Zanimljiv je pogled na postave koje su na travnjak izveli treneri ukupno 48 momčadi koje su ovog tjedna u Ligi prvaka te Europskoj i Konferencijskoj ligi zaigrale u prvim dvobojima play-offa za mjesto u osmini finala tih natjecanja. Analiza tih momčadi koje su istrčale na travnjake diljem Europe, pa i nešto šire, jasno pokazuje kako se nogomet promijenio.
Nekad davno potpuno je normalna pojava bila da u europskim utakmicama na teren istrči momčad sa svim igračima iz države koju predstavljaju, s tim da su neki klubovi koristili dopuštenu mogućnost i imali dvojicu stranaca. U finalu Kupa prvaka, koji se danas zove Liga prvaka, 1979. igrali su Nottingham Forest i Malmö. U kadru za finale kod pobjednika, Šumara, svi su igrači bili iz Ujedinjenog Kraljevstva, a kod poraženih svi su redom bili Šveđani. Kad je Steaua 1986. senzacionalno postala prvak Europe, svi njezini igrači bili su Rumunji. Ubrzo potom brojka se digla na mogućnost korištenja tri strana igrača, a ništa više nije bilo isto nakon Bosmanove presude sredinom 90-ih godina.
Danas, tri desetljeća kasnije, nogometni se svijet potpuno izokrenuo. Malo je momčadi koje uspijevaju u UEFA-inim natjecanjima, a da u njihovim kadrovima prevladavaju igrači iz njihove države. Konkretno, u 48 udarnih jedanaestorki u play-offu takvih je bilo samo 10. Među tih 21 posto klubova našao je mjesto i zagrebački Dinamo, čiji je trener Mario Kovačević protiv Genka izveo šestoricu Hrvata. Utakmicu su počeli Dominik Livaković, Moris Valinčić, Luka Stojković, Josip Mišić, Fran Topić i Dion Drena Beljo. S klupe su ušli još Mateo Lisica, Marko Soldo i Gabriel Vidović, a tu brojku od devet domaćih prešlo je tek pet klubova – dva norveška, Bodø/Glimt (13) i Brann Bergen (10), Celta Vigo (11), Fiorentina i AZ Alkmaar (po 10). Rijeka je bila blizu crte s petoricom Hrvata startera, bili su to Teo Barišić, Ante Majstorović, Ante Oreč, Toni Fruk, Ante Matej Jurić (i Martin Zlomislić je Hrvat, ali je reprezentativac BiH), no na toj je brojci i ostala. Victor Sanchez s klupe nije uveo nijednog hrvatskog nogometaša.
Ne radi se ovdje o prebrojavanju krvnih zrnaca, već o potpunoj promjeni paradigme u europskom klupskom nogometu. Da je netko prije 30 godina nekog ozbiljnog pratitelja nogometa zamrznuo poput Sylvestera Stallonea u Demolition Manu, pa ga sada odmrznuo, vjerojatno bi pomislio da još sanja. Crvena zvezda slavila je kod Lillea s dvojicom igrača iz Srbije u početnoj postavi, za Noah su u pobjedi nad AZ Alkmaarom zaigrala dvojica Armenaca, a posebna su priča Ludogorec i Monaco, koji su startali s jednim Bugarinom i jednim Francuzom u svojim momčadima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....