduše, nisu s periferije europske hijerarhije, ali svakako su ispod onih razina koje je reprezentacija Hrvatske dosegla u proteklih desetak godina. No, nogomet brzo zaboravlja što je bilo jučer, a usporedo se mijenja reprezentativno tkivo, jer igrači odlaze zbog godina ili pada kvalitete, drugi dolaze.

Nije jednostavno

Ti procesi uvijek imaju turbulencija. Što je okruženje manje, to su one veće. Što je u tom okruženju bilo više izvanrednih radosti, to su turbulencije traumatičnije. Nije se jednostavno manjima prilagoditi tranziciji s velikog protagoniste u fazu osrednjosti.

Češka je sa španjolskim trenerom krenula u proces reforme reprezentacije. Santi Denia je stručnjak koji je karijeru gradio kao dio omladinskih selekcija Španjolske. S U-17 i U-19 bio je prvak Europe, s olimpijskom selekcijom osvojio je zlato. Denia je kao izbornik Češke izgubio pet utakmica dosad, s Englezima i Španjolcima, ali i s Hrvatima. Nema pritiska, jer Česi su odlučili graditi novu priču, a ona se ne piše preko noći.

Slaven Bilić ovih nekoliko mjeseci živi vrlo nemirno. Koliko je god mogao očekivati da će prilagodba novoj eri biti komplicirana, iz više razloga, ali prioritetno zato što je prethodna Dalićeva pružila povijesne iskorake 2018. i 2022. i posljedične kriterije želja javnosti, vjerojatno nije očekivao kako će biti ovako traumatično.

TOM DUBRAVEC Cropix

Kada je prvi put preuzeo Hrvatsku, 2006. godine, ona je bila u slaboj fazi, neuspješna na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Došao je na čelo Vatrenih s iskustvom igrača brončane generacije te dvogodišnjim radom s mladima. Tu dinamiku je prenio u A selekciju, pomladivši je, hrabro mijenjajući pristupe i odnose te je prvih mjeseci potresao pozitivnom euforijom domaće okruženje. Prije svega pobjedom nad Englezima.

Suprotan način

Drugu eru započeo je na suprotan način. Zadržao je kadar prethodnika (prilično ostarjeli), izletio s maksimalističkim najavama za Europsko prvenstvo 2028. godine, a onda mu se Engleska nametnula kao indikator atmosfere. Čak 0:7 na Rujevici protiv Tri lava je sve procese sumnji, sve negative, ali i glas protivnika Dalićeva odlaska (iako je to sam odlučio još prije SP-a), kao i njegova dolaska, maksimalizirao.

Za razliku od pozitive jeseni 2006. godine, sada živi silnu negativu u jeseni 2026. godine. Pritom je razina dočaravanja tih stavova otišla izvan nogometnog konteksta. Za takve glasove je "neupitno nesposoban i nestručan", ali je "politički pogrešan i nedovoljno domoljuban". To valjda tako ide u nas, svi se pozivaju na zajedništvo kad im odgovara lider, ali brojni su oni koji s figom u džepu tretiraju istu temu ako im taj lider nije po volji.

Potrebno iskustvo

Slaven Bilić je "samo" jedan trener i trebalo bi ga tretirati po tom "detalju", stručnom. Različitost doživljaja 2006.-2026. mu ovog puta pruža negativno ozračje. No, danas je 20 godina stariji i iskusniji. To bi trebao biti njegov faktor rješenja aktualno negativne mu faze i procesa pretvaranje iste u pozitivnu konotaciju.

Već u utakmicama protiv Španjolske na Poljudu, i protiv Engleske u Londonu, prepoznalo se da ima naznaka tih potrebnih reakcija. Osijek će biti važan trenutak, jer slijedi reprezentativna pauza do proljeća, stoga je nužnost, a ne opcija, da Hrvatska uz pobjednički rezultat na Opus Areni pokaže uvjerljivost igre. Po mogućnosti da u tome sudjeluju (i) svježije i mlađe snage, jer se tako može stvoriti kritična masa uvjerenja kako je potreban proces stvaranja i razvijanja nove grupe ipak krenuo. Hrvatska nogometna javnost je izrazito strastvena, velikim dijelom je zato euforičnog zagrljaja reprezentacije u uspjesima, a onda vrlo negativna u trenucima padova.

No, ona jednostavno najviše voli Vatrene, i nakon loših faza odmah se uhvati u nadi kako će opet biti dobro i krene jako podržavati. Upravo zato u Osijeku, koji je podrškom uvijek bio optimalan dom oporavka Vatrenih, Slaven Bilić i njegovi igrači moraju protiv Češke pružiti to nešto za što će se reprezentativno okruženje uhvatiti kao opipljivim faktorom vjere u pozitivniju perspektivu.