Pitanje prije osam mjeseci zvučalo je kao predskazanje. Nije, ujedno, stiglo iz Zagreba, Torina ili nekog od gradova kroz koje je tijekom gotovo desetljeća lutala karijera, kako bi u Zagrebu rekli, "dečka koji obećava". A obećavao je mnogo. To pitanje napisao je Leon ten Voorde, novinar koji godinama prati Twente, nakon još jedne blijede epizode u siječnju protiv Excelsiora.
"Ima li ovo uopće više smisla?"
Pitanje, da se razumijemo, imalo je smisla. Naime, gledajući hrvatskog krilnog napadača, bivšeg Vatrenog, Ten Voorde je ustvrdio da u "njegovoj igri više nema dinamike, života ni energije, da je iz tjedna u tjedan sve slabiji" te zaključio "kako ga u takvom stanju više nema smisla ni uvoditi s klupe".
Marko Pjaca, o njemu je riječ, bio je praktički prekrižen. A samo nekoliko mjeseci ranije stigao je u Enschede s idejom da si kroz nizozemsku ključanicu ponovno otvori vrata hrvatske reprezentacije, da bi mu, eto, lokalni novinar malo potom već praktički napisao nogometnu osmrtnicu. Na stranu drugačiji aršin prema strancima, imamo ga i mi, nije bilo teško razumjeti zašto. Samo sezonu ranije, sjetimo se, Pjaca je još igrao Ligu prvaka s Dinamom, zabijao Milanu i zatvorio povratničku sezonu u Maksimiru s 44 nastupa i devet pogodaka. Da bi dolaskom Zvonimira Bobana na predsjedničku poziciju 11. lipnja stigao sporazumni rastanak, nakon priče oko njegove plaće, klauzule o automatskom produženju ugovora i različitih interpretacija onoga što se događalo iza zatvorenih vrata. Pjaca će u jednome času poručiti da je u Dinamu želio završiti karijeru, ali umjesto toga ponovno je morao spakirati kofere.
A koferi i planovi dugo su stajali pored vrata. Upita je bilo, ponuda također, no on se nećkao, tražio, sondirao teren. Twente ga je, konačno, potpisao tek 2. rujna, dakle gotovo tri mjeseca nakon odlaska iz Maksimira. A De Roodhemden, ili u prijevodu Reds, nije izabrao zbog poveznice s Liverpoolom, već zbog dugog i iscrpnog razgovora s trenerom Josephom Oostingom.
- U mojoj viziji ti si igrač koji upotpunjuje mozaik. Momčad, klub, sustav, sve se slaže idealno - kazao mu je trener.
Dva treninga kasnije, ne utakmice već treninga - Oosting je dobio otkaz. Doslovno. Twente je nakon tri poraza u prva četiri kola odlučio presjeći, a Hrvat je, praktički prije nego što je raspakirao stvari, ostao bez trenera zbog kojega ih je uopće donio u Enschede.
- Proveo sam s njim dva dana. Bio sam u apsolutnom šoku kad se to dogodilo - priznat će kasnije Pjaca.
Početak je, paradoksalno, ipak bio sjajan. Ušao je protiv NAC Brede i nakon samo nekoliko minuta zabio. Činilo se da bi priča mogla krenuti, no onda je došlo do sloma. Pjaca je tijekom cijele prošle Eredivisie skupio 27 nastupa, ali samo sedam puta krenuo od prve minute. Na travnjaku je proveo tek 925 minuta, zabio dva gola i jednom asistirao. U prijevodu, od namijenjene uloge glavnog glumca pao je na kote epizodista, pa i statista. Iako volimo naći krivca, nije za to kriv novi trener John van den Brom, već se u priči pojavio i Sondre Ørjasæter. Norvežanin, danas 22-godišnjak, razvio se u jednu od glavnih Twenteovih vrijednosti, klub mu je ovoga ljeta produljio ugovor do 2030., a u Enschedeu otvoreno priznaju da ga prate veliki europski klubovi. Ten Voorde ga danas naziva najboljim Twenteovim igračem.
Dakle, niti je Pjaci tijekom ovoga ljeta očišćen put, niti mu je netko poklonio staru poziciju, no nešto se prelomilo. Pjaca se skinuo s defibrilatora i uključio zapravo samoga sebe. Onu najbolju verziju sebe: devet službenih nastupa ove sezone, šest pogodaka i dvije asistencije. Od toga četiri gola u europskim kvalifikacijama, uključujući dva protiv DAC-a, pa pogodak i asistenciju Qarabagu kada je Twente spašavao europsku sezonu. Onda Cambuur, pa Groningen. Sada smo na tri uzastopne utakmice u kojima je Pjaca tresao mrežu. U Eredivisie je već nakon četiri kola izjednačio prošlosezonski učinak od dva gola, za koji mu je lani trebalo 27 nastupa.
A u cijeloj priči Ørjasæter nije nestao, dapače, nominalno je i dalje prvi izbor na lijevome krilu. Protiv Qarabaga Pjaca je zbog toga ostao na klupi, ušao u nastavku i odgovorio golom i asistencijom. Protiv Cambuura Van den Brom pokušao je obojicu smjestiti u istu momčad: Pjacu lijevo, Ørjasætera desno, i Norvežanin je asistirao, a Pjaca zabio. Lokalni analitičari su zaključili: "Ørjasæter je puno opasniji, ali na toj istoj strani puno bolje izgleda i Pjaca. Twente tamo gore djeluje, na lijevoj strani sada ima turbopogon..."
Marko Pjaca danas ima 31 godinu, iza sebe preko 700 dana, ili dvije godine, bez nogometa zbog ozljeda koje su bez empatije kršile talent, a one su uvelike od tablete za akutnu hrvatsku boljku na krilnim pozicijama stvorile - placebo. Ne treba od početka jedne sezone stvarati velike naslove, ali zgodno je primijetiti: prije SP-a 2018. Slaven Bilić u rosteru Zlatka Dalića spomenuo je mlade, među njima i Pjacu, kazavši kako je to "za prste polizati..."
Osam godina kasnije Bilić je Dalić, Pjaca više nije mlad, nije ni hitar kao što je bio, ali bila bi možda i poetska pravda jednog nepravednog sporta da ga vrati barem u šire razmišljanje. Filmski zvuči da je prvi put za Juventus igrao baš protiv Bilićeva West Hama, 7. kolovoza 2016., na otvaranju novog londonskog stadiona. Pred Hrvatskom je Euro, ponovno na Otoku. Hoće li “plot” do kraja ispasti hollywoodski, ipak nije samo do redatelja Bilića. Ponajprije je do čovjeka koji je prošle zime izgledao kao statist, a sada ponovno traži naslovnu ulogu. A audicija je tek počela...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....