Kada je 10. prosinca Club Brugge, na startu nove ere Ivana Leke u tom klubu, izgubio uvjerljivo od Arsenala (0:3), činilo se da belgijska javnost nije imala puno vjere u perspektivu splitskog trenera.

Pet i pol mjeseci kasnije Ivan Leko slavi svoj drugi državni naslov u karijeri. Kolo prije kraja drugog dijela natjecanja u Jupiler ligi glavni konkurent Union SG zaostaje četiri boda. Sukladno činjenici da je Leko preuzeo bivši klub u trenutku kada je USG imao pet bodova prednosti, njegov učinak od plus devet u odnosu na dotadašnjeg lidera više nego dovoljno govori o kvaliteti koju je polučio u Bruggeu.

Ivan Leko već je osjetio slast slave s istim klubom, u sezoni 2017./18., a u trenerskoj karijeri koja traje više od 12 godina, u kojoj je bio asistent i Igoru Tudoru (u PAOK-u), u riznicu trofeja ima, uz navedena dva naslova prvaka, još i jedan Kup Belgije (s Royal Antwerpenom) 2020., Superkup Belgije s CB-om 2019., te domaći trijumf u Kupu Hrvatske s Hajdukom (2023.).
Je li mogao Ivan Leko učiniti nešto više po trofejnim pitanjima? Možda jest, a možda i nije. Klubovi u kojima je radio imali su različite potencijale. No, više-manje u svim tim sredinama Leko je ostavio značajan stručni trag.

TOM GOYVAERTS Afp

Pogledamo li i njegovu igračku karijeru, potom i trenersku priču, vidljivo je da je Ivan Leko u svom elementu upravo u Belgiji. Taj respekt kojeg uživa u Jupiler ligi jasno ukazuje da mu ta verzija nogometa odgovara. Leko je jedan od trojice velikih prijatelja trenera iz splitskog bazena. Trio Ivan čine Ivan Jurić, Igor Tudor i on. Koliko smo u razgovorima s njima u više navrata čuli, njihovo raspravljanje o nogometu, taktici, razvoju igrača neiscrpna su tematika i za vrijeme sezone, i na odmoru i opuštanju.
Slučajno ili ne, filozofija igre im je slična. Ona podrazumijeva visoki intenzitet igre, presing, okomiti nogomet, taktičku i svaku drugu disciplinu igrača. Kad ih uspoređujete kao igrače, bili su prilično različiti. Tudor je stoperski nastrojen tip, koji je povremeno znao igrati i kao defenzivni vezni jer je uz potencijale snage imao i solidnu tehničku komponentu.

Taktička disciplina

Ivan Jurić bio je vezni igrač-radilica, koji je mogao trčati dvije utakmice i "odrastao" je u nogometnim pogledima s Gianom Pierom Gasperinijem. To je značilo igru visokog ritma, čovjek na čovjeka po cijelom terenu, a za što, osim tehničke kvalitete, igrači moraju imati i izrazitiju izdržljivost.

Leko se nije uspio sa svojim pogledom na nogomet nametnuti u ligi gdje ipak vrijede neki drugi pristupi igri

Ivan Leko bio je desetka, vezni tehničkog okvira, playmaker i, kolokvijalno rečeno, mozak momčadi u kojoj je nastupao. Njegov stil igre možda najviše odudara od njegovih kasnijih stručnih postulata. Možda je i to jedan od razloga što se odlično snalazi u Belgiji, gdje se nogomet igra upravo s prioritetima fizičke komponente, uz neupitnu taktičku disciplinu igrača.

Možda je i to jedan od razloga što je u matičnom Hajduku prošao bez značajnijeg traga. Dočekan s velikim očekivanjima upravo zbog ugleda koji ga je pratio u inozemstvu, Leko se nije uspio sa svojim pogledom na nogomet nametnuti u ligi gdje ipak vrijede neki drugi pristupi igri. Otišao je razočaran jer je i sam vjerojatno očekivao da će povratak, trenerski, u Hajduk biti priča za pamćenje...

Ivan Leko nedvojbeno je odličan trener. Da nije tako, ne bi mogao biti konkurentan u Europi, jer njegove su momčadi znale imati odličnih partija i s bogatijim i jačim suparnicima. Ono što možda Leki, kao i njegovim prijateljima Tudoru i Juriću, nedostaje, to je odmak od temeljne im ideje igre. Svaki trener može te ideje nametnuti kad ima igrače za takav pristup. Svaki trener koji se dogmatično drži samo jedne taktičke priče teško će iskoračiti, jer osim pitanja svojeg kadra uvijek postoji i teret suparnika, koji imaju drugačiji nogometni dril i mogu se prilagođavati jednoj verziji taktike.

U ovom uspjehu s Clubom Bruggeom Ivan Leko je potvrdio da je uspješan kao trener natjecatelj i u igri "na rezultat"...