Slobodne dane nakon trijumfa protiv Žalgirisa iskoristio je za odmor u Opatiji, ali Hrvatsku je već dublje upoznao i istražio prije Dinama. U Imotskom. Na svadbi. Naime, iako je u lipnju prošle godine potpisao ugovor s "modrima", Matteo Pérez Vinlöf je koncem svibnja uživao nadomak Modrog i Crvenog jezera na vjenčanju Lovre Zvonareka, a sudbina ga je, pak, tri tjedna nakon toga preusmjerila u Zagreb. Danas, 14 mjeseci kasnije, iz Maksimira dopiru šuškanja da se 20-godišnjak iz Stockholma - kojemu je otac Peruanac, a majka Šveđanka - već služi i hrvatskim jezikom...
- Tko vam je to rekao? - osmijehom i zbunjenim izrazom lica odgovara lijevi bek dok sjedimo u klupskom hotelu podno južne tribine, ali izvor mu ne otkrivamo, a onda u obrambenom stilu nastavlja - Nije to toliko dobro u govoru, ali razumijem već dosta toga, gotovo sve trenerove upute. Ne, nisu me u svlačionici naučili one loše riječi, to koristim na svome jeziku ako moram - otkriva MPV, koji na startu ove sezone najavljuje i kandidaturu za MVP-a, ali s obzirom na žestoku konkurenciju, Dinamov branič zasad, po uzoru na najjaču košarkašku ligu, zaslužuje nagradu za MIP-a, igrača koji je najviše napredovao, a nerijetko se i zaboravlja da mu je samo 20 godina.
Njegovo drugo prezime, doduše, na švedskom jeziku spaja vino (Vin) i list (Löf), pa ga na otvaranju razgovora za Sportske novosti pitamo je li i on poput vina: što stariji, to bolji?
- Uh, nadam se da je tako. Dobro ste to preveli.
Tajnu atipične obiteljske pozadine i kombinacija objasnio je u uvodu:
- Otac je emigrirao iz Perua u Švedsku, kod svoga brata, moga strica, koji je već živio u Švedskoj. Tamo su bile bolje poslovne prilike nego u Peruu, pa je upoznao moju majku nakon nekoliko mjeseci u Švedskoj.
Što ste "pokupili" s jedne strane, a što s druge? Naoko, to je spoj radne etike i mentaliteta sa skandinavske strane, uz dodatak borbenosti i strasti s južnoameričke strane.
- Istina, upravo tako, slažem se. Dobra je to kombinacija.
Je li vas u Zagrebu kada već "oprala" čežnja za domom, pa ste možda spas pronašli u švedskoj hrani u robnoj kući s namještajem na istoku grada?
- Bio sam već triput, ha, ha. Išao sam po namještaj, pa sam iskoristio priliku, zašto ne? I ćevapi su dobri, moram priznati. Čuo sam da ljudi ovdje misle da su Šveđani jako spretni, možda, ne znam, ali i ja volim sastavljati stvari, pa je to možda i istina.
Sa suigračima ste vješti i u konstruiranju puta prema Ligi prvaka. Imate li sve dijelove za novu upečatljivu sezonu ili morate pronaći još pokoji vijak da to bude savršeno?
- Rezultati su dobri, ali vidjeli ste u prvom poluvremenu protiv Thuna u Švicarskoj, ali i ovdje, da imamo prostora za napredak. Nismo bili fokusirani svih 90 minuta, ali vjerujem da smo sposobni za to.
Razgovarate li sa suigračima o napadu na Ligu prvaka? Odzvanja li himna natjecanja već svlačionicom?
- Uh, imam jako dobar osjećaj. To bi bilo ispunjenje sna jer je to najveće natjecanje i to bi bila najveća stvar u mojoj dosadašnjoj karijeri. Svi se borimo za to, bilo bi sjajno da to i ostvarimo.
Mediji i navijači naročito su apostrofirali vaše predstave na otvaranju sezone, koje ste začinili s dvije asistencije. Jeste li svjesni komplimenata ili ste potpuno "isključeni" od svega?
- Ništa. Nastojim se udaljiti od društvenih mreža, pokušavam biti maksimalno fokusiran na nogomet.
U prosincu ste tek otrgnuli sa sebe etiketu tinejdžera, ali još ste "klinac". Iako imate 20 godina, igrate već treću, odnosno četvrtu profesionalnu sezonu u karijeri. Osjećate li se mladoliko ili, ipak, već odišete daškom iskustva na terenu?
- Hmm, ne znam, pored Zajca i Mišića osjećam se mlado, ha, ha. No, za moje godine, rekao bih da imam već dosta iskustva. Vjerujem da sam još daleko od svoga vrhunca, mogu u svemu napredovati. U prošlu sezonu sam zakoračio malo slabije, onda sam osjetio da sam napredovao, ali onda sam imao slabije razdoblje opet, tako da je bilo uspona i padova. No, takav je nogomet, ali uvijek napredujem, čak i kada ne igram. Moji suigrači mi u tome pomažu, razgovaram s igračima koji su iskusniji, pitam ih o tome što trebam raditi da budem bolji, pa mi kažu da su rutine bitne, da budem svjestan svakodnevnog rada i, recimo, čak i kada odradim slabiji trening, da moram znati da sam i nakon njega bolji igrač nego prije.
Bruno Goda i on su možda najočitiji primjeri Dinamova dupliranja. Minute dijele "bratski", gotovo u savršenom omjeru, a iza kulisa se maksimalno podržavaju. Je li to istina?
- Tako je. Bruno je sjajan tip, veliki profesionalac. I on mi je pomogao da se razvijam, ne mogu se nikada ni opustiti. Imamo zdravu konkurenciju i jako ga poštujem.
