Kamera je uoči susreta “švenkala” Nikicu Jelavića, koji je prema klupi krenuo sa štakama. Bio je to, u biti, idealni “foršpan” onoga što slijedi...
Načelno, bio je to sudar vrijedan Europe. Peti protiv četvrtoga, Lokomotiva protiv Rijeke, sa svojevrsnim vizirom na glavama, jer na horizontu se gledao i trećeplasirani Varaždin. A opet, i sraz “različitih”, jer “Fiumani” su stigli na Maksimir s nizom od četiri utakmice bez pobjede, protiv “Lokosa”, koji su istrčali s pet susreta bez poraza. Dakle, kontraritam i kontraforma. Ako svemu dodate oprečne situacije oko trenera Nikice Jelavića – koji je siguran – i Víctora Sáncheza – kojeg jedva čekaju smijeniti – narativ derbija kola gurao je na stranu društva s Kajzerice.
Ipak, već nakon par minuta, Sánchez i društvo s Rujevice podrapali su sve priče, najave, očekivanja. Rijeka je, naime, odradila “školski sat” Lokomotivi, nalikujući na automobil u kojem su Božidar Šikić i društvo nekidan naletjeli na jelena. Aktualni prvak, naime, presvukao se u boškarina, a Jelavićevo društvo naletjelo je na njega s – fićom.
Jedan, dva, tri izbrojala je Rijeka na Maksimiru, odigravši utakmicu u kojoj Lokomotiva nije bila ni blizu. Stabilno, disciplinirano, s jasnim smislom i vizijom, s (ipak) Stjepanom Radeljićem u prvom sastavu, s usklađenim linijama, obranom i presingom koje su domaćina držale daleko od vrata, i s Danielom Adu-Adjeijem kao "faktorom X". Lokomotiva, realno, nije bila ni blizu odgovoriti takvoj postavci društva s Kvarnera. Zagreb je bio okupan suncem, ali riječka bujica odnijela je nade Lokomotive praktički čim je dvoboj startao. U redovima domaćih, igrački i gardom, nestao je sav proljetni potencijal, uz jeftine pogreške koje ne priliče momčadi s europskim aspiracijama. I to uz “pomoć” iskusnih tipova, poput Josipa Posavca, vratara koji se u nekim medijima ovoga tjedna povezivao i s Dinamom, ali, uz doista sav respekt njegovoj karijeri, možda je baš ovaj dvoboj poslužio kao najbolji demantij te vijesti...
Tri kola prije kraja Rijeka puše za vratom Varaždinu, Lokomotiva je sada na “minus pet” od Sánchezove družine i, ako neće biti novih senzacionalnih prijelomnica, Riječani sada, sa 180 minuta prije pada zastora na ovu sezonu, otvaraju “final frontier” s Varaždincima, dok Lokomotivi primarno ostaje obraniti petu poziciju ispred Gorice, Slavena Belupa, Istre 1961... Ova pobjeda, pak, Rijeci, uz raspored (Vukovar 1991 kod kuće, Istra 1961 u gostima, Gorica kod kuće), nudi jasnu platformu napada na treću poziciju, ali i iznimno bitan psihološki zalet uoči 13. svibnja i konačnog obračuna s Dinamom za Rabuzinovo sunce. Nije, zapravo, teško zaključiti: trijumf u Zagrebu nije floskula, Rijeci znači bitno više od “samo” tri izborena boda...











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....