Kek nije ljutit zbog jedne pogreške, poruka je puno ozbiljnija. To više nije obična kritika, to je upozorenje

Matjaž Kek nakon pobjede protiv Istre 3:2 nije izgledao kao trener koji je upravo osvojio tri boda. Barem ne u prvim minutama nakon utakmice.

Rijeka je sedamdesetak minuta imala praktički sve pod kontrolom. Vodila je 3:0, Istra nije ozbiljnije prijetila, izgledalo je kao da će bijeli mirno zaključiti utakmicu, možda zabiti i četvrti pogodak te u dobrom raspoloženju dočekati veliki europski izazov protiv Midtjyllanda. A onda je sve krenulo u potpuno pogrešnom smjeru.

Niko Janković je u 72. minuti pogrešno procijenio jednu loptu i praktički poklonio Jaganjcu pogodak za 3:1. Bio je to trenutak koji je utakmicu okrenuo, Istra je osjetila da ipak može nešto napraviti, pogodila i gredu, a Frederiksen u sudačkoj nadoknadi zabio za 3:2. Od gotovo riješene utakmice Rijeka je došla do situacije u kojoj se na Rujevici posljednjih nekoliko minuta gledalo prema semaforu.

Ipak, bilo bi pogrešno Kekovu ljutnju svesti samo na Jankovićevu pogrešku. Uostalom, kada je nakon utakmice izravno upitan je li njegova poruka bila namijenjena upravo njemu, Kek je to odmah odbacio. Greške su, rekao je, dio nogometa. Ono na čemu se puno više zadržao bili su ležernost, sebičnost, nonšalancija i činjenica da su pojedinci prestali razmišljati o momčadi.

Kek je očito očekivao da će igrači koji ulaze s klupe donijeti novu energiju, ozbiljnost i pomoći momčadi da utakmicu mirno privede kraju. Umjesto toga Rijeka je počela gubiti strukturu. Bilo je više individualnih pokušaja, manje discipline i sve manje one igre koju je trener do tada, sasvim opravdano, mogao gledati sa zadovoljstvom.

U nastavku su ulazili Gojak i Pavić, zatim Adu-Adjei i Barco te na kraju Devetak. Ne bi se sada trebalo upirati prstom u jednog od njih i tvrditi da je njegova kritika bila namijenjena baš nekome od njih. Ali kada trener kaže da ne voli kada igrač uđe u utakmicu pa počne igrati za sebe umjesto za momčad, onda je prilično jasno da ga je dio onoga što je vidio nakon izmjena ozbiljno zasmetao.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Janković nije glavni razlog Kekove ljutnje. Njegova je pogreška samo otvorila vrata problemu koji je trener poslije vidio puno šire. Keku nije problem ako igrač pogriješi. Problem mu je kada momčad prestane biti momčad. To se dogodilo u posljednjih petnaestak minuta.

Kada vodiš 3:0, ne moraš juriti osobnu statistiku, tražiti potez viška ili pokazivati da možeš sam riješiti utakmicu. Moraš je završiti. Ozbiljno, profesionalno i koncentrirano. Moraš poštovati protivnika koji će iskoristiti svaku ponuđenu priliku, suigrače koji su 70 minuta radili za takvu prednost, ali i navijače koji očekuju da njihova momčad igra do posljednje sekunde.

Rijeka to protiv Istre nije napravila.

Kek je rekao da mu je prvih sedamdesetak minuta bilo pravi gušt gledati svoju momčad. Govorio je o totalnoj kontroli i zreloj igri. Ali puno je važnija njegova završna poruka: ili će takve stvari riješiti ili nekoga neće biti.

To više nije obična kritika nakon utakmice. To je upozorenje. I dolazi u jako važnom trenutku, samo nekoliko dana prije Midtjyllanda.

Protiv Istre je Rijeka mogla sebi dopustiti da posljednjih 15 minuta izgubi glavu i ipak pobijedi. Rijeka je pobijedila, uzela tri boda, ali istodobno i dobila vrlo jasno upozorenje pred četvrtak. Protiv Danaca neće biti dovoljno odigrati dobro sat vremena ili 70 minuta. Nakon 0:2 iz prve utakmice trebat će svih 90, možda i više, na maksimumu.

Bez opuštanja. Bez sebičnosti. Bez osjećaja da je posao završen prije posljednjeg zvižduka.

Kek nije toliko ljut zbog toga što je Rijeka primila dva gola. Bio je ljut zbog načina na koji ih je primila. Jer je na tih petnaestak minuta ponovno vidio Rijeku koja je prestala igrati zajedno, počela gubiti sigurnost i sama vratila protivnika u utakmicu koju je već potpuno kontrolirala.

Bijeli su na 15-ak minuta prestali igrati kao momčad. A to je kod Keka puno veći problem od jedne pogreške.