U 71. minuti finala lanjskog Kupa Miha Zajc već je praktički vidio loptu u riječkoj mreži, prebacio je vratara, a onda na gol-crti pojavio se Branko Pavić. Izbio ju je, spasio Rijeku trećeg primljenog pogotka, premda ne i poraza. Ipak, i u toj se sceni, gledajući iz današnje perspektive, skriva i prstohvat nogometne ironije, jer Dinamu se ispriječio igrač kojeg je samo četiri mjeseca ranije prepustio Rijeci.
Pavić, dakle, u utorak ponovno igra protiv bivšeg kluba, s dodatnim argumentima koje u siječnju nije imao. Nije riječ o pogocima, asistencijama ili atraktivnim potezima, jer to ni nije njegov habitus niti glavni forte, već o brojkama koje otkrivaju koliko je 19-godišnji veznjak napredovao. I koliko se danas, barem u određenim segmentima igre, približio profilu igrača kakvog Modri već neko vrijeme traže. U osam ovosezonskih prvenstvenih nastupa, odnosno 649 minuta, Pavić je, naime, prema bazi Statz upisao 28 obrambenih startova i 16 presječenih dodavanja, odnosno, ukupno 44 takve akcije, ili, prevedeno, najviše u HNL-u! Pritom ima 89,8 posto uspješnih dodavanja, što sugerira da ne obavlja samo posao oduzimanja lopte, već je i dovoljno siguran kada je treba predati suigraču.
Ne govorimo, dakle, o nogometašu koji će odlučivati utakmice u suparničkom šesnaestercu, ne već baš o onome čiji je posao naoko nevidjiv, ali se ističe kada nema nikoga da ga ne obavi. Čistač, no ne baš i to... A napredak nije samo posljedica veće minutaže: u prošlosezonskih 676 prvenstvenih minuta za Rijeku upisao je 23 obrambena starta, otprilike 3,1 na 90 minuta, dok je ove sezone na 3,9. Rast od oko 27 posto, dakle, prati i razvoj njegove uloge, a od siječanjskog odlaska iz Dinama skupio je više od dvije tisuće službenih minuta u riječkom dresu, što znači da kontinuitet koji u Maksimiru nije imao, na Rujevici je dobio. A ujedno i iskoristio, i to kod dvojice različitih trenera.
A slijedom svega, Dinamo je, eto, u kolovozu doveo Kirila Kravcova, upravo za poziciju zadnjeg veznog, a Rus u 295 prvenstvenih minuta ostvaruje četiri obrambena starta na 90 minuta, dakle neznatno više od Pavića. Obrambena aktivnost nije mu, očito, problem, međutim, Pavić ima gotovo devet posto bolju preciznost dodavanja: 89,8 prema Kravcovljevih 80,8 posto. Nije to, dakako, presuda o njihovoj kvaliteti, jer Rus je tek stigao, a statistika ne otkriva težinu svakog dodavanja, ali jest usporedba koja tjera na razmišljanje - Dinamo je tražio alternativu Mišiću, dok u Rijeci stasa igrač kojeg je imao. Doveo je Dinamo i istaknuo Fuzyja Taylora, koji pokazuje kvalitetu kod Jerka Leke, no on trenutačno nije ni blizu prve momčadi. Tu, doduše, treba povući važnu crtu; Josip Mišić, sa svojih 84 posto točnih dodavanja i 1,6 obrambenih startova na 90 minuta, nije slabija šestica zato što Pavić ima veće brojke u tim kategorijama.
Dinamov kapetan organizira igru, određuje ritam i preuzima odgovornost koja ne stane u dva statistička retka, jer niti je Pavić dokazao da bi jednako funkcionirao kao usamljeni zadnji vezni Dinama, s mnogo prostora iza leđa, kao u Rijeci, gdje uz sebe često ima drugog veznjaka, dok mu upravo takva struktura omogućuje agresivnije iskakanje, presijecanja i osvajanje lopte. Ali ako je to objašnjenje zašto je lakše uspijevao na Rujevici, onda je legitimno pitati zašto mu Dinamo nije mogao stvoriti put da uspije u Maksimiru. Pavić nije (bio) talent koji je netko slučajno otkrio, prošao je Dinamovu školu, došao do Lige prvaka, bio prepoznat kao zanimljiv razvojni projekt, a nakon ozljede, posudbe i promjena trenera ipak je otišao i u Rijeci je, pak, dobio ono što mladom igraču - još uvijek 19-godišnjaku! - treba: minute, odgovornost i mogućnost pogreške. Slijedom svega, nije slučajno da se nametnuo u kontinuitetu, najprije u završnici prošle sezone, a onda i ove jeseni.
Ne treba ga, dakako, pretvarati u gotova Mišićeva nasljednika. Europske utakmice pokazale su da još mora napredovati, osobito kada protivnik podigne intenzitet, a ni gotovo 90 posto točnih dodavanja ne znači da je riječ o vrhunskom kreatoru. No, Dinamov problem ionako nije samo pitanje tko je danas bolji, Pavić ili Kravcov, nego zašto klub, unatoč svim ulaganjima i vlastitoj školi, toliko dugo nije uspio pripremiti ozbiljnu alternativu Mišiću.
U utorak će, eto, Pavić opet stati na drugu stranu, s time da više ne mora dokazati da mu je u Dinamu učinjena nepravda. Sada dolazi kao važan igrač Rijeke, u sustavu Matjaža Keka, uz statističku i dojmovnu potvrdu da je u devet mjeseci napravio ozbiljan iskorak. Je li Maksimir pogriješio kada ga je pustio, pokazat će tek vrijeme, ali je jedno već sada teško osporiti: Rijeka je od njega dobila korisnog, sve stabilnijeg zadnjeg veznog, dok Dinamo i Mario Kovačević i dalje traže odgovor na isto pitanje: tko dolazi poslije Mišića? Ili uz njega. Možda nam natruhe odgovora da direktni duel u utorak od 18 sati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....