Messi je brojao do devet prije nego što je postao pobjednik. Sa Scalonijem je osvojio 2 Cope i Mundijal

Finale se ne igra, finale se osvaja. Ova od upotrebe izlizana fraza u argentinskom slučaju čita se kao ‘polufinale se ne igra, polufinale se osvaja‘ i u predvečerje dvoboja u Atlanti izaziva blagu jezu u engleskoj javnosti. Argentina je, naime, dosad šest puta igrala polufinala Svjetskih prvenstava i svih šest puta pobijedila. S Argentinom nema zabune, ona je rođena za finala.

Na prvom Mundijalu 1930. godine, prije nego što je u finalu kapitulirala protiv Urugvaja, Argentina je razmontirala SAD sa 6-1. Generacija Diega Maradone je 1986. na putu do titule svjetskog prvaka u polufinalu pobijedila Belgiju (2-0), da bi četiri godine kasnije, u utakmici koja je podijelila Napoli na domoljube odane talijanskoj zastavi i lokalpatriote lojalne Diegu, eliminirala domaćina Italiju raspucavanjem jedanaesteraca.

Prvom i neuspjelom pokušaju krunidbe Lionela Messija - govorimo o SP-u 2014. godine - prethodilo je finale s Nizozemskom koje su Argentinci (ponovno) dobili raspucavanjem s bijele točke. Kada je Messi prije četiri godine napokon okrunjen na pragu veteranske dobi, u polufinalu se ‘namjestila‘ Hrvatska (3-0). Onaj posljednji, šesti polufinale, zapravo je polufinale pod navodnicima: cestu do svoje prve titule Mario Kempes i suigrači su 1978. asfaltirali u drukčijem formatu, bez nokaut-faze, tako da su do završnog meča stigli kao pobjednici skupine zakucavši u mrežu Perua šest lopti.

Za sve je kriva korona, primjećuje neki cinik ovih dana, jer u nedostatku pametnijeg sadržaja Michael Jordan se tada sjetio snimiti dokumentarac čiji je naslov u međuvremenu prerastao u koncept. Last Dance, dakle. U Sjevernu Ameriku se ovog ljeta sjatilo cijelo društvo nogometnih dinosaura s idejom da tamo u velikom stilu otplešu svoj završni ples. Cristiano Ronaldo se očekivano raspao i za sobom povukao portugalsku reprezentaciju utopivši izbornika Roberta Martineza. Ni koreografija Luke Modrića nije izazvala očekivani ‘vau efekt‘. Leo Messi, međutim, nastavlja marširati. Katar 2022 je trebao biti njegov posljednji valcer: tada je sa 35 na leđima postao uteg Barceloni i tražio je način za mekano prizemljenje prema igračkoj mirovini, a četiri godine kasnije vratio se nadahnutiji nego ikad. Natječe se za još jednu titulu svjetskog prvaka, juri za Zlatnom kopačkom kao strijelac osam mundijalskih golova. Kada Messi ovlada zapovjednim pultom, naizgled nemoguće misije postaju moguće i to sada već otvoreno živcira onaj dio javnosti koji svijet oko nas voli tumačiti u ključu teorije zavjere. Iz njihove perspektive, sve se naštimava Messiju, evo Fifa se upravo pobrinula da mu za polufinale delegira njegova omiljenog suca Ismaila Elfatha. Ovaj rođeni Marokanac je sa 18 godina na lutriji osvojio američko državljanstvo i preselio u SAD, gdje je izgradio sudačku karijeru. Otkako je Messi preselio u MLS, Elfath je triput sudio njegovu Interu iz Miamija, a prethodno je Argentincu donio sreću i kao četvrti sudac finala s Francuskom u Kataru 2022. godine. Sve u svemu, Messijev ‘last dance‘ osmišljen je tako da status najvećeg u povijesti zacementira naslovom svjetskog prvaka, a onda i devetom Zlatnom loptom France Footbala.

Messi je za Argentinu debitirao ‘u prošlom životu‘, još 2005. godine, ali ultimativnim pobjednikom je postao tek u suradnji sa svojim devetim izbornikom. Ispratio je s klupe Josea Pekermana i Alfia Basilea, Diega Maradonu i Sergia Batistu, a onda i Alejandra Sabellu, Gerarda ‘Tatu‘ Martina, Edgarda Bauzu i Jorgea Sampaolija prije nego što je dočekao Lionela Scalonija. S njim je osvojio Copu Americu 2021. i 2024. godine, pobjeđujući u finalu Brazil i Kolumbiju, ali dragulj u toj kruni definitivno je svjetski naslov iz 2022. godine kada je Argentina na kraju putovanja nadvisila Francusku s Kylianom Mbappeom.

Scalonijeva jedina ozbiljna preporuka na ulazu u svlačionicu ‘albicelestea‘ odnosila se na njegove igračke početke. Prvi profesionalni ugovor zaslužio je u Newell‘s Old Boysima, klubu za koji je u dječačkim danima navijao Messi. U trenerskom smislu bio je ‘tabula rasa‘, kratko vrijeme asistent u Sevilli, a onda još izvjesno vrijeme posvuduša na plaći argentinskog saveza, kao izbornik U-20 reprezentacije i Sampaoliju u A-vrsti. Plastičan dokaz da izbornička dužnost zapravo samo rubno koketira s trenerskim poslom: izbornik ne mora biti biti nogometni Einstein naoružan svim tajnama taktike, ali mora znati upravljati grupom i držati do svojih najvažnijih ljudi. Scaloni je doktorirao na temi ‘kako izvući maksimum iz Lea Messija‘.

Scaloni je zapravo profil za kojim Engleska žudi već šest desetljeća, izbornik koji zna harmonizirati velike igrače, ugoditi velikim taštinama i ostvariti najveća očekivanja javnosti. Pokušavajući vratiti nogomet kući Englezi su se prije dvadestak godina okrenuli inozemnoj pameti, pa su angažirali trofejne trenere poput Svena-Görana Erikssona i Fabia Capella. S opuštenim Šveđaninom su dolazili na prag ozbiljnog rezultata, ali im je Portugal dvaput spuštao rampu u nokaut-fazi (Euro 2004, SP 2006). Predstavnik stare škole, Capello je inzistirajući na disciplini projekt vratio korak unazad i na koncu je Engleska zamalo sreću pronašla s Englezom bez ozbiljnijeg trenerskog iskustva. Gareth Southgate je u Rusiji 2018. dobacio do polufinala u kojem su ga zaustavili Ivan Perišić i Mario Mandžukić, pa nakon toga igrao finala Eura 2020 i 2024 zapinjući na posljednjoj stepenici prije trona.

Je li Thomas Tuchel čovjek koji će napokon razbiti to prokletstvo? Iako u medijskim nastupima vrckav i neobično duhovit, gotovo poput Jürgena Kloppa, 52-godišnji Nijemac u svlačionici danas ima jednu očitu manu - previše je Nijemac. Nakon herojske prestave Jude Bellinghama u četvrtfinalu pred kamere je istrčao s ocjenom da je njegova momčad "imala sreće" i zapravo se prošvercala u polufinale. Ocjena nije najbolje sjela igračima ili je barem takav dojam zavladao u javnosti. Opterećena povijesnom ostavštinom - ‘tri lava‘ ne znaju za pobjedu u polufinalu SP-a od 1966. - Engleska je nakon Norveške očekivala injekciju samopouzdanja umjesto porcije kritike. Tuchelova metoda nije najpopularnija, ali Englezi će joj vjerovati sve dok donosi rezultate...