Ivor Pandur veliki je i sjajni slavljenik nakon ulaska s Hull Cityjem u Premier ligu, no dok su u srijedu njegovi dečki odletjeli na ludi provod u Las Vegas, s kojim ih je počastio gazda, on se u Hiltonu Costabella priključio hrvatskoj reprezentaciji za svoje prvo veliko natjecanje s Vatrenima.
- Kakva godina iz bajke. Ušao sam u Premier ligu, ostvario dječački san, a sad idem na Svjetsko prvenstvo, što mi je bio drugi san. Još samo nedostaje medalja, pa da mogu reći kako je to za snimiti film - kazao nam je izvrsno raspoloženi Pandur.
Nema njemu ljepšeg grada od Rijeke. Kakav Las Vegas...
- Nije mi žao što nisam išao u Las Vegas, nisam čovjek od velikih tuluma, ne mogu reći da nešto posebno guštam u tome. Više volim biti okružen prijateljima i curom Vanom, kad su oni sa mnom, mogu biti gdje god, bit će mi najdraže. U utorak sam proveo dan s njima na moru, bilo mi je najljepše ikad, proletjelo je, to me najviše ispunjava. Sva sreća, nisam nikad bio od noćnog života, ali znam koliko Englezi to vole, drago mi je zbog njih.
Na kojoj plaži ste bili?
- Ljepše je meni na plaži Svežanj, u baru Bunga u Kostreni nego u Las Vegasu. To je moje omiljeno mjesto.
Pun je impresija.
- Ogromno je to što smo napravili. Čudo. Još se nisu slegli dojmovi. Nemaš vremena za stati, ali niti ne želiš. Nekoliko dana sam uživao sa suigračima i najbližima, a sad idem u novi izazov.
Jeste li prvi put bili na Wembleyju?
- Jednom ranije cura i ja gledali smo boks na Wembleyju. Prvi put sam bio zbog nogometa i odmah na terenu – smije se Ivor.
Kakav je to doživljaj?
- Predivan. Stadion je nevjerojatan. Kažu da je to najskuplja utakmica na svijetu, po tom aspektu i najveća, naravno da ne uspoređujem s Ligom prvaka. Koliko su samo truda uložili, svlačionica je bila u našim bojama, stadion je podijeljen na naše i njihove kolorite, tribine pune... Fantastično, ali kad igraš utakmicu ne kužiš to. Znaš da je veliko, da je galama, ali unutra si na terenu i tek kad se svira kraj shvatiš koliko je to bilo veliko.
U kojem trenutku ste počeli vjerovati da ćete ući u Premier ligu?
- Dobro pitanje. Kad je Sergej Jakirović potpisao i postao naš trener, prva poruka koju sam mu poslao bila je: "Šefe, hoćemo li osvojiti Championship?". Vjera je postojala od početka, ali okolnosti su bile takve da smo prvo morali razmišljati o ostanku, budući da smo imali zabranu transfera, ozljede... Zaredali smo s nekoliko pobjeda i shvatili da možemo nešto napraviti. Zajedništvo je nevjerojatno, kao i u reprezentaciji, ali tada se stvorila i vjera. Upravo zajedništvo nas je dovelo tako visoko. Nismo se zamarali ni u jednom trenutku s konačnim ciljem, išli smo utakmicu po utakmicu i na kraju nas je to dovelo do Premier lige protiv svih prognoza.
Kad ste ušli u doigravanje kao šesti, slika je bila jasnija.
- Imali smo jaku vjeru da ćemo izboriti play-off, iako nekoliko utakmica rezultati nisu bili dobri te je situacija skliznula iz naših ruku. Odjednom smo ovisili o drugima. Znali smo da Millwall ima nevjerojatnu sezonu, ali znali smo da smo bolji, iako smo jednu utakmicu dobili, a drugu izgubili. Naš je stožer napravio sjajan posao. Prvi susret 0:0 bio je kao partija šaha, a u drugom smo iskoristili šanse jer su igrači s klupe napravili razliku.
Špijunska afera dovela vam je Middlesbrough.
- Već smo bili spremni za Southampton. Nitko nam iz kluba nije govorio da će Liga ići tako daleko da će zamijeniti protivnika. Sjećam se toga poslijepodneva, šok je bio kad smo čuli da igramo s Middlesbroughom. Govorilo se da će se promijeniti datum, satnica... Ali to nije bilo moguće. Sve je stajalo u zraku. Očito je Liga odlučila dati primjer svima koliko će ih koštati špijunaža, dosta hrabra odluka koja nas je mrvicu poremetila, ali samo prvih nekoliko sati. Mi, igrači, bili smo uvjereni da ćemo pobijediti jer zaslužili smo Premier ligu.
Kako kao nogometaš gledate na to da se netko bavi špijuniranjem protivničke ekipe?
- Kad sam bio u Italiji, to se radilo. Neću reći da je bila normalna stvar, ali... Tamo je fokus puno više na taktici, pa je to imalo veće značenje. Sada, tri dana prije utakmice, poslati analitičara da snimi trening, budalaština. Nema veze s vezom. Igrali su međusobno, znaju se. Nije fer, možda su baš nešto specifično uvježbavali, a oni su im to oduzeli. Ne kažem da bi rezultat bio drugačiji. Svatko zaslužuje da sve bude fer, pa neka bolji pobijedi.
