Slaven Bilić na televiziji će u petak u podne pogledati koga će dobiti u doigravanju za ostanak u A Ligi nacija, ni izbornik niti nitko iz HNS-a nije se zaputio u Nyon jer to nije obvezno, a nije bilo ni potrebe. Međutim, takva odluka nipošto ne znači da Hrvatska na produžetak boravka u eliti gleda kao na sporednu stvar jer igrati u konkurenciji najboljih i ostalih velika je razlika. Nekad je teško, protivnici znaju biti vrlo moćni, ali pitanje je to statusa, prestiža, ali i pozicije nositelja u ždrijebu kvalifikacija za velika natjecanja, pa na kraju i šanse da se borite za medalju u Ligi nacija. Voljeli bismo da se jednom ponovi Rotterdam.
Danas je naša priča drugačija, umjesto četvrtfinala slijedi doigravanje za ostanak, Hrvatska zna da će uzvratni susret između 28. i 30. ožujka 2027. igrati kao domaćin, konačan pravorijek past će na našem terenu, a gotovo svi će kod nas kazati da bi najmanje za protivnika željeli Bosnu i Hercegovinu. Razlikuju se razmišljanja tko bi bio najbolji izbor, ponetko će prstom uprijeti u Mađarsku, drugi u Sloveniju ili Irsku. Vatreni su kvalitetniji od svake od ove četiri nacionalne momčadi, no radi se o protivnicima koji imaju vrijednost i mogu biti vrlo ozbiljan zadatak, iako nisu svi jednaki...
Barbarezovi Zmajevi
Zašto je BiH u percepciji Hrvata najnepoželjnija? Riječ je o reprezentaciji koju je izbornik Sergej Barbarez podigao na najvišu razinu naboja, motiva i angažmana. Po zanosu s kojim igraju za svoju zemlju podsjećaju na Hrvatsku, što im je već donijelo uspjehe. No, BiH nema samo domoljublje i entuzijazam, ima i jak domaći teren u Zenici gdje su mnogi padali, ali sve to ne bi bilo dovoljno kad ne bi imala kvalitetno stručno vođenje i, što je najbitnije, igrače koji su sposobni parirati mnogima.
Od stopera Tarika Muharemovića, koji je na meti velikih klubova, do iskričavih krila Kerima Alajbegovića i Esmira Bajraktarevića. Točno je da je Hrvatska dobila BiH u sva četiri međusobna sraza, ali to im može biti samo još veći motiv. Bile bi to utakmice o kojima bi mediji tutnjali, a vjerojatno bi na terenu sve frcalo. Opet, vjerujemo, u korektnoj sportskoj borbi. Premda je BiH najslabija po rejtingu FIFA-e od svih mogućih rivala, jedina je bila na Svjetskom prvenstvu i doista se čini kao najzahtjevniji zadatak. No, kad se na vagu stavi igrački kadar, Hrvatska je bolja na svim pozicijama osim na krilima. Jedino tu bi BiH mogla imati prednost. Vatreni imaju dovoljno iskustva i klase da na gostovanju naprave dobar rezultat, a doma dođu do konačnog trijumfa. Koliko god BiH narasla i bila snažna, iako nije isto bez Edina Džeke i s njim, Hrvatska je i dalje razina iznad.
Vatreni bolji od svih
Slovenija, Mađarska i Irska znale su biti škakljivi suparnici, ali objektivno niti jedna od tih reprezentacija nije na vrhuncu svoje moći i ako bi Hrvatska od bilo koga od njih ispala, bio bi to ružan podbačaj. Slovenci su borbeni, organizirani i pedantni, neće ništa prepustiti slučaju protiv koga god igrali, a Hrvatska im je najveći motiv. U Ljubljani smo posljednju utakmicu izgubili 1:0, ali smo ih u Splitu svladali 3:0. Vatreni bi s njima mogli imati teškoća u jednom ogledu, no u dva su u osjetnoj prednosti. Boštjan Cesar je vjerojatno dobar trener, savršeno zna naš nogomet, no neugodnije bi bilo da ih i dalje vodi Matjaž Kek. Mađarska ima Dominika Szoboszlaija i Miloša Kerkeza, posjeduje i još neke vrijedne igrače, međutim ta reprezentacija, koja nas je dobila 2019. godine u Budimpešti, potom je, kao i Slovenija, u Splitu dobila tri komada, i to je realan odnos snaga. Tada i sada.
Irska je uvijek borbena, gotovo do fanatizma, jaka u prekidima što našima dosad nije odgovaralo, ali vjerujemo da će to popraviti jer već su prve korake u tom smjeru napravili, a njezina opća kvaliteta nije nimalo impresivna. U skupini Lige nacija zauzeli su drugo mjesto iza Austrije, imali su po dvije pobjede, remija i poraza. Imaju opasnog strijelca Troya Parrotta, ali nemaju ekstra klasu, a što je bitno, niti krila koja lete. Igraju s trojicom stopera, obično u formaciji 3-4-2-1, bez brzih igrača kakvi Vatrenima zadaju najveće glavobolje. Vodi ih Islanđanin Heimir Hallgrimsson, koji nas je s reprezentacijom svoje zemlje 2017. godine svladao u Reykjaviku, ali su Vatreni bili bolji u Zagrebu i na Svjetskom prvenstvu u Rostovu.
Dakle, BiH ne bismo izabrali zato jer bi tenzije bile najveće, a najmanja je razlika u kvaliteti, premda je jasno i evidentno na našoj strani. U odnosu na ostala tri potencijalna rivala omjer je još veći u našu korist, a ne bi bilo ni toliko izvannogometnih tema. Poznato je da Hrvatska uvijek preferira utakmice u kojima dominira nogomet, a ne politika. To je rekao i Bilić kao objašnjenje zašto bi najmanje želio - BiH. Ako bismo birali – neka bude Slovenija!










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....