U prvom El Clasicu sezone gledali smo jako dobar nogomet. Bez obzira na značaj utakmice, koja je mogla biti i "presuda" šampionskim ambicijama Reala, odnosno bijeg Barcelone na plus 9, vidjeli smo odlične akcije, brzinu tranzicija, vrlo kvalitetne individualne učinke, top obrane i banalne greške. Sve ono što nogomet čini tako zanimljivim dogodilo se pred 62 tisuće gledatelja na nedovršenom Camp Nou.
Barcelona i Real, pogotovo kada je na klupi Madriđana Jose Mourinho, imaju dvije oprečne filozofije igre. Katalonci su definirani kao ofenzivci, sustava 4-3-3 sa varijacijama, ali uvijek usmjereni na postizanje gola više od suparnika. Real je pragmatičniji, manje opterećen estetikom igre, a puno više zaokupljen osvajanjem trofeja. U tom kontekstu se ovaj El Clasico očekivao u većem dijelu analitičkog svijeta kao potvrda lepršavosti igre Barcelone, odnosno fokusiranost na čvrstu obranu Reala.
Barcelona je porazom u Parizu odala prvi put ove sezone, nakon odličnih rezultata i efikasnih utakmica, kako ima problem ako ne može nametnuti svoju ofenzivnu hitrinu i visoki presing. Hansi Flick je dosljedan svojoj ideji protiv Luis Enriquea i dalje držao visoku posljednju liniju, kako bi mu formacija bila što plića, a visoki pritisak što efikasniji. No, PSG ima takve igrače koji su tome nalazili rješenja. Oni su naime i dovoljno brzi i dovoljno tehnički potkovani da kroz pas preskoče prvu liniju presinga, a tada imaju otvorenije putove da ugroze ionako ranjivu (jer joj nedostaje hitrine) obranu Barcelone.
Nekoliko dana kasnije, eto, Flick nije odustao od svoje ideje. Realu se suprotstavio s momčadi koja naginje napadu te je posložena tako da može, prije svega, raditi probleme suparniku na njegovoj polovici.
Jose Mourinho je ovaj put taktičkim izborima startne postave ipak iznenadio. Odabrao je također ofenzivniju momčad, s dva "španera" u sredini terena, Bernardom Silvom i Gulerom, kojima je leđa čuvao Tchouameni, a ispred njih je ordinirao Bellingham. Uz isturenog Mbappea, na lijevom krilu je bio brzi i prodorni Diomande, koji za razliku od Vinicijusa Juniora (suspendiran), više pomaže u defenzivi. Takva formacija djelovala je jako dobro u prvom poluvremenu i dojam je da je iznenadila Flicka. Uz dva znalca kao Silva i Guler, te čvrstog tehničara kao Bellingham, Real je dobro parirao tehničkoj prednosti igre Barcelone. Pri tom su veliku pomoć imali od prije navedene pozicioniranosti obrane domaćih. Posljednja linija Barce igrala je praktično na centru i kad bi Real osvojio loptu brzo bi kroz tranziciju koristio prazne prostore i lomio blok domaćih. Pri tom je "slučajni" pogodak Mbappea za 1:0 bio nagrada uvjerljivijoj Realovoj igri te slabostima Flickove defenzive.
U drugom dijelu su se dinamike promijenile prije svega zato što je Barca podigla razinu agresivnosti, a uslijed koje se blok Reala spustio iz srednjeg u niži status. Izjednačujući pogodak Raphinhe bio je pokazatelj kako je samo jedna dekoncentracija suparničkog bloka dovoljna da raspucani ofenzivni Barcelone to kazne. No, nije to bilo dovoljno domaćinima, jer je i Realov kiler, Kylian Mbappe, stalno vrebao priliku za bijeg, uz podršku Diomandea i Bellinghama. Da je Englez bio malo logičniji u par napada mogao je Mbappe poslati samog pred gol. Bellingham je to kompenzirao sjajnim potezom iniciranja akcije za drugi pogodak, a koji je materijalizirao Mbappe nakon fantastičnog prodora svježeg (ušao deset minuta do kraja) Camavinge. Ta je akcija bila simbolika ranjivosti posljednje linije Barcelone, te snage Realove brze tranzicije.
Iako su napadački akteri oni koji privuku najveću pažnju, treba reći da je u ovoj utakmici tehničko-taktički gledano presudila kvaliteta igre braniča Reala. Tu prije svega mislimo na Cucurellu, koji je izvanredno blokirao Lamine Yamala, te Valverdea, čija fizička nadmoć dolazi do punog izražaja kad je na desnom boku, više nego kad je vezni igrač. Odlično pokrivene bočne pozicije (Valverde-Guler desno uz dupliranje Konatea, Cucurella-Diomande lijevo, uz dupliranje Huijsena) bile su prevaga u osnaživanju vrlina Reala (čvrsta obrana i tranzicija) i mana Barcelone (ranjiva obrana i jalovost napada kad su bokovi zatvoreni).
Bilo bi nepravedno ne istaći važne obrane Ukrajinca Lunina, koji je dostojno zamijenio Courtoisa.
U vrlo zanimljivoj igri Barcelone i Reala kao novost sezone spoznali smo da Mourinhova momčad može izgledati vrlo moćno, tehnički, ali i u kolektivnom pristupu. Ono što je nedostajalo pored očite fizičke moći (motoričnosti) sada se ukazalo. Zato je prvenstvo ipak "spašeno" za Realove šampionske ambicije, a za Barcelonu se nije dogodilo ništa dramatično. Borba u vrhu biti će, uz Atletico, vrlo intenzivna...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....