Već jedanaestu godinu zaredom provodi daleko od Poljuda, u stvari od svojeg Hajduka, kluba u kojem je definitivno u 115 godina povijesti Bijelih ubilježen kao najtrofejniji akter, igrač (14 godina prvotimac) i trener (15 godina staža na klupi). Zna se odmah, u pitanju je Ivan Katalinić, koji je u svojoj karijeri u splitskom klubu osvojio 21 titulu prvaka države, kupova i superkupova, a u životu, evo sada s uskoro navršenih 75 godina (treće nedjelje svibnja), ipak potpuno vjeran jedinom klubu…
- Nije mi bilo baš lako odreći se dolaska na Poljud – priznaje Ivan Katalinić, nazvan Kate, Banks, Ivan Grozni, pa i Brko, ovisno o situacijama u karijeri.
- Nisam odavno bio na Poljudu, nikad mi nije ni na kraj pameti bilo ovo što se dogodilo, to da ću apstinirati, dakle da nikad neću uživo pratiti utakmice Hajduka.
Katalinića je pogodilo, u stvari doslovno revoltiralo, kad su iz udruge Naš Hajduk prigodom izbora Nadzornog odbora odbili kandidaturu Stanka Poklepovića, uz tvrdnju po kojoj Špaco nema prave kvalitete da bi postao nadzornik Bijelih.
- Nezadovoljan sam načinom izbora, govorim u odnosu na većinu nadzornika. To da su se mnogi prihvatili, nadmetali se u tim izborima, kako bi zadovoljili svoje ambicije postati netko u vrlo kompliciranom organizmu kao što je Hajduk. Većina si utvara kako je dovoljna puka činjenica da su vatreni navijači, kao da je to dovoljna kvaliteta za preuzimanje kormila kluba. Uostalom, otkako je krenula ta krivo postavljena praksa najbolje govore rezultati Hajduka u proteklih dvadesetak godina.
Iskusni nogometni čimbenik, bez dlake na jeziku, uvijek izravan u svojim iskazima, vrlo argumentiran, s jedne strane uopće ne dovodi u pitanje pripadnost Hajduka splitskom i dalmatinskom puku, pa i znatno šire sve do svjetskih dimenzija, ali je kritičan u odnosu na navijački način vladanja klubom.
- Ti se možeš dirnuti u svakog pojedinca ili grupu, uputiti prigovor na račun rada i učinka, ali čim se drzneš staviti i najblažu primjedbu na udrugu Naš Hajduk, to jest na njihovu vrhušku, odmah se izlažeš odbacivanju…
Po Katalinićevu uvjerenju, ta ambicija statusa nedodirljivosti vođa navijača dovela je do sustavnog podcjenjivanja veterana Hajduka, onih koji su stvarali kult kluba. Zato u pravilu mirni, prisebni, hladnokrvni Kate ima stajalište, to jest poruku:
- Kad se krene prozivati veterane, nazivati ih kojekakvim uvredama, najčešće nas tretirati uhljebima, navijači bi u pravilu morali stati u stavu mirno. Ima nas koji znamo posao, koji pripadamo Hajduku, u stanju smo pomagati, ako ništa drugo, a ono na osnovi iskustva.
U posljednje vrijeme, potegao je Katalinić, po njemu, neoboriv argument: od svih predsjednika, jedino je Lukša Jakobušić u određenom trenutku pozvao nekoliko veterana na razgovor, na konzultacije, ali se taj pokušaj ubrzo pokazao kao puka formalnost.
Naš sugovornik je postavio pitanje kako su, na koji način birani predsjednici, instalirani sportski direktori, redom stranci, pa je pod povećalo stavio praksu dovođenja prinova. Naročito su mu zasmetale nedavne smjene stručnog kadra, točnije kako je otpuštanjem većine odabranih zadan udarac svježe postavljenom sportskom direktoru Goranu Vučeviću. Koji je dobio mandat za pravi zaokret, za slaganje stručne piramide, uz uvjeravanja, pa i garancije za navodno dulji period rada. Tako Goranu Vučeviću nije preostalo drugo nego povući se…
- Trebalo bi znati zbog čega, s kojim motivacijama, prije svega po čijim naputcima je došlo do tih smjena. Meni je sasvim jasno kako sadašnji predsjednik, kao ni članovi Nadzornog odbora, doslovno nemaju pojma o struci, o tome kako treba voditi stručnu politiku.
