Kovačević ili loše glumi ili je galaksijama daleko od ‘planeta Dinamo‘. A njih dvojica igraju ispod svake razine...

Još su jedno razočaranje priredili Dinamovi nogometaši svojim pristalicama. Poraz u derbiju s Hajdukom uvijek peče i boli više od „običnih” posrtaja, ali ovaj put se ponajviše osjeća rezigniranost i ogorčenost, jer nikakvog pomaka u odnosu na razdoblje prije trotjedne prvenstvene stanke nije bilo. Ta agonija, dakle, traje, sve su najave o poboljšanjima bile „pucanj u prazno” i još kako je upitno kakav će biti nastavak Dinamove sezone.

A već u četvrtak Plavi nastavljaju natjecanje u Europskoj ligi, na Maksimir dolazi belgijski Anderlecht, trenutačno trećeplasirana momčad tamošnje lige, koja ove sezone igrački ne briljira, ali je ostvarila pet ligaških pobjeda, jednom je remizirala i dvaput je bila poražena. Dodajmo i da je u dvoboju 1. kola EL, Anderlecht u Bruxellesu bio poražen protiv Lyona (1:2). Jasno je da Belgijci nisu nedodirljivi, ali gledajući Dinamovu formu i izvedbe nakon neuspjeha u Stavangeru i neulaska u Ligu prvaka, malo je razloga za optimizam.

Iako trener Mario Kovačević uporno ponavlja „bit ćemo bolji”, to se poboljšanje ne događa. Štoviše, neke su stvari u igri Plavih porazne, poglavito spoznaja da Dinamo u Splitu uopće nije izgledao kao momčad. I nije to bilo prvi put ove sezone, iz utakmice u utakmicu ponavljaju se loše igre. Pa gdje je problem?

Mario Kovačević

ANTE CIZMIC Cropix

Na taj upit odgovor mora ponuditi trener. Činjenica je, naime, da gotovo svi Dinamovi igrači izgledaju znatno lošije nego prošle sezone, osim ubojitog Belje na prste se jedne ruke mogu nabrojati nogometaši koji su napravili pomak u odnosu na lani. Gdjekad je to Perez-Vinlöf, ali je i on u Splitu potvrdio da su Plavi za poziciju lijevoga braniča opet doveli – krilo. U napadačkom je dijelu dobar (asistirao je Belji za pogodak), ali obrambeno je prilično „tanak” i propustan. A obrana bi mu trebala biti temeljna zadaća.

Stoperi Dominguez i McKenna igraju ispod svake razine, Dominguezove loše predstave zapravo ne iznenađuju, zadržao je taj kontinuitet iz prošle sezone, s povremenim pozitivnim bljeskovima. Koji, dakako, nisu bili dovoljni da ga se nekome ljetos „uvali” za spominjanih 10-15 milijuna eura(!?). A McKenna nakon povratka sa SP nije ni nalik onom lanjskom škotskom stoperu, kao da je došao njegov brat blizanac, nevičan nogometnoj igri.

O postavljanju Tabinasa u derbiju na desni obrambeni bok, ne treba uopće trošiti riječi. Jedino nas je zapanjilo Kovačevićevo čuđenje na novinarska pitanja o toj odluci. Ili trener loše glumi i nesuvislo se, uz dozu bahatosti, pokušava izvući iz neugodnih situacija, ili uistinu živi u nekom svom svijetu, galaksijama udaljenom od „planeta Dinamo”. Jer, svakome imalo upućenom u nogometnu igru, posve je bjelodano da Tabinas ni slučajno ne pripada onoj razini igrača na kojoj bi Dinamov nogometaš trebao biti. I nije jedini...

Nećemo sad secirati formu svakoga igrača pojedinačno, to je posve nepotrebno, jer loše izvedbe govore o toj formi. A pravi je problem u spoznaji da oni igrači koji bi trebali biti nositelji igre, koji bi trebali raditi razliku na terenu, to ne čine. Stagnacija je uselila u plavu svlačionicu, logično je da igrači tijekom sezone osciliraju u formi, ali nije logično da gotovo svi igrači, gotovo istodobno, upadnu u tu „crnu rupu”.

Tabinas u prvih 11 očigledna je pogreška

TOM DUBRAVEC Cropix

Ili je možda problem u njihovoj objektivnoj kvaliteti, odnosno limitiranosti? Kovačević je svakodnevno s njima i trener bi svakako morao znati i ponuditi odgovor na pitanje zašto je to tako? Ali pravi odgovor, a ne floskule „bit će bolje, odlično radimo” i slične fraze, koje je dosad nudio javnosti.

Vrijeme „curi”, a u Dinamu, u pravilu, nikad nema vremena. I zato će biti zanimljivo vidjeti kako će Kovačević reagirati protiv Anderlechta? Koga će poslati na travnjak? Hoće li napraviti osjetne promjene u momčadi u odnosu na Split, ili će i dalje uzaludno „čekati” da neki proigraju? Bit će to sasvim drukčija utakmica od poljudske, Anderlecht će svakako ponuditi kudikamo energičniju i intenzivniju igru i Plavi će za ostvarenje dobroga rezultata morati jednako energično i trkački jako odgovoriti Belgijcima. Svih 90 minuta. A to je samo temeljni preduvjet na putu do uspjeha, jer osim izražene želje i borbenosti, trebat će ponuditi i igračku kvalitetu.