Priča je najnovija i relativno je svježa u kontekstu napredovanja. Još prije osam godina Sergej Jakirović bio je trener u Sesvetama. Imao je 41 godinu, i kod nas, kako to već ide, šira javnost je već mislila da je njegovo vrijeme prvoligaškog iskoraka isteklo. Uobičajene su one teze, u stilu "da je nešto vrijedio već bi bio u najvišoj ligi".
Jakirović je igrao nogomet do 2015., tako da je prvoligaški poziv 2018., da preuzme Goricu bio relativno brza prilika za iskorak. Nije ju ispustio i u Turopolju je napravio dojmljiv posao, odnosno postao je etablirano ime na domaćem trenerskom nebu. Kad je abdicirao u veljači 2020., napravio je možda jedinu krivu procjenu karijerne strategije. Prihvatio je poziv Maribora, koji je bio u silaznoj putanji. Brzo je odstupio i onda se "razigrao" u mostarskom Zrinjskom, osiguravši između ostalog sebi i prvi naslov prvaka države.
Poziv iz druge najuspješnije sredine u protekloj dekadi HNL-a, Rijeke, bio je velika šansa da podigne i razinu svog imidža u jačoj hrvatskoj konkurenciji. Prihvatio je poziv i pokazao uspješnost, možda najviše u slaganju momčadi za novu sezonu, po svojim kriterijima, a koja je kasnije, ne sa njim, bila temelj osvajanja naslova prvaka. Jakirović je pak opet iskazao naglašenu dozu ambicioznosti i prihvatio je poziv Dinama u kolovozu 2023., što je bilo nekorektno prema Rijeci, ali za njegovu karijeru možda ključni potez.
Jakirović jest smijenjen nakon debakla kod Bayerna (2:9) u Ligi prvaka, ali je u 60 utakmica na klupi Modrih stekao i velika iskustva domaćeg i nadasve međunarodnog natjecanja, te je osvojio i duplu krunu. Dobar odjek koji je garantirao da mu neće nedostajati ponuda izvana, što se uskoro dogodilo ugovorom sa Kayserisporom. Sve očito dobro učinjeno u tom klubu unutar 5 mjeseci donijelo mu je vrlo brzo najveću priliku za iskorak u europski višu razinu nogometa. Pozvan je u Hull City, gdje su strahovali da neće uspjeti zadržati status u Championshipu (druga razina engleskog nogometa), pa su htjeli trenera fajtera, sa kojim u odnosu na uloženo, ne mogu puno izgubiti, ali mogu puno više dobiti...
U ponedjeljak navečer zaokružena je prva značajna era karijere Sergeja Jakirovića. Osiguranje plasmana u finale play offa za proboj u Premiership, već je odredio dvije važne stvari. Prva da je Hull jako dobro pogodio sa trenerom i da su "dobili puno, puno više od očekivanog". Druga je važna posljedica da Sergej Jakirović više nije no name, nego je u super teškoj konkurenciji Otočkog nogometa, i u jednoj od najtežih liga na svijetu (po nekim parametrima je zahtjevnija i od nekih iz "petice") napravio čudesni iskorak sa "otpisanom škvadrom"...
Treneri koji uspiju ostvariti ovakav tip uspjeha, neovisno da li će u posljednjih 90 minuta maratonske sezone izboriti i rajski epilog (plasman u Premiership i 150-200 milijuna novog prihoda), postaju vrlo zanimljivi kompliciranom engleskom tržištu. Jer imati onog stručnjaka koji od momčadi koja ne može dovoditi pojačanja, stvori škvadru kompetitivnu za elitni rang, dakle nadmaši objektivne mogućnosti i time podigne vrijednosti, to je meta za sve one koji takve trenere, i domete, nemaju.
Pokazati se, kao prvak Hrvatske, prvak BiH, uspješan i u Championshipu, potvrda je Jakiroviću i onome koji treba ambicioznog trenera, u Engleskoj i posljedično širom Europe, kako postoji veliki stručni potencijal. Sa 49 godina Jakirović živi najbolju fazu karijere, ali istodobno ulazi u drugu fazu kada će uslijediti i zahtjevnije role, novo i teže potvrđivanje ali i zeniti karijere. Sve to dakako praćeno i odgovarajućim financijskim efektima...
Hrvatski treneri sve cjenjeniji
Kontinuirani napredak Jakirovića donio je hrvatskoj stručnoj piramidi još jednog trenera koji će se afirmirati u međunarodnoj konkurenciji. U odnosu na 1990-te, kada je još vladala stara garda trenera, ali bez značajnijih inozemnih angažmana, u ovom mileniju hrvatska je struka napravila važan međunarodni iskorak. Ako je nekoć bio problem da neki Hrvat ostvari ugovor u europski relevantnim klubovima, pa se govorilo o tome kako "nisu kompaktni i ne pomažu si međusobno da dobiju posao, kao neki drugi lobiji", već više od dekade naši treneri u inozemstvu su standard.
