Dok se u Maksimiru traga, a lista je spala na par imena, iz Poljske je stigla priča koja je potrazi za nasljednikom Marija Kovačevića dodala i dobro poznatog, premda u ovom slučaju, doznajemo, pogrešno prozvanog aktera. Tvrdnje o Mamićevim ljudima koji Óscara Garcíju žele odvesti u Dinamo, a koje je u javnost pustio predsjednik Pogona Alex Haditaghi, prema informacijama naših izvora nemaju veze s vezom. Ali to, doduše, ne znači niti to da Španjolac već pakira kofere za Zagreb. Dapače...
García je u Poljsku stigao ovoga ljeta, ima ugovor do 2029., a iza njega je i serija od pet uzastopnih pobjeda, prekinuta porazom od Rakówa. Nakon utakmice na pitanje o Dinamu ostao je prilično neodređen, no između interesa i dogovora stoji mnogo toga, počevši od ugovora s klubom koji nema osobitog razloga pustiti trenera. Njegov dolazak u Maksimir, prema svemu što doznajemo, zasad je na jako dugom štapu. Financijski, prije svega. Ipak, vrijedi provjeriti koga je to Dinamo stavio tako visoko na svoju listu, a za pogled iz neposredne blizine teško je pronaći boljeg sugovornika od Filipa Čuića, hajdukovca koji je preko Gorice početkom godine, za tristotinjak tisuća eura, stigao u Pogoń. I koji je za mogući odlazak svojeg trenera doznao otprilike kao i svi ostali.
- Na dan utakmice ljudi su mi počeli slati poveznice. Nemam društvene mreže, pa mi stižu poruke: García dolazi, što se događa? Mi dobili pet utakmica zaredom, sad ga hoće Dinamo! Pitaju i moji bližnji, a ja pojma nemam, čekam ručak - smije se Čuić u razgovoru za naš list.
Vijest je, međutim, brzo prošla put od hrvatskih portala do poljske svlačionice.
- Nakon ručka imali smo aktivaciju i već su svi znali. Onda je predsjednik objavio svoje na Twitteru, nastala je gungula, ali među nama igračima nije bilo ničega posebnog. Nije nas to pokolebalo, trener nam je rekao da se ne obaziremo. Normalan dan u uredu. Da nije bilo interneta i medija, ne bismo imali pojma.
Kad bi, ipak, Dinamovu navijaču morao objasniti kakvog bi trenera dobio, što bi mu rekao?
- Hipotetski, Dinamo ne bi dobio lošeg trenera, štoviše. Prošao je nešto u karijeri, ima svoju viziju, zna što želi, i to mi se sviđa. Nije Pep Guardiola, ali zna posao. Kako bi ga pritom prihvatila Dinamova svlačionica, to ne mogu znati.
A ta vizija konkretno je...?
- Želi čvrstu obranu, a napad otvarati kroz pas, bez divljanja. Traži kontrapresing i vodi brigu o detaljima: kako ćeš odigrati loptu da suigraču olakšaš nastavak akcije, kako postaviti tijelo, gdje stati kada te suparnik pritišće. Mijenjamo i sustav tijekom utakmice, igramo s dvojicom ili trojicom u zadnjoj liniji, ovisno o rezultatu, suparniku, situaciji. Nemamo jednu fiksnu formaciju i mislim da je to kvaliteta.
S kojim biste ga trenerom s kojim ste radili mogli usporediti, a prošli ste Ivana Leku, Carevića, Čabraju...?
- Dobro pitanje, nisam o tome razmišljao. Ne znam koga bih izdvojio. S Marijanom Budimirom nam je bilo dobro, Budo je bio sjajan, donekle je Garcia na tome tragu.
Čuićeva poljska priča, inače, trenutačno nije jednako vedra kao rezultatski niz njegove momčadi. Nakon pogodaka u završnici prošle sezone stigli su novi trener, nova konkurencija i borba za mjesto, koju je dodatno otežao sam.
- Oduševili su me liga i klub. Nogomet, stadioni, kampovi, PR, sve je na visokoj razini u odnosu na Hrvatsku. Krajem prošle sezone sam zabijao, ali ove su došli novi treneri, nova struktura i napadači, nisam se do kraja uklopio. Onda sam napravio glupost i dobio crveni karton. Suparnički igrač i ja pali smo, udario sam ga džonom po rebrima i dobio tri utakmice suspenzije. Momci su za to vrijeme dobro igrali. Ali neću pasti u glavi, ovo je za mene korak naprijed.
Posebno ga je osvojila neizvjesnost lige.
- Ovdje svatko može pobijediti svakoga. Možeš kod kuće biti favorit, ali ništa ti nije zajamčeno. Liga je vrlo izjednačena.
A odnos s klupskim vodstvom, koje se sada našlo i u središtu hrvatske trenerske priče? Navodno i turski sportski direktor je zanimljiv, neke informacije govore da Tan Kesler nema pravo ulaska na prostor Ujedinjenog Kraljevstva...
- Sa mnom imaju odličan odnos. Otvoreni su, komunikacija s igračima je dobra i lako je s njima razgovarati.
O pregovorima, jasno, Čuić ne može suditi, o treneru, eto, može govoriti iz svakodnevnog iskustva, a hoće li García svoje zahtjeve uskoro objašnjavati Dinamovim igračima, zasad je ipak mnogo više pitanje za predsjednike nego za svlačionicu. U kojoj se, dakle, dok su poveznice stizale sa svih strana, sasvim normalno čekao - ručak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....