Prije dolaska Luisa Enriqea, primijetio je netko, Paris Saint-Germain bio je najpopularnija nogometna priča o višku stila i manjku sadržaja. Činjenica da je, izravno priključen na katarske državne bušotine, na raspolaganju imao sav novac ovog svijeta niti nakon dvanaest godina vladavine Nassera Al-Khelaifija nije uspjela promijeniti percepciju o klubu u neprekidnoj i neuspješnoj potrazi za identitetom.
A onda je u ljeto 2023. projekt povjeren Španjolcu koji je za samo tri godine poveo i dovršio revoluciju. Luis Enrique žrtvovao je stil, a s njim u paketu i globalni marketinški apel kluba, kada se zahvalio Leu Messiju, Neymaru i Kylianu Mbappeu. Hladno kao da je riječ o električnoj sklopci ugasio je cijeli jedan zvjezdani planetarij, u međuvremenu se odrekao i Gigija Donnarumme, pa u najkraćem mogućem roku izgradio momčad s potencijalom da izraste u dinastiju. Ovaj PSG, momčad prosječne starosti od samo 24 godine, kalibriran je za najveće domete.
Enrique uz bok Guardioli, Zidaneu i Paisleyu
Trijumfom u Budimpešti 56-godišnjak iz Gijona u trenerskom je Panteonu stao uz bok Pepu Guardioli, Zinedineu Zidaneu i Bobu Paisleyu. Svi su oni osvojili po tri Lige prvaka - Guardiola vodeći Barcelonu i Manchester City, dok su Zidane i Paisley trofej podizali s madridskim Realom, odnosno Liverpoolom - ali u ovoj konkurenciji samo Enrique ostaje legitiman izazivač rekorderu Carlu Ancelottiju u čijoj se riznici nalazi čak pet ‘klempavih pehara‘ Uefe (dvaput europski prvak s Milanom, tri Lige prvaka s Realom). Zasićen klupskim nogometom Guardiola je upravo napustio City i traži neki novi izazov. Niti Zidane nije konkurent Enriqueu otkako je kao javna tajna zaživjela priča da nakon Svjetskog prvenstva preuzima franvusku reprezentaciju.
"Prvog dana sezone trener nam je rekao: osvojiti Ligu prvaka je teško, a obraniti titulu još teže. Dakle, bacimo se na posao s još više žara nego lani. Tako je zaista i bilo, ova momčad posjeduje nevjerojatan mentalitet", priču o senzacionalnom putovanju kapetan Marquinhos svodi na proste faktore.
Mentalitet je definitivno temelj, ali daleko od toga da objašnjava PSG 2.0 fenomen. Pariška momčad je opremljena najvišom nogometnom klasom na svakom dijelu terena i savršeno harmonizirana. Za razliku od Arsenala, koji je do perfekcije ispeglao detalje obrambene igre, PSG je na obrani od armiranog betona sazidao impresivnu igru kojoj u utakmicama najvišeg uloga trenutačno niti jedna svjetska momčad ne može odgovoriti.
Divlja vožnja
Kroz ligašku fazu Uefinog platinastog natjecanja PSG je vozio neopterećen rekordima, uslijed čega je nakon osam kola završio tek na 11. mjestu tablice. Kada bi mu se otvorilo, zaveo bi zulum i nemilosrdno terorizirao suparnike (sedam golova ‘apotekarima‘ iz Leverkusena, petica u mreži Tottenhama), ali znao se Enriqueovoj momčadi zalomiti i poneki slabiji dan (minimalni porazi protiv Bayerna i Sportinga, remi u Bilbau). U nokaut-fazi, međutim, PSG se više nije mogao zabuniti: slomivši tvrd Monacov otpor protutnjao je pored Chelseaja (ukupni rezultat 8:2) i Liverpoola (4:0), ne dopustivši Bayernu u polufinalu da se vrati u život nakon onog revolveraškog obračuna na Parku prinčeva (5:4 za PSG).
Iako je nakon 120 minuta rata u Budimpešti na semaforu stajalo 1:1, PSG je u finalu još jednom plastično demonstrirao zašto je danas najbolja momčad na planetu. Najglamuroznija utakmica klupske sezone ne pamti sličan raskorak u posjedu lopte: 75:25 u korist PSG-a. Arsenal je u startu izabrao fleksibilnu obranu kao najpouzdanije oružje na putu do titule, ali čak i da se opredijelio za proaktivan nogomet, teško da bi mogao oduzeti loptu pariškim igračima. Vitinha i Joao Neves su prednjačili kao šefovi strojarnice, ali u kontroli posjeda jednako doro su ih pratili i Ousmane Dembele, Achraf Hakimir i Desire Doue. Konačni rezultat: čak 610 dodavanja više od ‘topnika‘ (806:196). Kao playmaker s ovlastima da udari pečat svakoj lopti, Vitinha je isporučio 141 točno dodavanje, a kroz progresivno iznošenje lopte tijekom utakmice osvojio je gotovo 700 metara terena. Briljantnog pobočnika pronašao je u sunarodnjaku Nevesu, 21-godišnjaku koji je tek započeo ozbiljnu karijeru, a već je primoran tražiti veću vitrinu za osvojene trofeje (sedam titula s PSG-om, prethodno dvije s Benficom).
Gruzijac glavni favorit za Zlatnu loptu
Izoliran pokretljivom Arsenalovom zonom, Hviča Kvarachelia ostao bi najvećim dužnikom finala da u 65. minuti nije izbacio iz ravnoteže Mosqueru i izborio jedanaesterac. U tom trenutku Gruzijac je živnuo, zbacio okove s nogu i ubrzo potom pobjegao u kontru iz koje je uzdrmao vratnicu. Sezonu u Ligi prvaka 25-godišnjak je zaključio sa 10 golova na računu i zapravo je vodeći kandidat za Zlatnu loptu France Footballa, ultimativnu individualnu nagradu trenutačno u vlasništvu njegova suigrača Dembelea.
Rejting mu ruši samo podatak da Gruzija nije sujdionik Svjetskog prvenstva, ali dobra je vijest za Enriquea da će se prvoj prozivci ukazati gladniji od ostatka momčadi, kao najzagrijaniji promotor trenerove devize ‘osvojiti je teško, a obraniti titulu još teže‘. Uzeti naslov treću godinu zaredom, to je već preporuka za sportsku besmrtnost, ali PSG djeluje dovoljno opremljen da stane uz bok madridskom Realu koji je pod Zidaneom u razdoblju od 2016. do 2018. osvojio tri Lige prvaka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....