Uz to je odao kako je i njemu svojedobno, u više navrata, nuđena uloga sportskog direktora, što je on odbijao, bez krzmanja, glatko od prve:
- Objasnio sam kako nisam čovjek za takve fotelje, jer sam ja terenac. Volim voditi momčad, valjda sam pokazao kako to znam i mogu. Poslije igračke karijere opredijelio sam se za trenera, držim da sam taj koji zna složiti momčad, jer sam u stanju brzo uočavati stanje na terenu i isto tako odlučivati.
Zaključio je kako su na Poljudu „u điru“ nadzornici, koje se u pravilu smjenjuje, da bi neki potom tumačili, pa i pisali knjige kako se vodi klub…
Kate posljednjih godina ima običaj poduzimati inspekcije po Europi, on ima gušt povremeno pratiti zanimljive utakmice, dvoboje „calcia“, Bundeslige, Premiershipa, pa je tako nedavno bio u Španjolskoj, uživao je u ambijentu, za svoj gušt je gledao utakmice Athletica u Bilbau i Real Sociedada u San Sebastianu. No, ti njegovi izleti ne znače da pozorno ne prati stanje u HNL-u…
- Ne mogu drugo, kako kaže pjesma navijača, „nego da ga volim“, ali ujedno i žalim. Što je Hajduk bio i na koje je grane spao. To mogu konstatirati na račun izgubljenih godina, pogotovo ovih par posljednjih kad je Hajduk bio u poziciji za osvajanje naslova. Eno, Zvone Boban je svima održao lekciju, on zna posao, pokazao je kako se obnavlja igrački kadar, kako se podržava trener. Svaka mu čast.
Kataliniću je posebno zasmetala izjava aktualnog trenera Hajduka Gonzala Garcíje, koji je u jednom trenutku rekao kako mu „po dolasku na Poljud nitko nije rekao da se Hajduk mora boriti za naslov“. Otuda se sada „tumači kako je ovo drugo mjesto uspjeh“.
- Ljudi koji vode Hajduka ne shvaćaju bitni zadatak, ono što je utkano u tkivo Bijelih, taj zahtjev, dokazivanje snage na terenu i to uvijek i iznova borba za naslov. Ne mogu drugo nego zamjeriti vodstvu kluba, čak jednim dijelom i navijačima, na račun te pomirljivosti s drugim, trećim ili petim mjestom. Oni se, izgleda mi, zadovoljavaju isključivo proizvodnjom mladih igrača. Ispada da im je bitno ostvariti njihove transfere kako bi klub mogao kako-tako funkcionirati…
Vratili smo se na njegove uspomene, to kako je svojedobno najprije kao vratar, onda niz puta u ulozi pomoćnika trenera, odnosno trenera čuvara mreže, pa kao prvi odgovorni, osvajao trofeje. Točno čak 21!
- Sve pamtim, rekao bih fotografski. Na stranu četiri osvojena prvenstva i pet uzastopnih kupova kao vratar, ali moj najdraži trofej, pa ma kako to bilo čudno, bio je onaj kup 1993., prvi trenerski.
Špaco Poklepović je smijenjen poslije četiri neriješena rezultata (Cibalia 2:2 i Zadar 0:0 u gostima, Šibenik 1:1 i onda još jednom istim rezultatom protiv Belišća na Poljudu). Vodeći tandem Bijelih, Nadan Vidošević i Vedran Rožić, povjerio je prvu momčad Ivanu Kataliniću, uz asistenciju Ivana Buljana. No, Iko je sve prepustio Kati, u Kranjčevićevoj se dogodio poraz od Zagreba 1:3 (isključeni Saša Peršon u 35. i Slaven Bilić u 58.), Dinamo je tako pobjegao na devet bodova razlike…
- Poslije te utakmice prišao mi je predsjednik Franjo Tuđman, rekao je pred svima da „želi gledati moćnog Hajduka“, preporučio mi je: „Dajte, dignite momčad“ – sjetio se Katalinić.
Bilo je to lako kazati, bez Bilića i Peršona te ozlijeđenog Koznikua, teško izvesti, obzirom na to da nas je čekala uzvratna utakmica četvrtfinala kupa protiv Osijeka, premda smo s Poljuda imali prednost od 2:0. Odigrali smo izvanredno, pobijedili s 3:0…
„Bijeli“ su onda prošli Zadar u polufinalu, došlo je finale protiv Croatije, najprije u Splitu.
