Neće se ponoviti prošla godina u kojoj u redovima šest momčadi koje su izborile finala tri UEFA-ina klupska kupa nije bilo nijednog Hrvata. Ponovno Lijepa Naša neće imati nijednog predstavnika u finalu Lige prvaka, drugu godinu zaredom nakon 13 uzastopnih uspješnih, ali bitke za utješne nagrade neće proći bez njezinih igrača. Igor Matanović s Freiburgom ide u boj za trofej u Europskoj ligi, a član Crystal Palacea, Borna Sosa, u Konferencijskoj ligi.
Engleski klubovi su u sva tri finala, a jedino Arsenal u najjačem natjecanju protiv Paris Saint-Germaina ne uživa status favorita. Aston Villa će u finalu Europske lige 20. svibnja na stadionu Bešiktaša u Istanbulu to svakako biti. Demonstraciju moći imali su dečki iz Birminghama u četvrtak na svojem stadionu. Kod Nottingham Foresta izgubili su prvu utakmicu s 0:1, ali ga onda doma posramili s 4:0, prekinuvši seriju od tri poraza u svim natjecanjima. Imaju izvrstan igrački kadar, imaju i trenera koji se u Euroligi osjeća kao da mu momčad igra u dvorištu iza kuće. Unai Emery najuspješniji je trener u povijesti Kupa UEFA/Europske lige s čak četiri naslova (tri sa Sevillom, jedan s Villarrealom), a mogao je i do petog, no 2019. od njegovog Arsenala bolji je bio Chelsea. Stići će Emery i Villa na granicu Europe i Azije opušteni, budući da čvrsto drže petu poziciju u Premier ligi preko koje će izboriti povratak u Ligu prvaka.
Europski prvak iz 1982. godine bit će suparnik klubu koji nikad od osnutka 1904. nije došao do velikog trofeja. Freiburg živi san pod vodstvom Juliana Schustera, koji je od 2008. do 2018. bio njegov igrač, a od 2024. njegov je trener. Nije Schuster nikoga vodio prije toga, ali manjak iskustva očito 41-godišnjaku ne predstavlja nikakav problem. Pred Freiburgom je utakmica vrijedna bogatstva. Sedmoplasirana momčad njemačke Bundeslige u Istanbulu će igrati za plasman u Ligu prvaka, gdje još nikad nije bila.
Schuster je odavno odabrao glavnog centarfora za europska iskušenja, šestu uzastopnu euroligašku utakmicu zaredom u četvrtak u napadu je počeo Matanović. Opet nije zabio, od početka travnja u deset utakmica u svim je natjecanjima poentirao tek jednom, ali Schuster za to ne mari. Braga je dobila prvu utakmicu kod kuće 2:1, a i u 3:1 Freiburga u uzvratu Matanović je, kao i u Portugalu, odigrao svih 90 minuta. Zadnji hrvatski pobjednik u EL bio je Mario Pašalić, koji je ovo natjecanje 2024. osvojio s Atalantom.
Sosa, pak, može postati prvi Hrvat s trofejom u KL, čije je ovo peto izdanje. U Red Bull Areni u Leipzigu 27. svibnja će njegov Crystal Palace u svojoj prvoj pravoj europskoj sezoni imati priliku dohvatiti i prvi trofej. Igrali su i ugašeni Intertoto kup 1998., no to ljetno natjecanje služilo je uglavnom kao kvalifikacije za Kup UEFA.
Prisjetimo se, Palace je ove sezone trebao igrati Europsku ligu nakon osvajanja FA kupa, ali prebačen je u KL jer je EL izborio i Lyon, klub s istim vlasnicima. Lyon je bio bolje plasiran u Ligue 1 nego Palace u Premier ligi i zato je završio u jačem natjecanju, ali za Londončane je ispalo sjajno. Protiv Šahtara su u polufinalu sve riješili već u prvom dvoboju s 3:1 pobjedom u Krakovu, a u četvrtak su samo potvrdili prolaz s domaćih 2:1. Bila je to peta uzastopna europska utakmica u kojoj se u strijelce upisao Senegalac Ismaïla Sarr. Prvi topnik Konferencijske lige u tom je natjecanju ove sezone zabio devet golova u 12 nastupa, dok je u dvostruko više utakmica u Premier ligi postigao dva pogotka manje...
Sose, pak, nije bilo u kadru, njegov trener Oliver Glasner potvrdio je da je, kao i u prošlom kolu protiv Bournemoutha, izvan kadra bio zbog ozljede. Četiri nastupa ima brončani Vatreni u KL ove sezone, posljednji u Mostaru kod Zrinjskog 19. veljače, a vidjet ćemo hoće li ga Glasner koristiti u posljednjih pet utakmica u sezoni. Orlovi će krojiti i premierligaški vrh, 13. svibnja idu Manchester Cityju, 24. svibnja dočekuju Arsenal, no to će činiti opušteni. Nisu se u prvenstvu baš proslavili, tek su 15. na ljestvici, no ispasti, realno, ne mogu.
Glasneru istječe ugovor i na kraju sezone napušta Palace te se želi od Londončana oprostiti u velikom stilu. Ima Austrijanac već jedan europski trofej, 2022. osvojio je Euroligu s Eintrachtom iz Frankfurta. Za suparnika će sada imati 11. momčad španjolske LaLige, Rayo Vallecano, kojim uspješno kormilari Iñigo Pérez. Mladom, 38-godišnjem treneru, ovo je prvi samostalni posao u karijeri i obavlja ga izvrsno. Rayo nije osvojio nijedan veliki trofej od osnutka (kao i Freiburg, može se pohvaliti samo s osvajanjem druge lige) i u Leipzigu će i on igrati za povijest nakon što je u polufinalu izbacio Strasbourg. Ni njegovo europsko iskustvo nije veliko, u sezoni 2000./01. stigli su do četvrtfinala Kupa UEFA, gdje je jači bio Alavés s Juricom Vučkom, i to je sve. Bit će vatreno u domu Crvenih bikova u Leipzigu, gdje bookmakeri kao favorite protiv Munja iz Madrida vide Orlove iz Londona...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....