Ugovor je, dakle, dobio (barem) do ljeta, ali prvi će mu se račun ispostaviti taman oko Božića. Jerko Leko u nekoliko je dana prošao put od privremenog rješenja, kojemu su u Maksimiru gotovo određivali datum isteka, do čovjeka kojemu su povjerili nastavak sezone. Sunderland i Varaždin donijeli su iskorak u igri te bodove, ali ti dvoboji bili su i argumenti, možda i glasniji od svega što se tijekom potrage za trenerom moglo čuti iz klupskih ureda. No, ono što se u tih šest dana dobilo, u sljedećih tridesetak, jasno, tek treba potvrditi. Osam utakmica, šest prvenstvenih i dvije europske, a na kraju, kao da je raspored netko slagao s osobitim smislom za dramaturgiju - Hajduk.
Koliko bi bodova bilo dovoljno? Službene kvote nema, barem ne javno izgovorene, ali Leko teško može računati da će se dobra atmosfera dugo hraniti sjećanjem na Sunderland. Hajduk ima 29 bodova, Dinamo 25 i utakmicu manje, a do zimske stanke u igri je još 18 prvenstvenih bodova. Četrnaest bi ih, recimo, bilo donja granica učinka koji bi se mogao braniti, 16 ili više ozbiljna potvrda da se momčad vratila u utrku za naslov. S jednom ogradom: nije svejedno gdje se bodovi osvajaju, a gdje prosipaju. Devet bodova protiv Istre, Gorice i Lokomotive mogu se, naime, u javnoj percepciji gotovo poništiti već jednim porazom od Rijeke ili Hajduka. Dinamova se jesen, u prijevodu, nakon svega neće mjeriti samo zbrojem, a u tome Leko, u biti, mora ispraviti i prethodnika. Nogomet je to, Maksimir pogotovo, znaju to svi, pogotovo bivši treneri, zaključno s Marijom Kovačevićem...
Uglavnom, prva je na redu Istra, 22. studenoga, ovoga vikenda, utakmica u kojoj se pobjeda podrazumijeva, pa trener nema osobito mnogo toga dobiti, a može izgubiti prvi dio teško stečenog mira. Četiri dana kasnije stiže Bayer Leverkusen, zatim Gorica, pa 3. prosinca Rijeka na Rujevici, 6. prosinca Osijek... A između Rijeke i Osijeka tek je nekoliko dana, a u međuvremenu se neće moći popravljati ono što je trebalo biti postavljeno još i prije studenoga: automatizmi, fizička spremnost, hijerarhija u momčadi, način na koji Dinamo napada suparnika koji mu ne želi otvoriti prostor. Nije idealno, dapače.
Europska je, pak, računica nešto manje nemilosrdna: pobjeda u Sunderlandu donijela je sedam bodova ukupno i Dinamo odvela među vodeće u ligaškoj fazi, pa bi još jedan puni plijen, protiv Bayera ili Rennesa 10. prosinca, ozbiljno približio prolazak dalje, a čak i ako ga ne bude, ostaju siječanjske utakmice za željeni proboj. Očekivati šest bodova protiv Nijemaca i Francuza bilo bi nerealno, no očekivati da se Dinamo ondje ponaša kao momčad koja zna što želi, nije, pogotovo nakon Sunderlanda, gdje Leko nije dobio samo utakmicu već (javni) dokaz da ova momčad može izdržati europski intenzitet, a da ne gubi glavu, raspored i vlastiti identitet. Prema nekim kompjuterskim izračunima, inače, Dinamu bi deset bodova trebalo biti dovoljno, no sjetimo se, u šahovskoj igri "Deep Blue" polagao je oružje protiv - čovjeka.
Dvije pobjede, budimo realni, često poprave atmosferu, ali ne moraju popraviti momčad: Dion Drena Beljo može zabiti, Luka Stojković riješiti utakmicu jednim potezom, Josip Mišić uhvatiti ono što drugima ispada iz ruku, ali što kada nitko/netko od njih nema svoj dan? Kovačevićev Dinamo prečesto je tražio odgovor upravo tada, kada je već gorjelo, Leko mora učiniti da se odgovor zna ranije, da momčad ima prepoznatljivu igru i onda kada rezultat ne ide prema planu. I još nešto: ne smije usput izgubiti mlade igrače kojima je otvorio vrata, ali ni svlačionicu kojoj je vratio samopouzdanje. Što u kalendaru s utakmicama svaka tri ili četiri dana, uz nužne rotacije i igrače koji će ponovno morati prihvatiti klupu, neće biti baš jednostavan posao. Poslije Rennesa, konačno, slijedi Lokomotiva, a 19. prosinca Hajduk.
Posljednji čin prije odmora, derbi u kojemu bodovi vrijede tri, a dojam i mnogo više; Leko bi u taj sraz mogao ući kao trener koji je uhvatio priključak, učvrstio europsku poziciju i Dinamu vratio ono što mu je mjesecima nedostajalo: predvidljivost vlastite igre, ali, opet, mogao bi doći i s prtljagom novih upitnika, jer ugovor do ljeta jest zaštita od nove potrage za trenerom, no nije zaštita od pitanja zašto momčad opet stoji na mjestu, pogotovo kada, ipak, u pozadini "vreba" sjena Pola Planasa, iako ju u Maksimiru, preko primarno Zvonimira Bobana i Alberta Capellasa, žele minimizirati.
U Dinamu, dakle, barem načelno (?) od njega ne traže čudo, već da, kada se u prosincu podvuče crta, nitko više ne mora objašnjavati zašto je baš Leko ostao. A to, ako ćemo realno, Leko traži i sam od sebe...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....