‘Hajduk mi je bio najneugodnije i najlošije iskustvo u karijeri. Na kraju je sve ispalo naopako‘

U emisiji Studio 4 gostovali su sportski novinar Edo Pezzi i hrvatski trener Ivan Leko, koji je ove sezone s Club Brugge stigao do naslova belgijskog prvaka.

Leko je momčad preuzeo u prosincu, u trenutku kada su mnogi smatrali da je utrka za titulom već izgubljena, piše HRT.

- Kad sam došao, bili smo treći, pet bodova iza Union SG-a. Ekipa je bila bez vjere i samopouzdanja i napravio sam veliki posao. Imali smo konkurenta koji je sve pobjeđivao. Pet mjeseci smo iz vikenda u vikend igrali znajući da nemamo pravo na grešku. Jako sam ponosan na igrače, upravu i navijače - izjavio je Leko.

Ivan Leko

TOM GOYVAERTS Afp

Pezzi se osvrnuo na činjenicu da uspjesi hrvatskih trenera često prolaze ispod radara te je postavio pitanje zašto klubovi u HNL-u češće povjerenje daju stranim stručnjacima nego domaćim trenerima.

- To je fenomen koji me vraća u razmišljanje, što se događa s nama Hrvatima da ne cijenimo svoje već goste. Mi imamo talentiranih trenera kojima treba dati podršku, a ne ih samo napadati - rekao je Pezzi.

Edo Pezzi

VOJKO BASIC/CROPIX Cropix

Leko je tijekom razgovora usporedio hrvatski i belgijski nogomet te istaknuo glavne razlike između dviju liga.

- Najveća je razlika u pristupu. Belgijska liga se zove "Mala Premier" i svi znaju da sve puca od intenziteta i energije, dok je u Hrvatskoj totalno drugačije. Nivo discipline i profesionalizma nije dovoljan, nivo rada isto tako. Mi i dalje živimo od talenta, a imamo nemogući talent, ali taj talent bez odricanja i truda ne znači ništa - dodao je hrvatski trener.

Za kraj razgovora prisjetio se svojih nogometnih početaka i govorio o posebnoj povezanosti koju ima s Hajdukom.

- Hajduk je mene napravio. Najbitnije godine u sportu proveo sam na Poljudu. Izgradili su me kao sportaša. Kad sam se vratio, došao sam dva ili tri nivoa ispod onoga gdje sam bio. Ali išao sam iz ljubavi pokušati praktički nemoguće. Što se tiče razlike hrvatskog i belgijskog nogometa, to je najneugodnije i najlošije iskustvo otkad treniram klubove, a to radim već 12 godina. Jednostavno ideš s emocijom, s ogromnom ljubavi i željom da nešto napraviš. Na kraju sve ispadne naopako, ali najveća je razlika u pristupu - zaključio je Leko.