Fešta je trajala do srijede kad je momčad nastavila još jače – u Las Vegasu.
- Dečki su dobili privatni avion, sve besplatno, hotel, restorane, klubove, barove na plaži, sve je rezervirano, a dobili su i džeparac. Filmska scena. Što naš predsjednik obeća to i ispuni. Baš mi je drago što je tako, ovi dečki to zavrjeđuju. Nikad više nećemo svi zajedno biti na okupu, pamtit će to do kraja života. Iza utakmice imali smo organizirano za igrače, obitelji, meni su došli cura i prijatelji. Dan poslije dečki su bili u Hullu, ja sam ostao u Londonu sa svojima, u utorak je bila parada, a u srijedu su oni krenuli u SAD. Propustio sam i paradu u utorak, startala je u četiri, a ja sam imao avion sat i pol kasnije. Nije mi nimalo žao, znam zašto sam u Rijeci i kakva je privilegija biti u reprezentaciji. No, drago mi je zbog suigrača, napravili su posao i trebaju uživati.
Jeste li Jakirović i vi nešto poklonili jedan drugome?
- Nismo ništa, rekao sam – čestitat ćemo si kroz Premier ligu. O njemu bih mogao pričati do sutra. Jako su mi on i stožer uljepšali zadnju godinu dana, to su moji ljudi, iz naših krajeva. Volimo piti kave i družiti se, razumijemo se na drugačiji način. Sergej je čovjek koji drži do riječi, pobjednik je, čudo osoba. On i cijela njegova obitelj. Shvatiš zašto mu ide. Pošten je, držao je 26 igrača sretnima, svima je rekao da će ih trebati, i trebao ih je. Bilo je puno ozljeda, svi su bili bitni u određenom dijelu sezone. To mu je najveći uspjeh, malo koji trener može držati sve zadovoljnima. Natjerao nas je da vjerujemo, da si ne stvaramo stres i pritisak nego da uživamo u svakom trenutku. Da mi je Jakirović trener do kraja karijere, bio bih sretan čovjek. Bilo je gušt raditi s njim i suradnicima, zahvalan sam što sam takve ljude upoznao.
Sad ste premierligaški golman. Ostajete u Hull Cityju?
- U nogometu se nikad ništa ne zna, ali moj cilj je da ostanem i ispunim si dječački san. Vjerujem da sam sposoban braniti na toj razini.
Kao golmanu koji je jak u igri s loptom bit će vam, u neku ruku, lakše u Premier ligi.
- Prvi dan kako sam došao u Championship rekli su mi da sam više golman za Premier ligu, a sad svi govore da će mi biti lakše. Puno više guštam kad sam uključen u izgradnju igre, to volim, Championship to nije, nego nabijanje, ali opet nevjerojatan intenzitet, borba... U Premier ligi si zaštićeniji, imaš i VAR, u drugom rangu ne znaš jesi li postao MMA borac, jesi li boksač, nemaš nikakvu zaštitu.
Kako bi izgledala utakmica kad bi s druge strane bio Dinamo ili Rijeka?
- Mi bismo se sigurno bacili na glavu, ali ne bih znao reći kako bi ispalo rezultatski.
Predsjednik kluba je Turčin Acun Ilicali, a njemu vas je preporučio Burak Yilmaz, nekadašnji turski reprezentativac koji vam je bio trener u Fortuni Sittard.
- Burak je moj brat. Čestitao mi je. Jako mi je puno pomogao. Došao sam u Nizozemsku nakon velike ozljede, htio sam se vratiti u igru i ponovno je zavoljeti. Imao je nevjerojatan stav pobjednika, tražio je od nas velike stvari. Sličan sam takav, baš smo se našli. On je doslovno zvao predsjednika Hulla i rekao mu da me mora uzeti, hvala dragom Bogu, sad imam lijepe uspomene.
Je li vam neka čestitka posebno draga?
- Najviše me emotivno taknulo kad sam vidio u Londonu obitelj, prijatelje, curu, menadžera koji je sa mnom od prvog dana, koliko su ponosni. Naježim se i sad kad govorim o tome. Sve to radim za njih. Naravno i za sebe. Oni su mi vjerovali i u lošim trenucima, kad vidim da su sretni shvatim da sve ima smisla. To mi je najveća nagrada. Iako mi je draga svaka poruka, ne možeš vjerovati, netko si oduzme od dana nekoliko trenutaka da ti kaže koliko je sretan zbog mene i što osjeća. Privilegiran sam i zahvalan prvenstveno što imam tako dobre ljude oko sebe.
Kako gledate na Mundijal?
- Imamo ogromnu kvalitetu, mentalitet, rad, talente, sve za napraviti odličan rezultat. No, ne trebamo biti opterećeni. Osobno sam jako zahvalan što sam dio toga. Gdje ćemo završiti to samo dragi Bog zna, dečki su pokazali na zadnja dva SP-a da su čuda moguća.
Kad smo u studenom razgovarali, nismo znali tko je najbolji golman sa Viškova, ali sad ste vi ovdje, a Ivica Ivušić je ostao bez pozivnice, dakle postali ste broj 1.
- Čestitao mi je Ivica, on je čudo čovjek, a kao što sam tada rekao, imam još posla da ga uhvatim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....