Kako je jedan rezultat preko noći promijenio sve? Lijepo je biti navijač Dinama, a muka - fan Hajduka...

Pogled na medijske i ostale komunikacijske platforme od četvrtka navečer i dalje sugeriraju jednu ružičastu zbilju pored maksimirske šume. Istodobni vjetrovi odjeka podno Marjana dočaravaju atmosferu povijesne muke. Slučajni namjernik, koji je do sredine ovog tjedna pratio iste izvore odjeka i šumova u eteru, mogao bi pomisliti da je između dvije konzultacije javnih odjeka prošlo barem par godina.

Do srijede ste mogli čitati kako je kadar Modrih zbrda zdola, igra zdola zbrda, kako je Oršić nažalost kao veteran, Valinčić izgubljen slučaj, obrana i veza propusni kao maslac, i jedino Beljo sam drži na životu Dinamo. Donedavnog trenera omalovažavalo se nimalo gospodski. Naprotiv…

Nakon velike pobjede u Sunderlandu svijet se stubokom promijenio. Jedan te isti kadar igrača je postao sjajan, naši dečki su top, a privremeni trener je "pokazao kako se to radi". Naš dečko mora ostati, i ne trebaju "skupi stranci", ni na terenu, ni na klupi, a još manje u uredima. Oko Dinama je stalno neki javni presing i stvaranje napetosti. U predizbornoj trenerskoj kampanji svako malo možete spoznati neko novo ime koje "ozbiljno figurira" za klupu Modrih. Fascinantno je to kako neki klupski sastanci, s navodno povjerljivim temama, postanu javno dostupni i prije nego se akteri udalje iz Maksimira.

Jedino objašnjenje tome je da netko iz vodećih struktura dojavljuje to medijima i prerasta u svekoliko citirane "insajdere". Takve dojave stvaraju dojmove kaotičnosti, zbunjuju javnost, jačaju negativnu percepciju klupskih poteza, pa je pitanje s kojim ciljem netko to čini.

Za 90 minuta nemoći da svladaju Lincoln promijenila se epoha doživljaja Hajduka. U prethodnoj epohi, prije par dana, bili su "nikad jači za naslov HNL prvaka nakon 20 godina, napokon s trenerom velikim znalcem koji ima neke Ivićevske (?) obrise, s nizom sjajnih stranaca koji su "čudom" došli na Poljud". Tamošnja simbolika je Livaja, koji je eto shvatio da "više ne može kao prije" i u redu je da čeka s klupe svoje minute kad suparnicima nestane snage. U četvrtak navečer počela je druga epoha. Trener je pokazao da je redikul, nema plana B, C, D, E, a s ovom momčadi se ne može ništa. Grijeh je pored takvih da nam je Livaja na klupi...

Svjetovi se eto mijenjaju od utakmice do utakmice, doživljaji od jedne do druge krajnosti. U takvom okruženju zbilja je teško djelovati nogometnom logikom. Populizam je dio ljudske prirode, ali kada se nametne kao "zakon" tada najveću cijenu plaća struka i snaga realnosti. Vjerojatno su ti sastojci velikog doprinosa što u hrvatskom nogometu proizvodnja igrača, razvijanje talenata i afirmacija stručnih djelovanja živi proces srozavanja.

Dinamo je ostvario važnu pobjedu u kontekstu ambicije prolaska grupe Europske lige. Hajduk nije izgubio realne šanse da ostvari isti domet u Konferencijskoj ligi. To su važne zbilje za naš nogomet i ta dva kluba. Nitko ne može znati što će donijeti ova sezona, ali je jasno da će netko između Dinama i Hajduka, u javnoj percepciji biti definiran kao veliki gubitnik, a drugi kao veliki pobjednik.

Ukoliko bi te okvire definirao jedan pogodak, bod, kriva sudačka odluka, loš dan ili ozljeda važnog aktera, znači li to da je netko sve loše napravio, a drugi sve dobro? Kod nas, i to je sve snažnije koliko i devastirajuće za nogomet, sve su procjene ovisne o jednom detalju, svaka logično dugoročna predviđanja svode se na kratkoročno definiranje. Kao da je ovo briškula ili bela, a ne nogomet, najveća kompliciranost vrlo jednostavnog sporta.

Lijepo je biti od četvrtka navijač Dinama, a muka je biti fan Hajduka. Dan prije toga muka je bila biti fan Modrih, a najveća sreća navijač Hajduka. Nakon nedjelje u Osijeku (Hajduk), i Varaždinu (Dinamo) sve se to može promijeniti u javnim odjecima, a i posljedičnim klupskim funkcioniranjima. Taj vrtuljak je zapravo najveća muka koja prijeći normalnije razvijanje našeg nogometa. I ne samo njega.