Dinamo je protiv NEC-a tražio potvrdu izlaska iz krize, a doživio novi europski udarac: četiri primljena pogotka, još jednom otvorena pitanja o organizaciji igre i sve veći pritisak na Marija Kovačevića. Pitanja, dakle, glase: što se zapravo događa s Modrima, gdje leže uzroci problema i postoji li izlaz, odnosno ima li trener rješenje? Odgovore smo potražili kod Dražena Beseka...

Što vas je najviše zabrinulo u Dinamovu porazu protiv NEC-a: rezultat ili igra?

- Kada izgubiš na domaćem terenu, nikada nije ugodno, ali rezultat je posljedica igre. Nakon uvodnih dvadesetak minuta mislio sam da će Dinamo to lako riješiti. Relativno lako dolazio je na dvadesetak metara od suparničkih vrata i činilo se da je samo pitanje vremena kada će zabiti. Međutim, vrijeme je prolazilo, a Dinamo je igrao samo s loptom. I tu počinju problemi.

Dinamo je primio četiri pogotka. Je li problem u kvaliteti obrane ili organizaciji cijele momčadi? Gdje kao trener vidite najveću pogrešku?

- Da je to jednostavno detektirati, ne bismo o tome razgovarali, ali pokazatelja ima. Ne analiziram Dinamo svakodnevno, nisam toliko unutra, ali kada gledam ovakvu utakmicu, faza obrane za mene je pitanje karaktera i discipline. Poštovanja prema dresu koji nosiš, prema momčadi i zahtjevima koji su pred tebe postavljeni. Dinamo ima previše igrača koji razmišljaju o lopti i tome što će s njom napraviti prema naprijed. A onda, kada je izgube, reakcija je loša. NEC je upravo tu pokazao sve Dinamove slabosti. Igrači nisu odgovorili zahtjevima - u dahu će okorjeli dinamovac, detektirajući: - Obranu ne mogu igrati samo četvorica braniča i još jedan igrač. To je "deset na deset", cijela momčad mora sudjelovati. Možemo ublažavati priču, ali od toga nema koristi. Energija je bila dobra prvih pola sata, a nakon toga počela je nestajati. Igra u Hrvatskoj i Europi mora biti približno jednaka po pristupu, ne možeš se stalno preštekavati. Nositi Dinamov dres znači stalno se potvrđivati, ne samo sebi nego i drugima.

DAMIR KRAJAC Cropix

Beljo zabija, praktički nosi Dinamo, ali momčad ne uspijeva kontrolirati utakmicu. Što nedostaje da individualna kvaliteta preraste u ozbiljnu igru?

- Zabio je dva pogotka, možemo govoriti i o drugim igračima, ali sve je to premalo za rezultat i kontinuitet. Mogao bih naširoko pričati o Dinamu i njegovim ambicijama, ali momčad se stvara radom, disciplinom, mehanizmima i sustavom. A u Dinamu, kada se izgubi lopta, stane se! To je temeljni problem. To je posao struke, ali ne može odgovornost biti samo na jednom čovjeku. Svi su zajedno u tome. Beljo, u prijevodu, nije kotač koji vuče, on je realizator. Mišić je taj koji vuče momčad. A jedan igrač može biti zamašnjak, no bez pratnje to ne može dobro završiti. Realizatorski, nemamo što pričati, tu je sve jasno. Ali nogomet je kolektivna igra, ne može se čekati da jedan igrač sve riješi.

Na kraju, tema je i - Kovačević...

- Sigurno je da je momčad ogledalo vizije koju pred nju postavi trener. U ovom času, bez obzira na Slaven Belupo, Anderlecht ili NEC, Dinamo igra toplo-hladno, a ima dosta igrača koji nisu na potrebnoj razini. Ne mogu govoriti o razlozima, nisam gledao treninge niti znam što se događa unutar momčadi. Ali utakmice nešto pokazuju. Pogledajte govor tijela Valinčića, koji ulazi u igru i trebao bi donijeti prevagu, a vidimo statičnost, reakciju koja ne donosi boljitak. Nijedan igrač nije na terenu samo zbog sebe, nego predstavlja i klub. Za mene je neprihvatljivo koliko je bila loša energija, i onih koji su ušli i onih koji su počeli utakmicu. To govori da nisu na potrebnoj razini. A zašto je tako, na to netko mora dati odgovor. Volio bih da bude na radost Dinama, apsolutno...