- Bila je posebna atmosfera, veliko iščekivanje, na utakmicu je stigao i predsjednik Tuđman. Dobili smo Dinamo s 4:1, ali Modri su željeli duplu krunu. U uzvratu, kod 2:0 za Dinamo, usput oba gola iz jedanaesterca, sjećam se kako je Zdravko Mamić, tada direktor Croatije, u 71. minuti utrčao na stazu oko terena, optrčao krug, tražio podršku Bad Blue Boysa za treći gol. Ja sam minutu kasnije uveo Tomislava Ercega u momčad, osjetio sam da do trofeja možemo jedino postignutim golom. Joško Jeličić je izveo svoju majstoriju, šansu za Ardiana Koznikua i gol za 1:2. Eto, taj trofej mi je ostao u srcu.
Poslije utakmice je Edo Pezzi, poznati radijski komentator, pitao Katalinića kako „se usudio kod 0:2 uvesti napadača umjesto obrambenog igrača“, što je izazvalo čuđenje kod navijača Hajduka, pa, kako se kasnije čulo, i kod trenera Modrih Ćire Blaževića te u loži kod Otta Barića…
- Sada bih se mogao praviti važan, bio je to riskantan potez, jer su Modri nasrnuli po treći gol, rastvorili su se, što je Jeličić znao iskoristiti. Kad je Kozniku zabio taj gol, pomoćni sudac Veselko Bebek, otac Ivana, na trenutak je pošao podignuti zastavicu, ipak ju je zadržao spuštenu, jer zaleđa apsolutno nije bilo.
Kasnije se ispostavilo da je taj Katalinićev potez impresionirao Blaževića, posebno jer je Hajduk u finišu te sezone nanio prvi poraz Dinamu u prvenstvu (2:1 u Splitu), poslije toga što su Modri nanizali seriju od dvadeset pobjeda uz sedam neodlučenih…
- Nismo im dopustili da prvenstvo zaključe bez izgubljene utakmice, znatno kasnije Blažević mi je priznao, rekao je: „Kate, ima u tebi nešto, ti si me znao pobijediti“. Uzeo me u stožer reprezentacije kao trenera vratara za Euro 96. u Engleskoj i Mundijal 1998. u Francuskoj… Ali to su opet druge priče.
Katalinić se kod izbora vratara, bez pardona, usudio suprotstaviti izborniku Blaževiću, koji je namjeravao dati prednost Marijanu Mrmiću. Kate to nije dozvolio, kasnije je otkrio: Ćiro je bio u konfliktu s Ladićem.
- Objasnio sam mu moju neoborivu logiku. Kao prvo, Ladić je bio fantastičan na treninzima, kao drugo, važnije, s Ladićem na klupi i mogućim kiksom Mrmića, mi gubimo oba vratara. Ćiro je prihvatio argumentaciju.
Katalinić se u našem razgovoru zaustavio, nije htio govoriti o nekim svojim, pokazalo se, baš djelotvornim sugestijama izborniku, posebno kako mu je uoči utakmice naturio Krunu Jurčića u sastav najprije protiv Japana, pa i za treće mjesto protiv Nizozemske…
Uslijedilo je prirodno pitanje žali li Katalinić u svojoj karijeri za nečim, nekim porazom, izmaklim plasmanom, brzo je odgovorio:
- Danas pogotovo, kada prebirem po uspomenama, krivo mi je da nisam bio izbornik. Preskočili su me drugi… Najprije, držao sam da ću poslije povlačenja Ćire uskočiti Branko Ivanković ili ja, vjerovao sam da će me Ćiro podržati, jer je bio svjestan koliko sam mu značio. Međutim, izbor je pao na Mirka Jozića, prihvatio sam njegovu ponudu da nastavimo zajedno na svjetskom prvenstvu u Japanu. No, još tijekom priprema u Austriji nismo se slagali… Nemojte ni pomisliti da sam mu odmagao, ali sam mu otvoreno, na moj način, u internoj raspravi, protivio se izboru igrača. Sada nije važno kojih, ali se pokazalo kako sam bio u pravu. Jozić je smijenjen, bio sam uvjeren da je došao red na mene. Međutim, javio se Velimir Zajec, on je tumačio kako ću svojim ponašanjem, odlukama oko sastava reprezentacije, posvađati sjever i jug Hrvatske. To je bilo baš bez veze, potpuno neosnovano, ali je izbornik postao Otto Barić…
Katalinić je ostavio veliki trag ne samo kao trener Hajduka nego i u odnosu na činjenicu da je vodio brojne naše klubove: Osijek, Zadar, Varteks, Rijeku (dva puta), Zagreb, Dugopolje, Split, Slaven Belupo, kao posljednji Šibenik 2016. Bio je trener u Izraelu, Saudijskoj Arabiji, Bahreinu, Ukrajini, Albaniji, Mađarskoj, pa nizu klubova u Bosni i Hercegovini…
- Ja sam išao svugdje gdje su me tražili. Volio sam raditi, nisam razmišljao o uvjetima, osim što nisam nikome dao, dakle ni dozvoljavao, da mi se miješaju u posao. To ne znači da nisam bio sklon saslušati sugestije, pogotovo od strane igrača koje sam imao u kadru. Meni je komunikacija s igračima bila vrlo važna kao alat u pripremama. Događala su mi se neka razočaranja, sada ne trebam ulaziti u detalje.