Jedan od ključnih razloga tome su i uspjesi reprezentacije Hrvatske, koja je od EURA 96, a posebno od Mundijala 98, upoznala svijet sa novom realnošću nogometne panorame. Činjenica su brojni naši igrači iz tog i kasnije razdoblja imali karijere u velikim europskim klubovima, donijela je dvije nove zbilje. Prvo da su svjedočili o kvaliteti koju je netko u Hrvatskoj stvarao, prije nego je europska struka to nadograđivala. To je bio znak da Hrvatska nije nogometni bljesak, nego je zemlja talentiranih i kreativnih nogometnih okvira. Drugi zbilja jest da su igrači koji su igrali za Juventus, Milan, Barcelonu, Real, Bayern, Inter, WH i ine slavn(ij)e klubove, stekli globalnu prepoznatljivost. Samim time se njihove kandidature, kada su treneri, lakše uzimaju u obzir...
Čudesni uspjesi Krune Jurčića
Hrvatskih trenera danas ima na svim stranama svijeta. Uspješni su u Aziji, Africi, Oceaniji, i ne znači ako nisu u zapadnoj Europi da nemaju stručnu razinu za taj nogomet. Uostalom, primjer Krune Jurčića koji čini čuda u Egiptu najbolje tome govori u prilog. Ne poklopi se svakom iskorak u željene lige petice ili bliske (Nizozemska, Portugal, Belgija...). Oni koji u tome imaju više sreće stvaraju si ime.
Niko Kovač najbolje kotira
Ovog trenutka najviše kotira Niko Kovač, koji je među ostalim bio i trener Bayerna, a sada je prvi stručnjak drugog kluba Bundeslige, Borussie Dortmund. Ivan Leko, koji je u Belgiji poznat kao uspješan trener, u finišu ove sezone u prilici je osvojiti drugu tiulu prvaka, ovaj put sa Club Bruggeom. Velike prilike imali su i tri Splićanina, nekoć vrhunski nogometaši, Slaven Bilić, Ivan Jurić i Igor Tudor. Bilić je vodio nakon Lokomotive Moskva, Besiktas, pa West Ham United u Premiershipu, uspio je uvesti u elitni razred engleskog nogometa i WBA. Imao je i par egzotičnih angažamana, gdje je najviše financijski profitirao.
Ivan Jurić je bio uspješan sa Veronom, Torinom, te zaslužio poziv Rome. No uletio je kaotičnu fazu tog kluba, koja je završila neuspješno. Jurić je vjerojatno pogriješio što je brzo prihvatio i poziv otpisanog Premierligaša Southamptona, ali je nakon smjene na Otoku dobio veliku šansu da ispravi sve krive tokove. Pozvala ga je Atalanta, na preporuku njegova mentora Gasperinija, koji je preselio u Romu. Nažalost po Jurića, ta optimalna opcija za njegovo poimanje nogometa, zaključena je nakon par mjeseci i 15 utakmica...
Kad dostignete određene razine u trenerskoj karijeri, kao recimo Jurić, onda neuspjesi nisu put u zaborav. Iznova nekome treba novi trener da promijeni loše tijekove, pa oni koji imaju iskustvo dobiju nove prilike. Pokazalo se to i u slučaju Igora Tudora, koji je doista nanizao dojmljiv red etabliranih klubova. Bio je trener Hajduka, potom PAOK-a, Karabukspora, Galatasaraya, Udinesea, Verone, Marseillea, Lazija, Juventusa i Tottenhama. Iako je u tom slijedu imao neuspješnosti, Tudor je dobivao nove prilike i to na prestižnim adresama, dijelom jer je bio igrač Juventusa, reprezentativac Hrvatske, dijelom i zato što je očito imao dobrog agenta koji ga je znao pravovremeno uputiti tamo gdje je bila prilika. Sa 48 godina Tudor je još dovoljno mlad da sanira slijed razočaranja posljednjih par sezone, i onda odabere novu sredinu gdje se trenerski može revitalizirati...
Slaven Bilić, koji je bio jedan od simbola početka tog hrvatskog trenerskog iskoraka 2012., sada sa 57 godina čeka povratak na mjesto sreće. Nakon što je 6 godina bio izbornik A, i dvije godine prije U21 reprezentacije, uslijedilo je 11 međunarodnih godina karijere.
Sada je u statusu čekanja epiloga odluke Zlatka Dalića i prvi izbor HNS-a za njegova nasljednika...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....