Pritisak je sve jači, suci više ne ‘kontroliraju‘ situaciju. Uefa će morati resetirati priču

U polufinalnim utakmicama Lige prvaka vidjeli smo kako funkcionira vrhunski nogomet. U jednoj utakmici, PSG - Bayern, gledali smo spektakularnu igru koja je očarala većinu pratitelja nogometa širom svijeta. U drugoj utakmici, Atletico - Arsenal, bilo je manje spektakularnosti, ali više taktiziranja, što je opet dio logičnih nogometnih pristupa. Ne može svatko igrati napadački do daske kao što radi, s vrhunskim napadačima u izobilju, Paris SG, odnosno vrhunski odgovoriti u ofenzivi i na 2:5 vrlo kompetitivni Bayern. Atletico i Arsenal nemaju tu tehničko-motoričku bogatu energiju, pa je zato razumljivo da su im treneri odredili ipak više opreza u odnosu na posvećenost napadu...

Ono što je u obje utakmice bilo kao trn u peti jest dojam o nedoraslosti sudaca za takvu razinu nogometa. Posebno se to odnosi na Nizozemca Dannyja Makkeliea, koji je sudio u Madridu, iako nije bio uvjerljiv niti Švicarac Sandro Schärer na Parku prinčeva. Kada suđenje postaje sporno na ovoj natjecateljskoj razini, onda je jasno da postoji sustavni (sudački) problem, koji će na nižim razinama, do nacionalnih prvenstava i nižih liga, biti sve izraženiji po istim problemima.

Vidjeli smo, dakle, nekoliko dvojbenih primjena sankcija za igru rukom unutar kaznenog prostora. Vidjeli smo i krivu procjenu "kontakta" suparnika unutar šesnaesterca, koju je sudac "uživo" procijenio jedanaestercem, ali je nakon provjere VAR-a promijenio uvjerenje i dojam te poništio svoju odluku.

Bez da ulazimo u pojedinačne slučajeve, jer je ovdje u pitanju okvir odluka koje su stalno sporne na svim razinama nogometa, vrijeme je da se UEFA i sudačka organizacija preispitaju u kontekstu Pravila nogometne igre, odnosno primjene istih. Zašto?

Razlozi su "stari kao Grčka" i nakon što je uz VAR (od 2018. godine) osnažen dojam da su većinom razriješeni, ušli smo u fazu kada su se vratili u još snažnijem obliku. Primjeri?

Kažimo prije da je po pitanju zaleđa poprilično bolja situacija, pogotovo tamo gdje postoji 3D tehnologija (snimka). Još bolja je situacija kad je u pitanju je li lopta prešla liniju gola, pogotovo tamo gdje se koristi "Goal tehnologija" - senzori povezani sa satom suca. Ključnim problemom ostala je dvojbenost procjena kontakata između suparnika te kažnjivost igre rukom u šesnaestercu. Kada se pojavio VAR prije osam godina, činilo se da će tu biti sve manje problema, a što su statistike dodatno podgrijavale u pozitivnom kontekstu. No, već je duže vrijeme osnažen dojam da suci (više) nemaju isti metar procjene tih spornih situacija te da je opet pojačana interpretacija u odnosu na Pravila nogometne igre. Kada se tome nadoda da je upotreba VAR-a ušla u fazu kada se krše protokoli njegova korištenja (afera u Serie A je groteska, ali je bjelodana verzija forsiranja interpretacije u odnosu na protokol), sasvim je jasno zašto je eruptiralo nezadovoljstvo sudačkim performansama.

Uniformiranost odlučivanja ključ je kvalitetnog i pravednog suđenja, ali i VAR-a. Baš zato je različitost kriterija po istim pitanjima, čak i na elitnoj razini Lige prvaka, alarm za UEFA-u i sudački odjel (Rosetti) da promijene taj poguban trend. Nogomet, oduvijek opterećen s puno cirkulacije novca, danas je postao praktično definiran obiljem svjetskog kapitala koji se umiješao u njegov krvotok. Suci su također postali "firme", profesionaliziraju se u bogatijim ligama, ali i iz manjih zemalja, gdje su još "amateri", zarađuju poprilične iznose već kao VAR i AVAR suci, odnosno predavači i slično. Logično je da u tom lancu interesa svi žele ostati što dulje, pa se teško nose s pritiscima, pogotovo "jačih"...

Kad su u pitanju "ruke", one su postale predmet interpretacija za ili protiv jedanaesterca. Iako u Pravilima nogometne igre jasno piše da odbijanje lopte od tijela u ruku nije kažnjivo, sudac u Parizu je odlučio drugačije. Iako u PNI jasno piše da nije svaki kontakt suparnika ujedno i prekršaj, sudac u Madridu je pokazao na bijelu točku za duel u kojem je jasno da nije bilo, u najmanju ruku, ikakvog intenziteta za najstrožu kaznu. Takve nedosljednosti, o kojima mi u HNL-u možemo svjedočiti gotovo u svakoj utakmici, proizvode polemike, osjećaj neravnopravnosti i kontinuirano jačaju opterećenje za suca i unutar iste utakmice. Postoje i nuspojave, a to je da su igrači, temeljem tih nedosljednosti, počeli iste i provocirati. Na primjer, ima igrača koji gađaju u ruku suparnika, pogotovo kada su u manje opasnoj situaciji unutar kaznenog prostora. Potom igrači svaki dodir "kopačkama" unutar kaznenog prostora (ali i na ostalim dijelovima terena) oplemene urlikom boli i teatralnim padovima, čime izazivaju reakcije tribina i dodatne nefer pritiske na suce. Otkako je u funkciji VAR, koji otkriva sve nesportske reakcije igrača u duelu, kao na primjer kad rukom i laktom zahvate lice suparnika, gotovo svi igrači padaju kao pokošeni i hvataju se za lice, iako nerijetko nije bilo kontakta na licu, nego na drugom dijelu tijela. Suci su počeli kažnjavati sve "živo" jer misle da se tako najmanje griješi i dobivaju negativne recenzije. Slijed takvih pristupa doveo je do toga da imamo i mnoštvo dosuđenih čudnih jedanaesteraca, ili drugu krajnost, da očiti nisu takvim tretirani. Imamo i pojačano simuliranje prekršaja u duelima te nesportsko provociranje kartona za suparnika...

Nogomet je sport kontakta i ako se nastavi s ovakvim tipom procjena, igra će postati kontinuitet prekida, s manjkom tečnosti i ritma, ali i prihvatljive razine agresivnosti.

Ukoliko se nastavi sa sve kreativnijim kršenjem protokola VAR-a, onda će suđenje postati samo prevlast interpretacije, a ne primjena pisanih Pravila nogometne igre, te kao takvo proizvoditi sumnje. Na FIFA-i i UEFA-i je da taj supervažan segment nogometa dovedu u red dosljednosti s povremenim incidentima nedosljednosti, a ne da jača obrnuta situacija...