Na početku sezone dodatno ste podignuli broj ubačaja s lijeve strane prema petercu, a da možete "posuditi" ljevicu za centaršuteve od jednoga igrača s vaše pozicije, koga biste "žicali" za tu uslugu?
- Uh, za ubačaje bih izabrao Marcela. Njega sam volio kada sam bio mlađi.
Asistencije nižete, ali čekate na prvijenac. Kada ga planirate režirati?
- Nadam se da će biti uskoro. Bio sam blizu par puta, imao sam par prodora, ali nije mi to toliko bitno. Važno je da pobjeđujemo i dobro igramo.
Onda ćete suigrače, pak, počastiti švedskim specijalitetima? Ili?
- Naravno, ako ih uspijem pronaći ovdje...
Možda surströmming? Ukiseljena haringa, tradicionalna švedska "delikatesa", poznatija i kao najsmrdljivija riba na svijetu.
- Ha, ha, jednom sam ju probao, bila je okej. U Švedskoj jedemo puno sirove ribe, to je jako dobro. Mogu pojesti i ovu ribu, ali stvarno ima neugodan miris.
Koji vaš suigrač bi se odvažio na kušanje?
- I vi Hrvati jedete puno ribe, tako da smatram da bi više mojih suigrača probalo, ali ako moram reći jednu osobu koja bi uživala u tome, onda bi to vjerojatno bio Scott. On izgleda kao tip koji bi to volio.
Servirali ste iduće pitanje jer smo čuli da sa Škotom dijelite sobu. Kakav je cimer McKenna?
- Možete sami pretpostaviti... Ha, ha, šalim se, dobar je. Jako smo bliski, iako je dinamika neobična jer smo drugačije dobi, pozadine, osobnosti, ali sjajno se slažemo.
U utakmici protiv Kauno Žalgirisa asistirali ste mu za pogodak, je li vas počastio nakon toga?
- Ne, ne. Nije on takav. Nije me ni pogledao nakon gola - ironičan je Pérez Vinlöf.
Prije zagrebačkih ulica, karijeru ste gradili u omladinskim pogonima u Švedskoj, kada je na vrata pokucao Bayern. U Bavarskoj ste svlačionicu dijelili sa svjetskim zvijezdama, kako biste opisali taj period? Tko vas je najviše impresionirao?
- Sve je bilo jako brzo, bio sam vrlo mlad i nisam bio svjestan svega. Imao sam fantastičnu godinu, stekao sam prijatelje za cijeli život, usvojio sam pobjedničke navike u jednom od najvećih klubova. Isti je mentalitet i ovdje, svaka utakmica se mora pobijediti. Na kraju prve sezone preselio sam u prvu momčad, to je bilo vrhunsko iskustvo i žao mi je što nisam prije posudbe duže bio u prvoj svlačionici da upijam iskustvo. Kada pogledam iz današnje perspektive, pored mene su bili Harry Kane, Joshua Kimmich... Najviše me impresionirao Jamal Musiala, bio je nevjerojatan.
Pronašli smo na fotografiji trenutak prije vašega debija za Bayern, na kojoj se srdačno smijete s Thomasom Tuchelom, koji vam nešto šapće. Sjećate li se što je govorio tada?
- Sjećam se, davao mi je upute, a onda me pitao zašto imam oba prezimena na dresu, rekao je da je to predugačko, ha, ha, da trebam staviti samo jedno, ali ja inzistiram na oba.
Nakon posudbe u bečkoj Austriji novo ste utočište pronašli u Dinamu. Odlazak na svadbu u Hrvatskoj, iz današnje perspektive, možda je bio i simboličan...
- U tome trenutku nisam ništa znao o Dinamovu interesu za mene. No, kada sam čuo za priču, to je bilo "ludo" jer sam samo tjedan dana prije bio u Hrvatskoj. Osim Lovre, u Bayernu sam imao još prijatelja Hrvata, Ljubu Puljića i Anthonyja Pavlešića, razgovarao sam i s njima o Dinamu. No, nije bilo potrebe za puno razgovora jer svi znaju za Dinamo.
Hrvatske svadbe - dojmovi?
- Svidjelo mi se. Bilo je posebno. Stalno je svirala glazba, plesalo se satima. Svi smo bili vani, pa unutra, pa smo opet plesali... Jako dobro.
Čuli smo da u svlačionici imate nadimak. Peru?
- Da, u početku mi se nije sviđalo, ali morao sam ga prihvatiti...
A prepoznaju li vas Zagrepčani po ulicama? Što vam govore?
- Sada već da. Jako su ljubazni, imam samo pozitivna iskustva, kažu da sam dobar i da tako nastavim.
U Maksimiru ste, pak, debitirali u kolovozu prošle godine na utakmici protiv Vukovara, kada su Bad Blue Boysi imali upečatljivu koreografiju za 30. obljetnicu pobjede u Domovinskom ratu, uz bakljadu i ostale prateće sadržaje na početku utakmice, poput topovskih udara. Jeste li ikada prije toga zaigrali u takvoj atmosferi?
- Ne, nikada. Imamo najbolje navijače, sretni smo i privilegirani. Sjećam se te utakmice i "bombi", baš sam se prepao. Čak sam poskočio usred utakmice nakon jednog udara, ha, ha, točno se sjećam. Bilo je strašno, ali i spektakularno - zaključio je Matteo Pérez Vinlöf, koji na otvaranju (n)ove sezone potvrđuje etiketu pojačanja i pretvara se u Dinamov "bingo" za poziciju koja je u povijesti nerijetko bila bolna točka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....