Svakakvih čudesa donosi tzv. novi svijet. Tijekom srijede počela je paljba kritika protiv vlasnika (Cardinale), trenera (Amorim) i igrača Milana. Izgubili su domaću utakmicu s Bolognom i malo koga je zanimalo što je portugalski stručnjak štedio glavne protagoniste za subotnji derbi s Interom.
Gotovo istodobno, medijski analitičari (koji su i stručno potpisani) naglašavali su da je Inter u prilično neuvjerljivoj fazi po pitanju igre, ali ima dovoljno kvalitete da upisuje pobjede i drži vrh Serie A. Trener Chivu je opravdavan argumentom o više izostanaka igrača, među kojima strši lider Martinez, a navodilo se i ono što praktično opterećuje sve klubove koji igraju u ritmu nedjelja - srijeda kao razlog manjku svježine koji odaju igrači Intera.

Nekoliko dana kasnije naracija je otišla na drugu krajnost spektra kritičkih osvrta. Milan je, pomalo neočekivano, uvjerljivo nadmašio Inter, ne toliko zbog rezultata (3:1), koliko zbog dojma da momčad Cristiana Chivua od prve minute nije djelovala sposobnom konkurirati suparniku u borbi za važna tri boda. Do 4. minute Milan je već vodio, do 10. minute bilo je i 2:0. Koliko su god euforično slavili navijači domaćina (Milan), toliko je bilo nevjerice i na njihovoj strani senzacionalnim ulaskom u derbi. Pritom se valjda zaboravilo da je Ruben Amorim protiv Bologne imao "pola prvotimaca" sa strane. Neki su analitičari tvrdili da je pogriješio, jer je bilo logičnije uzeti tri boda protiv tog suparnika nego se nadati tom uspjehu protiv prvaka.

Brojni problemi

Ispalo je obrnuto. Inter je, pak, u istom košu kad su u pitanju odsustva, a u ovoj utakmici Chivu je čak mijenjao formaciju (3-4-2-1) jer nije imao spremne igrače za poziciju druge špice. Tamo je usamljen djelovao Thuram, kojem je Rumunj "u pomoć" poslao dva ofenzivna vezna, Petra Sučića i Dioufa. Na klupi su bili virozni Esposito i Bony, a dodatno je Interova ofenziva otupljena izostankom Dimarca, koji nije bio u punom treningu. Chivu je svu trojicu ubacio u igru u finišu utakmice, kao i Zielinskog i Mhitarjana, svjestan da nisu fit.

No, kritičari mu posebno predbacuju što je zamjene odradio tek u posljednjih 18 minuta, a što može biti taktički nelogično i s obzirom na rezultat, ali ako je kadar pod teretom viroza, ozljeda, umora od stalnog igranja, trener tu malo može utjecati. Istini za volju, igra koju Inter iskazuje i kad je kompletniji ne ulijeva neko povjerenje navijačima, ali su rezultati ti koji "pokrivaju" te slabosti. Jedna od najjočitijih je da Inter u 8 od 13 ovosezonskih utakmica mora juriti za rezultatom jer su suparnici bili u vodstvu. Prije se uspijevalo, ali ovaj Milan, kompletniji, fokusiraniji i razigraniji, nije dopustio takav "povratak".

Odlična akvizicija

Kada je Gerry Cardinale Strasbourgu platio 50 milijuna za belgijskog reprezentativca (7 nastupa) Diega Moreiru, nije bilo oduševljenja takvom akvizicijom. Cardinale, koji je izabrao i trenera, vjerovao je Amorimu. Od subote navečer vjerovat će mu i cijela planeta Rossonera. Moreira je asistirao za dva pogotka (Pulišić, Rabiot), a onda je fantastično izvedenim slobodnim udarcem preko živog zida postavio konačnih 3:1.

Cardinale i Amorim nisu, pak, pogriješili kada su nagovarali Luku Modrića na još jednu sezonu u Milanu. Amerikanac je isticao njegove liderske osobine i pozitivan utjecaj na mlađe igrače. Portugalski trener je od prvog dana naglašavao da će mu Modrićevo iskustvo, "ne u svakoj utakmici, naravno", te kvaliteta biti od velike važnosti u procesu rasta nove momčadi.
Modrić u pravilu je imao slabije ulaske u klupsku sezonu nakon velikih reprezentativnih turnira. U dobi u kojoj jest (41) to je još vidljivije. No, Modrić je u pravilu znao dostići onu razinu forme (prije ili poslije) koja će omogućiti da bude jedan od ključnih protagonista svoje momčadi. Bilo je tako u senzacionalnoj eri u Realu, sada je isto i u završnom činu karijere, u Milanu. Protiv Intera Modrić je bio u svom elementu. Manje je brz, manje je kilometara, ali puno je iskustva i jako puno tehničke kvalitete kojom kompenzira manjkove.

Liderska rola

Milan je uglavnom s lakoćom kontrolirao izlaske iz suparničkog pritiska, kao što je Modrić bez stresa diktirao ritam igre svoje momčadi. U ritmovima talijanske lige, koji su značajno niži nego u Engleskoj, pa i Španjolskoj, Modrić još uvijek nameće tehničko-taktičke više standarde u odnosu na druge. Moglo se vidjeti, primjerice, kako razvikaniji talijanski veznjak kao Barella ili vrlo "samopouzdani" play kao Calhanoglu ne uspijevaju tu kontrolu igre nametnuti veznom redu Milana, kojeg je uz Modrićevu lidersku rolu činio "zaštitnik" mu Musah te ofenzivniji Rabiot.

Na drugoj strani djelovao je i mlađi hrvatski reprezentativac, Petar Sučić. Njegovo postavljanje u prvih 11 nije bilo u najavi, ali je trener Chivu procijenio da je u boljem stanju nego neki drugi igrači. Kako mu to obično uspijeva, Sučić je opet bio najrastrčaniji akter utakmice, preko 12 kilometara, ali na planu igre nije ostavio neki dublji trag. Dijelom je to zbog činjenice da cijela momčad nije djelovala dobro protiv Milana, a dijelom i zbog pozicije ofenzivnog veznog, iza špice uz Dioufa. Petar Sučić to može odraditi, ali njegova prirodna pozicija je na osmici i tamo može pružiti najbolje od svojih vrlina. Odigrao je cijelu utakmicu, što je treći put u 12 nastupa ove sezone.