Uglavnom, Katalinić je uživao u izazovima u derbijima, kao trener naročito protiv Dinama. Njegova trenerska deviza bila je izrazito napadačka igra, zato se čudi kada uočava tako zarazne načine pimplanja, to kako pojedini treneri „dugim i brojnim dodavanjima nastoje ugroziti protivničku mrežu“.
Kao vratar Hajduka izdvojio je tri posebne utakmice:
- Trebala nam je pobjeda protiv Crvene zvezde u Beogradu, tri kola prije kraja prvenstva, dobili smo tu utakmicu s 2:1, oba gola je zabio Mićun Jovanić. Sjećam se dramatičnih okolnosti uoči utakmice, predsjednik Hajduka Tito Kirgin ultimativno je tražio od trenera Ivića nastup Dragana Holcera, jer su po njega došli glavni ljudi Stuttgarta, ali Ivić nije popustio.
Druga utakmica.
- Odmah u sljedećem prvenstvu opet smo gostovali na Marakani, u 3. minuti iz slobodnog udarca Jure Jerković je zabio golčinu Kajganiću za 1:0, do kraja se događala opsada našeg gola, možda mi je to bila najbolja utakmica karijere. Naslov u novinama sve je kazao: „Jerković načeo, Katalinić spašavao“. Svi su istaknuli jednu intervenciju, Zoran Filipović je glavom sa svega pet, šest metara šutirao, ja sam odbio loptu u korner. Začuo se huk razočaranja s tribina, pa je odjeknuo, nevjerojatan pljesak na moj račun…
I treća...
- A što ću vam govoriti o onoj slasnoj, nevjerojatnoj pobjedi nad Partizanom na stadionu JNA sa 6:1? Do našeg vodećeg gola, negdje u 25. minuti, strijelac je bio Slaviša Žungul, imao sam seriju, kako su novinari komentirali, nevjerojatnih intervencija… Svi smo dobili desetke za tu igru, trener Ivić me već u poluvremenu, Buljan je zabio u 45. za 2:0, u svlačionici zagrlio, rekao je pred svima: „Kate nas je spasio“.
Katalinić danas vodi miran život, brine o obitelji (sinovi Marko i Josip su akademski obrazovani, uspješni poslovni ljudi), sada se uglavnom zabavlja s društvom u Špinutu, zaigra na karte, često na briškulu i trešetu, volio je nadmetati se i to vrlo uspješno na balote.
Njegov curriculum vitae mogao bi biti predložak za film: s nepunih 18 godina došao je iz trogirskog Slavena na Stari plac, uvijek ističe zahvalnost prema Vladimiru Beari, koji ga je kao vratara izgradio.
Kao igrač Hajduka ima kolekciju od četiri naslova prvaka i pet uzastopno osvojenih kupova Jugoslavije, sudionik je osvajanja još tri kupa maršala Tita (poseban je onaj iz 1991. protiv Crvene zvezde u Beogradu na klupi s Joškom Skoblarom), zatim, otkako je Hrvatska, prvak s „bijelima“ 1992. (pomoćnik Stanka Poklepovića), pa kao samostalni trener po dva prvenstva i kupa (1994./95. bila je dupla kruna), te kao šlag još četiri superkupa Hrvatske. S Hajdukom je ostvario najbolji plasman u Kupu prvaka, četvrtfinale protiv Ajaxa (0:0 u Splitu, 0:3 u Amsterdamu)…
Bio je reprezentativac Jugoslavije (13 nastupa), branio je za engleskog prvoligaša Southampton i tako odlaskom na Otok potvrdio svjetsku klasu, vlasnik je brojnih priznanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....