U Varaždinu je Istra 1961 ostvarila prvu čistu mrežu sezone (0:0). I to u kontekstu primitka, ali i postignutih golova. Zeleno-žuti su bili borbeni, disciplinirani, ali u redu učinka to je, nakon prvih sat vremena s Rijekom, najmanje uvjerljiva partija Cabellove ere. Domaći su bili uvjerljiviji, bliže trobodu.
Osvajanje boda je u tom kontekstu pozitivan pomak, poglavito u tzv. kompetitivnosti, na kojoj inzistira španjolski trener. I u kontekstu ne baš istog sudačkog (Strukan) kriterija, neporaženost je dodatni plus. Oscilacije, prema očekivanju, bit će pratnja ove zeleno-žute grupe. Talent je jedno, odrastanje drugo.
Inače, nakon odlaska Šaranića i Tarabe, valja kazati da je Istra imala ponude za Frederiksena i Kolića. Danca je htio Lillestrøm, ali je njihova ponuda bila nedovoljna po mišljenju Baska. Isto vrijedi i za Franka Kolića, budući da su ponudu koju je donio agent Marin Skender (400-500 tisuća eura) iz bivšeg mu kluba SønderjyskE (Danska) u Istri ocijenili premalom...
Istra 1961 stišće remen
Kako god, prijelazni je rok pokazao da je Istra 1961 kvalitativno oslabljena. To što je trener Javi Cabello uspio s mladim snagama posložiti natjecateljski solidnu momčad ne mijenja uvjerenje kako će Istra, ostane li na okupu ovaj kadar, imati prilično kompliciranu sezonu. Dok je rezultat solidan, dojmovi će sigurno biti pozitivni čak i u pulskoj navijačkoj javnosti. Ona je bila ljuta nakon raznih odlazaka, ponajviše nakon izostanka odgovarajućih prinova. Dobre igre, polet mladih, pariranje vrhu HNL-a (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Varaždin...) za sada su pokrili to nezadovoljstvo javnosti. Štoviše, navijači su oduševljeni kako mladi igraju. Kakvi će biti dojmovi kroz vrijeme, ostaje za vidjeti...
Zaokret u politici Baska nije se dogodio kao stručno logička postavka. Ključno je da su vlasnici Istre 1961 odlučili da će bitno umanjiti dosadašnji proračun kluba. Od ukupnog iznosa oko 6 milijuna eura, od čega 85% ide na prvu momčad, Baski su srezali budžet za više od 40%. Tako su za seniorsku momčad odredili da će izdvojiti oko 2 milijuna eura. Uslijed toga se i gradio kadar, a znano je da su najjeftiniji domaći "klinci" te igrači koji dolaze u Pulu bez odštete i u potrazi za revitalizacijom karijere ili iskorakom.
No, čim se takvima dogodi ponuda i nakon pet utakmica, što ukazuje slučaj Šaranić, "strategija" pada na baskijskoj trgovačkoj politici. Oni bi prodali sve igrače i "okolinu", samo ako im odgovara ponuda. Zato i ona priča da treba riješiti nekog igrača (u ovom slučaju Radoševića), pa tek onda tražiti nove ulaske, pada u vodu. Otišli su brojni igrači, ali se ništa značajnije ne događa u smislu pojačanja kadra...
Gdje je u tome uloga sportskog direktora Saše Bjelanovića? Zadranin je prije koji mjesec produžio ugovor na još tri godine, što je bila i potvrda dobro učinjenih poslova u protekle četiri godine. Do dolaska Bjelanovića, 2022., Istra u četiri baskijske godine nije prodala nikoga osim golmana Čondrića u Rotor za 122 tisuće eura. Uz to, jedinu plaćenu odštetu imali su 2018., kada su za posudbu Ramona Mierezea izdvojili 250 tisuća eura. Prije pet godina Istra je ostvarila prvi značajniji prihod, ali od transfera kadeta Žikovića u Red Bull Salzburg za 2 milijuna.
Promjene u kakvoći transferne politike dogodile su se dolaskom Bjelanovića. Istra 1961 je prvo prodala Roberta Miškovića u Baník (250 tisuća eura), ali je u nastavku djelovanja sportskog direktora uslijedio niz milijunskih transfera. Perković, Bakrar, Leokuery otišli su za po 2 milijuna eura, Petrusenko za 500 tisuća eura, čak je i Poko pušten nakon kratkog vremena, i to za 100 tisuća eura. Svi navedeni su igrači koji su došli bez odštete. Isto kao i Lawal, Lisica, Valinčić, Prevljak, Iowu, Marešić, Koski, Lončar, a koji su ukupno u blagajnu Istre unutar dvije i pol godine donijeli 15-ak milijuna eura.
Podigla se s nule i stavka plaćenih odšteta, pa su dovedeni Nasraoui (340.000 €), Frederiksen (300.000 €), Robertsson, Đurić, Taraba (po 200.000 €), Goričan (150.000 €). Nasraoui i Frederiksen su opravdali ulog, pogotovo Danac, a Robertsson, Đurić i Taraba su otišli, i to s plaćenim odštetama za koje su plaćeni (osim Đurića, minus 75.000 €). Goričan je još nedefiniran i za sada nije opravdao dovođenje...
Doza samostalnosti
Slučajno ili ne, najbolje razdoblje se za Istru pokazalo kada se nešto napokon uložilo u kadar. Iako je europski iskorak za korak ostao san u dva navrata, činjenica je da je Istra ta ulaganja najviše naplatila prodajom igrača u Dinamo, Alavés, Češku, Švicarsku, Tursku... Slučajno ili ne, najbolji natjecateljski dojmovi i iskoraci u transferima dogodili su se kada je sportski dio u Puli imao određenu dozu samostalnosti u odlučivanju. Saša Bjelanović je pritom imao dosta krivih dovođenja, ali to su manje (i uobičajene) brojke u odnosu na one nove igrače koji su se pokazali kvalitetnima na terenu i u financijskom efektu.
Otkako je vlasnik u Baskiji odlučio da će se značajno srezati proračun kluba, a prodajama što prije osigurati taj proračun da ne bude "težina" Vitoriji, usporedo je svu sportsku i političku vlast projekta Istre predao u ruke SD Alavésa, Sergiju Fernándezu.
Na taj je način uloga Saše Bjelanovića, barem za sada, svedena na njegovog "činovnika", odnosno onoga koji odrađuje smjernice iz Vitorije. Pritom, zanimljivo je, Sergio Fernández nije baš bio za prodaju Šaranića pod navedenim uvjetima (650.000 €, plus 300.000 € bonusa i 15% iduće razlike u transferu), ali je nalog vlasnika bio odlučujući. Kao potvrda da su samo važne te brojke, a one koje utječu na igru momčadi, plasman i drugo, što na drugi, logičniji način donosi prihode, zanemaruju se.
Takva je trenutna zbilja Istre 1961, a što donosi dalje, to se može samo nagađati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....